Zastupnici Kukuriku koalicije naveliko se hvale Zakonom o životnom partnerstvu, a šute o Zakonu o radu, za kojeg su nas uvjeravali kako se radi o najvažnijem zakonu.
Usrećili su istospolne parove, ali i unesrećili hrvatske radnike
I tako, u samo jednom danu, vladajuća većina usrećila je istospolne parove i unesrećila hrvatske radnike.
Pa sve to na kraju zalila šampanjcem.
Dok su zastupnici Kukuriku koalicije na društvenim mrežama sami sebe hvalili i tapšali po ramenima, kupajući se u lajkovima zbog civilizacijskog proboja u Zakonu o životnom partnerstvu, mnogo je glasnija bila njihova šutnja oko usvojenog Zakona o radu.
Čak je i potpredsjednica Sabora Dragica Zgrebec (SDP) utišavala promatrače koji su na saborskoj galeriji u trenutku donošenja zakona zapjevali Internacionalu, ne bi li sve prošlo u što većoj tišini. Kao na karminama.
HDZ negodovao
A HDZ je, pak, negodujući napustio Sabornicu zbog zakona kojim se neutralizira nedavni referendum o braku, ali ne i zbog zakona kojim se "fleksibiliziraju" radni uvjeti hrvatskih radnika. Podnio je 37 amandmana na Zakon o životnom partnerstvu, ali nijedan amandman na Zakon o radu.
Veća satnica, veći broj prekovremenih, ustupanje radnika, produljeni radni tjedan, ugovori na određeno vrijeme, godišnji odmori, uz odbačene amandmane i naglašeno nezadovoljstvo sindikata, pa i poslodavaca, sve to je izglasano u zakonu kojim se vladajuća većina jučer ipak nije hvalila.
Što je, ruku na srce, prilično neobično.
Jer, Milanović i njegovi ministri toliko su nas uvjeravali u "važnost" donošenja ovakvog Zakona o radu, zajedno s eufemističkim pojmom "fleksibilizacije", da bi bilo logično očekivati kako će se više hvaliti tim zakonom koji "fleksibilizira" prava radnika, nego onim koji liberalizira prava istospolnih parova.
Ako ništa drugo, onda Zakon o radu tangira i pripadnike LGBT zajednice, zajedno sa svim ostalim ljudima koji žive od svoga rada. U tom smislu, ovaj zakon doista se može proglasiti nediskriminatornim.
Koji zakon je važniji?
Ali eto, samohvalu su raspalili jedino u vezi Zakona o životnom partnerstvu, kao najvažnijem zakonu u njihovu mandatu.
I dijelom su svakako u pravu. Istospolni parovi konačno se izjednačuju u pravima s ostalim građanima, što na ovim prostorima definitivno predstavlja civilizacijski iskorak. A usput se poništava i učinak diskriminatornog referenduma o braku.
Upravo zato, postavlja se i pitanje bi li do tog i takvog zakona uopće došlo da nije bilo Željke Markić.
Umjesto da pokrene pitanje ocjene ustavnosti tog referendumskog pitanja i tako iscrpi sve pravne lijekove protiv referenduma, premijer Milanović uzvratio je ubrzanim donošenjem Zakona o životnom partnerstvu, kao direktnom reakcijom - gotovo osvetom - za taj, po njemu "svjetonazorski", a po predsjedniku Josipoviću, "diskriminirajući" referendum.
Definicija braka ući će u Ustav, ali će se sadržaj braka definirati zakonom.
No, čak je i taj zakon, serviran u revanšističkom duhu, stao nadomak proklamirane "potpune ravnopravnosti". Iz njega je, naime, ponovno izostavljeno pravo na posvajanje djece istospolnim parovima, što je ministar Arsen Bauk nazvao "demokratskim kompromisom".
Kompromisom s kim? S LGBT zajednicom, sa Željkom Markić, s Katoličkom crkvom, biračima Kukuriku koalicije, biračima desnice, stručnjacima za odgoj djece, psiholozima i psihijatrima?
Ne baš potpuna ravnopravnost
Uglavnom, Kukuriku koalicija jučer se pohvalila da je izjednačila istospolne parove u svim ljudskim pravima, osim u onom jednom. I to najspornijem.
S druge strane, Kukuriku koalicija nije pokazala baš previše spremnosti na "demokratski kompromis" u vezi Zakona o radu.
Nego je ministar Mirando Mrsić primjedbe sindikata i poslodavaca uobličio u konstataciju o "kompromisnom rješenju". Nitko nije zadovoljan, svi su podjednako nezadovoljni, pa je zbog toga zakon svima prihvatljiv. Neovisno o osamdesetak odbijenih amandmana.
Oba jučer usvojena zakona trebala su demonstrirati odlučnost Vlade: prvo da se osveti za diskriminatorski referendum, a potom da prelomi otpore sindikata oko jednog važnog zakona. Kao što je odlučno zatražila ustavnost referenduma o ćirilici, od čega je svojom voljom odustala u vezi prethodnog referenduma o braku.
Međutim, svejedno ispada da su oba zakona bila plod reakcije i nužde.
Zakon o životnom partnerstvu reakcija je na referendum o braku, dok je Zakon o radu - tako nas barem uvjeravaju - donesen iz nužde ne bi li se pokrenula zaposlenost, sačuvala radna mjesta i potaknula ulaganja.
No, da je to doista tako, onda bi se vladajući jučer hvalili upravo tim zakonom, tapšali se po ramenima i kupali u lajkovima na društvenim mrežama.
Ovako, slavili su pobjedu u svjetonazorskoj bici protiv Željke Markić, da bi se tek vidjelo hoće li drugim zakonom dobiti rat protiv nezaposlenosti i sve većeg siromaštva.
Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku
Vidi sve članke ovog autora