Većina vas je sigurno primijetila kako su se blagajne u supermarketima smanjile, odnosno smanjio se prostor na kojem vam blagajnica odlaže kupljene stvari.

To izgleda otprilike ovako: dođete jednom tjedno u malo veći shopping u jedan od velikih trgovačkih lanaca i dio pulta na koji vam blagajnica stavlja tj. gura stvari koje je ukucala je toliko mali da jedva stane tegla krastavaca i i dvije litre mlijeka. 

Ali, ona to gura i gura, vi ne stižete to sve potrpati u vreće, pa čak ni u kolica, te stvari padaju s pulta jer ne mogu više stati, baca se zbrda zdola, a vi još brže to sve skupljate sa pulta kao da kradete, a ne kao da ste ih kupili. I unatoč tomu što u tom trenutku vlada neviđeni kaos s tim trpanjem stvari, jer jebiga ne mogu sad jebene borovnice zgnječiti s krastavcima, pa ih moram izvući, staviti krastavce, a onda opet vratiti faking borovnice, to bacanje stvari po pultu ne prestaje. 

I još vas naravno gleda cijeli jebeni red ljudi. Gledaju vas kako se mučite s tom gomilom stvari, neki pokušavaju skužiti znam li neki dobar sistem kako što prije potrpati stvari prije nego sve popada s tog faking pulta, a nekima je već muka jer znaju da ih za koji minut čeka isto to trpanje stvari kao da smo usred rata i u tijeku je podjela humanitarne pomoći koje nema dovoljno za sve.

Ali, ništa to ne smeta. Blagajnica i dalje kao robot samo provlači stvari ispod bar koda, ne gleda vas, ne gleda lijevo ni desno, samo provlači i gura, vrećica s glavicom zelene salate je odletjela na pod, mislite se u sebi "ok to ću poslije kad potrpam sve ovo, samo da je netko ne šutne nogom u prolazu" (iako bi joj to trebala vratiti i reći joj da mi sad donese drugu). 

I tako se kuca i gura sve dok jednog dana nekome ne dopizdi i gurne joj sve te stvari natrag i ode negdje drugdje. Praznih ruku doduše i u neki drugi dućan gdje će vam opet na isti način gurati stvari koje ste kupili, jer su se blagajne svugdje, uz par izuzetaka, iz nekog razloga smanjile u odnosu na ono kako su izgledale prije par godina.

Ono što je najgluplje u cijeloj to priči, koja zapravo postoji jer manji pultovi kao služe da bi ljudi nakon blagajne stvari vraćali u kolica, a onda ih slagali u vrećice jer se time manje čeka - ne, ne čeka se manje! U svakom dućanu, koliko god kupci bili brzi u svjetskom prvenstvu trpanja kupljenih stvari u vrećice ili kolica su i dalje neviđene gužve na blagajnama. Kojih, samo da usput spomenemo, zna biti i po 12 ili 13 u većim dućanima, ali redovito rade samo tri ili četiri. 

Priča s kratkim blagajnama je nešto najiritantnije što se pojavilo u dućanima zadnjih godina, pored naravno činjenice da nijedan trgovački lanac u životu nije barem jednom oprao one košare i kolica koje su krcate bakterija, prljavštine i u kojima ima ostataka povrća i jogurta koji je iscurio iz čašice od prije tri godine. Bilo bi baš zanimljivo da sanitarna inspekcija napravi test na košarama i da vidi čega se na njima sve nakupilo.

Nisu naravno blagajnice krive, one rade svoj posao na prostoru kojeg im je odredio i osigurao poslodavac i vrlo vjerojatno vam sve te stvari guraju jer moraju biti brze. Čuli smo priče da im mjere vrijeme koliko im dugo treba da obrade jednog kupca.

Realno, kratke blagajne se ne rade radi učinkovitosti, već zato što je teško zaposliti još par ljudi koji će raditi na blagajnama. Ono čega kao kupci trebate biti svjesni je da ste kupac i da niste vi ti koji ste zaduženi za protočnost blagajni, već je to posao vlasnika, šefa dućana, poslodavca, voditelja poslovnice ili već nekoga tko je tamo odgovoran. To naravno ne znači da trebate biti spori u slaganju svojih stvari u vrećice, ali isto tako to ne znači da morate sve svoje stvari nabacati i polomiti jer vas netko tretira kao lopova, a ne kao kupca. Sorry, došli smo kupiti stvari, a ne raditi reda po dućanu.

O autorici:

Merita Arslani je urednica portala express.hr, književnica, dobitnica Kiklopa, veliki fan Texas Hold 'Em pokera i štovateljica kofeina, mora i sunca. Možete je naći na Facebooku i Twitteru, a kad je na godišnjem potražite je na nekom štekatu.