Visokomoralni Branimir Glavaš podnio je kaznenu prijavu protiv Gordane Rusak, izabrane na listi visokomoralnog i puritanskog Mosta, zbog trgovanja mandatom.
Prvo je zabrinjavajuće to što je Uskok imao pune ruke posla s istragama saborskih zastupnika prije nego što su oni pošteno odradili barem jednu saborsku sjednicu.
Počevši od Mirka Raškovića, preko navodne kupovine nekih članova Mosta, pa do najnovijeg slučaja Gordane Rusak.
Ako se po jutru dan poznaje, Uskok bi mogao otvoriti priručni ured u zgradi Hrvatskog sabora. A možda preseliti i centralu, tko zna.
Drugo, zanimljivo je da se pod istragom Uskoka zbog trgovine političkim utjecajem nalazi zastupnica iz tako visokomoralne organizacije kao što je Most, stranke koja je poručivala da će mijenjati postojeće ponašanje u politici, da su joj "bitne samo reforme, a ne i fotelje".
Moralom se moral izbija
I da se ovdje radi o osobi koja je u protekla dva mjeseca dobivala simpatije dijela javnosti zato što je jedina skretala pažnju javnosti na pitanja znanosti i visokog obrazovanja. Da bi sada prodavala svoj saborski mandat za svotu od deset tisuća kuna za "propagiranje znanosti i visokog obrazovanja".
Treće, još je zanimljivije, da ne kažemo apsolutno bizarno, to što je kaznenu prijavu protiv Rusak podnio tako visokomoralni pojedinac kao što je Branimir Glavaš.
I četvrti, a možda i najvažniji aspekt cijele ove aferice, jest činjenica da nakon slučaja Željka Sabe, gradonačelnika Vukovara osuđenog zbog trgovanja političkim utjecajem, ništa više nije kao što je bilo.
Odnosno, ne bi trebalo biti.
Svaka politička trgovina sada se gleda posebnim očima.
Krvavi trag
Sabu je glave došla snimka kojom vrbuje gradsku vijećnicu, dok je Rusak iza sebe ostavila dugačak pisani trag u obliku mejlova i dopisa.
Prema svemu što se može vidjeti, bila je to brutalna licitacija. Njezin ulazak u zastupnički klub (neophodan jer daje veći dijapazon prava, poput dodatno plaćenog članstva u saborskom odboru) u zamjenu za deset tisuća kuna mjesečnog izdvajanja u nekakav "fond" kojim bi Rusak mogla raspolagati za "provedbu znanstvenih projekata", potom u zamjenu za zapošljavanje njezine suradnice također za čvrsto određeni iznos od "minimalno deset tisuća kuna", plus potpredsjednički status u klubu zastupnika.
Nije ovdje bila riječ o političkim pregovorima. Rusak nije tražila ministarsku funkciju, napredovanje po političkoj liniji, unutar stranke ili na neki drugi način koristila svoj zastupnički mandat za političku promociju. Ona je prvenstveno tražila novac i zapošljavanje.
Tražila je plaću koju njezina suradnica po zakonu ne bi mogla dobiti, tražila je financiranje nekakvih projekata za što saborski klubovi nisu namijenjeni i koji uz to otvaraju prostor raznim manipulacijama.
Tražila je, dakle, nešto što joj kao saborskoj zastupnici ne pripada.
I nije to tražila od jedne stranke nego od više njih.
Tražila dok nije našla
Otkrio ju je Silvano Hrelja iz umirovljeničke stranke, a prijavio Branimir Glavaš iz HDSSB-a. A u javnosti se spominju i još neke stranke s kojima je razgovarala.
A da stvar bude još zanimljivija, njezina suradnica za koju je intervenirala dobila je posao upravo u stranačkom klubu kojem se Gordana Rusak na koncu priključila. Kakva slučajnost.
Sve ovo, dakle trgovanje saborskim mandatom, nije u hrvatskoj politici nikakva slučajnost, a još manje neko veliko iznenađenje.
Od prvoga dana proglašenja izbornih rezultata nagađalo se da će zastupnici Mosta, kao heterogene organizacije ljudi sakupljenih zbrda-zdola, otvoriti licitaciju svojim mandatima.
Neki su to radili elegantnije, dižući si cijenu u pregovorima poput Ines Linić Strenja, neki manje elegantno, poput Ružice Vukovac koja diže seljačke udruge da joj pomognu ugurati se u ministarsku fotelju.
Finese na finjaka
Ali Gordana Rusak se očito nije obazirala na finese. Naravno, ako "fond za promociju znanosti" ne smatramo finim načinom da si zastupnica financijski pomogne.
I dok su takve stvari dosad u politici, barem do slučaja Sabo, bile gotovo uobičajene, da ne kažemo normalne, slučaj Rusak otvara jednu novu dimenziju.
Naime, Most, preko kojeg je Rusak došla u Sabor, promovira upravo drugačiji odnos prema javnom djelovanju. Promovira moral, transparentnost, gotovo pa puritanistički duh. Nudi odricanje, žrtvovanje, rezanje privilegija u svrhu rada za općenarodno dobro.
A onda, njihova zastupnica vrlo konkretno, u točno određenim i prigodno zaokruženim novčanim iznosima, trguje svojim saborskim mandatom. I nađe se na udaru visokomoralnog Branimira Glavaša.
Dakle, tko se morala laća, od morala obično i pogiba. A nekad i od Uskoka.
