Tko je gori od Keruma? Onaj koji se uporno pravi da je bolji

Koja je razlika između Željka Keruma i Zorana Milanovića?

Osim one očite, da ne koriste usluge istog frizera...

Ove nedjelje hrvatska javnost po tko zna koji puta zgrozila se nad verbalnim ispadom sada već bivšeg splitskog gradonačelnika. Prvo je za protukandidata Ivu Baldasara pred novinarima izjavio "Vidi koja govna jeb..., jeb.. te guzatoga", da bi u izravnom javljanju za Novu TV rekao da je "Ipsos puls klošarska agencija, a novinar Bago varalica", ali i "konobar", što bi valjda trebala biti uvreda.

Naročito kad dolazi od kvalificiranog bagerista.

Jedni su se na to nasmijali, drugi su se zgražali. Opet se govorilo o Kerumu primitivcu i prostaku, kao što se slavila vijest da takav divljak više neće biti na čelu drugog najvećeg grada u zemlji. Neće više biti pršuta na čelu, kao ni vrijeđanja novinara, političkih protivnika, manjina, homoseksualaca i tko zna koga još.

A onda se u ponedjeljak pojavio Zoran Milanović.

Prvo je na jutarnjoj press konferenciji uvrijedio birače izjavom kako "biraju najgore od najgoreg", a zatim se u večernjem intervjuu na RTL-u osvrnuo na razliku između Milana Bandića i Rajka Ostojića. "Ljudi ne razlikuju hiperaktivno glavinjanje i poremećaj pažnje od sistematičnog rada na sebi i svojoj karijeri". 

U čemu je onda razlika između Kerumovih i Milanovićevih izjava? U tome što je Kerum uznojeni, izgužvani, raščupani i raskalašeni divljak, a Milanović začešljani, školovani, pristojni lik u odijelu s kravatom? U tome što Kerum guta samoglasnike, a Milanović izbacuje latinske sentence?

Pa onda Kerumova pljuvačina i vrijeđanje na osobnoj razini zvuči odurno, a Milanovićeva tako učeno i salonski.

Možda je premijeru izletjelo to da Bandić hiperaktivno glavinja i da pati od poremećaja pažnje. Ali to mu nije prvi takav ispad. Vrlo su svježe uspomene na onog "glasnogovornika slastičarnice", na Ružu Tomašić kao "elementarnu nepogodu", na Karamarka koji ne zna pročitati nešto s papira ili Jandrokovića koji je "pertinencija optuženog Sanadera". 

I uostalom, na svakog tko se usudi napasti ga ili kritizirati.

Milanović je u ponedjeljak ujutro s visine odbio komentirati izjavu Bandićeva suradnika Davora Jelavića koji ga je nazvao "psihopatom". "Dobro je da hrvatska javnost vidi tko su ti ljudi i kakve izjave daju. Radi toga neću gubiti živce, ali to govori sve. Ne samo tko govori, nego što govori".

Da bi iste večeri istom kvalifikacijom opalio Bandića.

I što je onda gore: kad uvrede ispaljuje primitivni Kerum ili uglađeni Milanović?

Ima toga još. Željko Kerum je u nekoliko navrata napao novinare da su Jugoslaveni i jugonostalgičari, vrijeđao je i diskriminirao homoseksualce, a ostala je upamćena njegova izjava da nikad ne bi uzeo Srbina za zeta.

To je naišlo na opravdanu kritiku javnosti, medija, udruga, pa čak i institucija. Hrvatska je pokazala da ne podnosi rasizam i šovinizam takve vrste.

S onom drugom vrstom nema takvih problema. Zoran Milanović se u sinoćnjem televizijskom intervjuu pohvalio kako je SDP pobijedio u dvanaest "urbanih" četvrti Zagreba, istog jutra je na presici govorio kako "građani negdje biraju najgore od najgoreg", a isticao je i komparativne prednosti Ostojića nasuprot Bandiću koji se svode na to da je "pametniji i obrazovaniji, te da je ugledan liječnik i sveučilišni profesor". 

Nije to bilo prvi put da potencira takvu vrstu podjela. 

Televiziji je nedavno zamjerio što za komentar njegovih tvrdnji uzimaju izjave "profesora iz Špičkovine ili Vukovine", za Davora Stiera izjavio je u Saboru da "ne razumije Hrvatsku jer nije rođen u njoj", dok je u medijima nedavno prenesena rečenica Milanovićeve bliske suradnice Milanke Opačić, inače ministrice socijalne skrbi, koja je Davoru Bernardiću zamjerila da se u gradskom SDP-u "okružio čistačicama".

Takve provale elitizma, takav urbani rasizam, diskriminacija ljudi po tome žive li u gradu ili na njegovim rubovima, imaju li fakultet ili samo rade da prežive, jesu li se rodili u Hrvatskoj ili u inozemstvu, prolaze gotovo neprimjetno.

Odnosno, relativiziraju se zbog činjenice da ih izgovaraju osobe s kravatom. U skupim odijelima ili s dizajnerskim torbicama.

Iako je takva jedna osoba u odijelu, još kao šef oporbe, govorila Ivi Pukaniću da će na izborima "razguziti debelog šupka" Ivu Sanadera.

I u čemu je onda razlika između Keruma i Milanovića? 

U tome to je Kerum autentičan. Ne glumi ono što nije i ne pravi se da je bolji nego što jest. Za razliku od premijera koji javno iskazuje prezir prema onima koji mu se ne sviđaju, s visine omalovažava one za koje smatra da mu nisu dorasli, kvalificira ljude po izgledu, ponašanju, tituli, kvartu u kojem živi, mjestu gdje su se rodili, koliko su imućni, gdje ljetuju i s kime se druže.

I zvuči baš poput onih od kojih se želi razlikovati.

Najmanji je problem kad to čujemo od Keruma. Puno je gore kad tako govori osoba koja se pravi da je bolja od njega.