Ivo Sanader proglašen je veleizdajnikom. Ali nije stvar u pojedincu nego u sustavu, nije stvar u mitu nego u političkim odlukama, koje se ne svode samo na Inu i MOL
"Ovo jest veleizdaja, ali ne samo jednog čovjeka", izjavio je Nenad Stazić (SDP) na jutrošnjoj raspravi u Hrvatskom saboru o pravomoćnoj presudi Ivi Sanaderu.
"Ova presuda puno je viša od presude jednom čovjeku", dodao je, "ona je svjedočanstvo jednog vremena kako se vodilo Hrvatsku, tko je i kako dao podršku tom čovjeku. On to nije činio sam, odluke je donosila HDZ-ova vlada jednoglasno".
I doista, nije pošteno da samo Ivo Sanader odgovara za veleizdaju u slučaju Ina-MOL, niti je pošteno da jedino Ivo Sanader bude proglašen ratnim profiterom. Kao što nije pošteno da se kola svekolike hrvatske propasti od devedesetih naovamo slome na leđima tek drugog po redu predsjednika HDZ-a.
Bio je to dug i bolan proces koji još uvijek nije okončan. A pljačka, krađa, uništavanje, korupcija, nepotizam, sve političke odluke, sve posljedice pretvorbe i privatizacije, rasprodaje bogatstva, nisu počele sa Sanaderom, niti su sa Sanaderom završile.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Nije mogao sam
Odnosno još gore, čak i da jesu počele sa Sanaderom, on ništa od toga ne bi mogao provesti sam, bez pomoći sustava: bez stranke, bez državnih institucija, bez policije i pravosuđa, bez prešutnog odobrenja njegovih sljedbenika, podanika, ali i sudionika. On je sam uzeo novac, ali je politička odgovornost na onima koji su ga slijedili.
I što je uopće veleizdaja?
Uzimanje mita za prepuštanje većinskog udjela stranoj kompaniji? Tu odluku Sanader nije donio sam, nije ju sam izglasao i proveo u djelo. Niti se to može nazvati veleizdajom samo zato što je bivši premijer za to primio višemilijunski mito. I sama politička odluka bila bi jednako pogubna.
Upravo onako kako su mnoge političke odluke od osamostaljenja nanosile direktnu štetu nacionalnim interesima. Od pretvorbe i privatizacije, preko rasprodaje banaka, pogodovanja tajkunima i uništavanja domaće industrije, pa evo sve do slučaja INA-MOL.
Gdje su ratni profiteri?
Sličan je slučaj i s ratnim profiterima. Sanader je osuđen zato što je u ratno vrijeme primio mito, ali nisu osuđeni oni koji su se u to ratno vrijeme dočepali poduzeća, dionica, vlasništva, državnog proračuna, novca za oružje, što su iza bojišnice i na račun obrane Hrvatske izrasli u milijunaše.
Oni su danas ugledni građani, a Sanader je omraženi profiter.
Ne zvuči baš pošteno. Ni previše utješno.
To što je u Sanaderovu slučaju pravosuđe donijelo osuđujuću presudu, ne čini ovu državu nimalo boljom, niti umanjuje posljedice svega onoga što se događalo prije, ali i poslije Sanadera. Kamo sreće da je Sanader bio jedini. Ali svi znamo da nije bio.
Nije ovdje stvar u pojedinačnom mitu. Stvar je, kao što reče Nenad Stazić, u sustavu. Sustav je od početka izgrađen tako da pogoduje autokratima i vođama, da njeguje korupciju i kriminal, da se u njemu donose odluke bez obzira kako bi se one mogle odraziti na nacionalne interese.
Nije, dakle, veleizdaja ono što je Sanader dogovorio na ručku u restoranu, nego ono što je njegova Vlada usvojila na sjednici i pretvorila u političku odluku. Bez propitivanja, bez kontrolnih mehanizama, bez protivljenja.
Ta šutnja, to odobravanje, to bespogovorno služenje predsjedniku i premijeru nije specifičnost Sanaderove vladavine. Ali eto, on je oduvijek želio ući u povijest, pa mu je ovom prilikom želja ispunjena.
Krivnja pravosuđa
Međutim, posljedice onoga što se događalo u Hrvatskoj od 1990. naovamo teško se mogu ispraviti, čak ni ovim sudskim presudama. Jer i to sudstvo, kad smo već kod njega, također se može svrstati pod ono što se u ovoj devastiranoj zemlji kolokvijalno naziva veleizdajom, dok je godinama služilo vladajućoj politici i zajedno s pravosuđem godinama pokrivalo zločine i kriminal.
Zato smo, primjerice, došli do toga da se veleizdajnikom proglašava onaj koji je primio mito da Inu prepusti strancima, ali ne i onaj koji je ustupio svoj bankovni račun za primanje te transakcije. On je sada krunski svjedok, ali i velikodušni donator izborne kampanje predsjednika države.
Ivo Josipović je najavio da će oduzeti odličja izdajniku Ivi Sanaderu. Ali više ne spominje vraćanje donacije krunskog svjedoka Roberta Ježića.
Baš kao što hadezeovci više ne spominju vlastitu ulogu u doba vladavine njihove stranke, od Franje Tuđmana do Ive Sanadera, pa i nadalje.
Jedan čovjek je službeno proglašen veleizdajnikom kako bi se mnogi osjećali kao pravednici.
