U normalnoj zemlji, vijest je kad čovjek ugrize psa. U Hrvatskoj, vijest je kad neka tvrtka redovno isplaćuje plaću. Ili kad ministarstvo kupi polovni automobil s Carine
U Hrvatskoj, vijest je kad se dogodi ono normalno.
Predsjednik Ivo Josipović posjetio je u četvrtak tvornicu u Benkovcu. Jedna televizija od toga je napravila pravi spektakl. "Ova tvornica postala je uzor", poručuje novinar s terena. "Svi radnici dobivaju plaće i doprinose".
Pa nalazi jednog sugovornika. "Jeste zadovoljni plaćom, je li redovna?". "Redovna je", odgovara on, a novinar dodaje: "Za hrvatske prilike gotovo nevjerojatno".
Josipović onda kaže kako je benkovačka tvornica pokazala da se čak i tamo gdje se nikad ne bi reklo da je moguće uspjeti, uspije jedna ovakva tvornica, pa se reporter opet nadovezao tvrdnjom kako je ova tvornica "dokaz da se može raditi i pošteno zaraditi plaću".
Ima nade
Da bi voditelj tu izvanrednu vijest o naizgled posve normalnoj pojavi zaokružio komentarom: "Dobro je, čini se da ima nade".
Nije, dakle, više vijest da neke tvrtke ne isplaćuju plaće i doprinose. Sada se krenulo u potragu za onim tvrtkama koje to isplaćuju. I to, pazite, "redovno". Radi se o tolikoj egzotici da se predsjednik države morao u sve to osobno uvjeriti. I na licu mjesta odati priznanje.
Samo, Josipović bi trebao voditi računa o tome da malo požuri s tim obilascima, kako mu u ovoj nenormalnoj zemlji ne bi ubrzo ponestalo normalnih slučajeva.
A kad smo već kod normalnosti, evo još jednog primjera.
Tko je normalan?
Ministar Gordan Maras izjavio je prije koji tjedan da "nitko normalan ne bi sjeo u skupocjeni Audi" koji je ovih dana isporučen njegovu ministarstvu koje ga je naručilo. Pa ga stoga, normalan kakav jest, drži parkiranog u garaži. I pod svaku cijenu ga želi uvaliti MUP-u.
Koji ga, pak, ne želi preuzeti jer mu je previsoka cijena lizinga.
To bi valjda trebao biti obrazac kako se ponašaju "normalni" ministri. Naruče auto pa ga drže u garaži jer su skužili da ga ne mogu vratiti, a boje se da ih netko ne bi u njima uslikao.
A onda, kad 24 sata objave priču o tome da se ministrica Anka Mrak Taritaš vozi u polovnom Mercedesu S klase kojeg je njezino ministarstvo još prije dvije godine kupio na Carini, onda to zvuči kao kuriozitet. Stajao je tamo šest godina, dobili su ga u izvrsnom stanju, sa samo 7800 prijeđenih kilometara, a sada ima oko 100 tisuća. Platili su ga samo 115 tisuća kuna.
"Novac je dala jedna državna institucija, odnosno naše ministarstvo, drugoj državnoj instituciji, Carini. Po principu, iz proračuna u proračun, što znači da porezne obveznike nije stajao ništa", objašnjava Mrak Taritaš.
To je za ovu državu toliko nevjerojatan podatak da su ga morale zabilježiti novine.
Slavimo dok možemo
Jedan ministar ne želi voziti auto kojeg je naručio, drugi ministar taj auto neće preuzeti jer mu je preskup, dok se treća ministrica uredno vozi u limuzini koju je praktički besplatno nabavila s Carine.
Tko sad može reći što je tu normalno, a što nenormalno?
U zemlji u kojoj je postalo posve normalno da svi ekonomski pokazatelji već pet godina budu u slobodnom padu, glavna je vijest da je u jednom kvartalu skočila stopa industrijske proizvodnje. Pa se ministri slikaju, predsjednik se široko smiješi, premijer smišlja neki mudri komentar.
To je postalo ravno ukazanju Bigfoota.
Toliko je normalno da nam BDP konstantno pada, da je ravno senzaciji kad taj pad bude makar za mrvicu manji. Pa Branko Grčić organizira press konferenciju na kojoj svom silom obuzdava nagon da ne eksplodira od sreće. Istina je, i dalje propadamo, ali sporije.
Pa slavimo dok možemo.
Naravno, lijepo je isticati dobre vijesti kojih smo toliko željni. Ali što više takve stvari pobuđuju interes medija i politike, to nam je jasnije da smo i dalje "u banani".
