Lanjsko Kolindino izbjegavanje komemoracije u Jasenovcu bila je uvertira u događaje koji su u godinu dana doveli do toga da same žrtve Jasenovca, prvo Židovi, a možda i Srbi i Romi, bojkotiraju taj događaj.
Prije godinu dana Kolinda Grabar Kitarović odbila je sudjelovati na svečanoj komemoraciji za žrtve ustaškog logora Jasenovac.
Ono što je nazvala privatnim posjetom obavila je sama, nenajavljeno obišla muzej, upisala se u knjigu dojmova i izrazila žaljenje zbog nevinih žrtava, a da niti jednom riječju nije spomenula ustaše ni ustaški režim.
Bila je to najava onoga što će se dogoditi godinu dana kasnije.
Ove godine na svečanu komemoraciju u Jasenovcu neće ići predstavnici židovskog naroda, a o dolasku još razmišljaju predstavnici Srba i Roma.
"Mišljenja smo da je u ovakvom okruženju jasenovačka komemoracija tek prigoda za zadovoljenje forme u kojoj će isti oni koji toleriraju ustašku ideologiju zauzeti pozornicu", izjavio je predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus, a s njim se solidarizirao i Milorad Pupovac.
Institucije naroda žrtava ustaškog koncentracijskog logora u Jasenovcu, kaže Pupovac, sustavno su ignorirane u svojoj dosadašnjoj komunikaciji s Ministarstvom kulture. "Ni ministar Zlatko Hasanbegović ni ravnateljica Spomen-područja Jasenovac Nataša Jovičić očito nemaju potrebu komunicirati s nama", veli on.
Predstavnici naroda žrtava Jasenovca nisu bili ni pozvani na dogovor kod predsjednika Hrvatskog sabora Željka Reinera, a svi ovi događaji poklopili su se s ovotjednom promocijom filma Jakova Sedlara o Jasenovcu za kojeg je povjesničar Slavko Goldstein rekao da je "pun laži, poluistina i kleveta".
I tako, u samo godinu dana promijenilo se mnogo.
Najava bojkota
Lanjski Kolindin bojkot komemoracije bio je najava onoga što nas je dočekalo ove godine. Od komemoracije u Jasenovcu bježe oni zbog kojih se ona i održava, a održavaju je oni koji u taj Jasenovac zapravo ne vjeruju.
A to nije samo sramota, već teški skandal. Politički, društveni, svjetonazorski, ali i međunarodni.
Ali skandal koji je zatekao samo one koji su mislili da Kolindina, Karamarkova, Hasanbegovićeva, Tepešova, Ćorićeva i politika ove vlasti može dovesti do drugačijeg rezultata.
Jasenovac su desetljećima bojkotirali katolički biskupi, na komemoraciji se nikada nije pojavio predsjednik Franjo Tuđman, Jasenovac je lani zaobišla Kolinda, ali nikada do sada događaj nisu bojkotirali predstavnici žrtava tog logora.
A to je alarmantno.
"Iskreno" kao antifašizam
Vlada je ovoga tjedna poručila kako "iskreno žali" zbog odluke Židovske općine da njihovi predstavnici ove godine ne sudjeluju na komemoraciji u Jasenovcu. Vjerojatno onako iskreno kao što je premijer Orešković proglasio Zlatka Hasanbegovića "iskrenim antifašistom".
Zbog nedolaska žali i Nataša Jovičić, savjetnica za holokaust predsjednice Grabar Kitarović, koja se pak nije potrudila uvjeriti šeficu države u važnost dolaska na komemoraciju.
Na kojoj je svojedobno bio čak i njezin šef Ivo Sanader kao predsjednik Vlade.
I naravno, kad u organizaciji komemoracije sudjeluje ministar Hasanbegović, povijesni revizionist koji relativizira Jasenovac i karakter NDH, zajedno s definicijom antifašizma u hrvatskom Ustavu, i kad se o njemu dogovara predsjednik parlamenta čiji je prvi apel bio da se Hrvatskom saboru vrati naziv iz NDH, a potpredsjednik tog Sabora na cesti maršira s onima koji viču "Za dom spremni", onda je logično da se Židovi, Srbi i Romi u tom sastavu osjećaju suvišnima.
Ili bolje rečeno, kao nove žrtve Jasenovca.
Za koga se onda ta komemoracija zapravo održava?
Obična predstava
Ono što je godinama služilo ne samo kao odavanje počasti žrtvama, nego i kao osuda ustaškog režima i učvršćivanje antifašističkih temelja moderne hrvatske države, sada će biti predstava u koju ova vlast ne vjeruje. I to otvoreno manifestira.
Izražavanje žaljenja zbog ustaškog skandiranja na utakmici zvuči neiskreno ako potpredsjednici parlamenta sudjeluju u ustaškom skandiranju po zagrebačkim ulicama.
Rijetke protokolarne poruke o toleranciji, suzdržavanju od rasizma i govora mržnje zvuče licemjerno nakon višegodišnjih sustavnih poruka o tome da su govor mržnje, rasizam, fašizam, šovinizam pa i otvoreno nasilje poželjni, demokratski i svakako domoljubni.
A žrtve su, eto, same krive za to što ih je snašlo: od Kolindine poruke napadnutim manjinama koje "provociraju većinu", do Hasanbegovićeve poruke napadnutim novinarima da "sami snose odgovornost za napisanu ili izgovorenu riječ".
Tko zna, kako je krenulo, možda će i žrtve Jasenovca uskoro slušati kako su same krive za to što ih je snašlo. Ako ih je, kako to pokušavaju pokazati Sedlarovi povijesni revizionisti, uopće nešto snašlo.
