Kvaka24

Komentari 0

Halo, taksi! Možete me odvesti u bolnicu, steže me u prsima?!

Halo, taksi! Možete me odvesti u bolnicu, steže me u prsima?!

Usluga taksi vožnje jedna je od najraširenijih u svijetu, a s kojim se sve izazovima danas suočavaju taksisti te koje sve kvalitete treba imati osoba u čiji auto sjedate, doznajemo od iskusnih i stručnih prijevoznika

Posao taksista jedno je od onih zanimanja o kojima se znaju općenite stvari, da dobro zarađuju, da ih voze mahom muškarci koji u pauzi na stajalištu kartaju belu i igraju šah te da uglavnom nemaju radno vrijeme. Praksa pokazuje da su to tek djelomično točne informacije, a u razgovoru s dugogodišnjim taksistom Milivojem Topićem doznali smo još niz detalja koji daju pravu sliku o tome kako izgleda posao vozača taksija.

- Javna percepcija našeg posla je vrlo slična ovome kako ste naveli, ta je slika pomalo idilična i opisuje taksi vozače kakvi su nekad bili. Zvali su ih popularno 'šahisti' jer su zaista na haubama automobila brusili šahovske vještine. Danas toga više nema, stajališta su i dalje puna, ali igre su se izgubile, većina taksista, dok čeka, surfa na mobitelu ili tabletu, a vozači više ne ulažu u televizore koji su okačeni na konzolama. Oni mali ekrani na kojima je nekad igrao Dinamo i Hajduk kratili su vrijeme čekanja, no među taksistima je vrlo mnogo zaljubljenika u sport, pa budite sigurni da se na stajalištima ni danas ne propuštaju važne utakmice bez obzira na to što u autima više nema televizora, sad se gledaju live streamovi – počinje svoju priču Milivoj Topić.

Od profesionalnog nogometa do taksi vozača

Taksiranjem se bavi deset godina, a u poslu se našao slučajno. Karijeru je gradio kao nogometaš prvoligaša u inozemstvu, a na nagovor prijatelja, koji je vlasnik hotela, počeo je voziti goste.

- Vratio sam se te godine u Hrvatsku i prijatelj me zamolio da mu pomognem u poslu. Tražio je nekog pouzdanog na koga će se moći osloniti da goste odveze i doveze na vrijeme, da ne luduje autom, da zna jezike, a ja govorim tečno dva strana jezika. Bilo mu je važno da dobro vozim, a s obzirom na to da sam cijeli život proveo u autu, mogao se na mene osloniti. On me poslije i nagovorio da pokrenem posao, nakon čega sam otvorio taksi obrt, kupio auto i počeo posao koji radim i danas – prisjeća se Milivoj.

Ljetna tarifa viša je za turiste, a niža za domaće ljude

Iako mu država prema aktualnom zakonu dopušta da taksi djelatnost obavlja bilo gdje u Hrvatskoj, Milivoj taksira u rodnom Splitu. Zbog pandemije opseg posla je smanjen, a za razliku od Zagreba, gdje je jak gradski prijevoz taksijem, u Splitu se najviše zarađuje na prijevozu turista s aerodroma u grad i natrag. Sezona inače traje oko sedam mjeseci u godini, a ostatak su blagdani i pokoja vožnja po gradu.

- U Splitu nemate što raditi kao gradski taksist, autobusne linije su vrlo dobro povezale grad i većinom, ako netko treba taksi, to je za hitne situacije. Zimi je tarifa 3 km 30 kuna, a svaki sljedeći kilometar 8 kuna. Ljetna tarifa iznosi 20 kuna i svaki kilometar 10 kuna. Za domaće ljude zimska tarifa se računa i ljeti. Iz Dalmacije se zimi taksisti sjate u Zagreb jer to zakon sada dopušta i onda imate situaciju da vas vozač ne zna odvesti do odredišta jer uopće ne poznaje grad. Moja dozvola iz 2016. sadrži moje ime, prezime, tip i boju vozila, registraciju i lokaciju na kojoj vozim. Prema njoj smijem voziti samo auto koji je registriran za taj posao. U protivnom sam u prekršaju. Grad Split je tako imao kontrolu, a promjenom zakona 2018. nastao je kaos – ističe Milivoj.

Obrtnici zahtijevaju reguliranje dozvola i tržišta

Iz Hrvatske obrtničke komore, čiji je i Milivoj član, upozoravaju na problematično stanje na tržištu taksi prijevoznika. Zahtijevaju da se dozvola za obavljanje usluge izda samo za jedno vozilo te traže brisanje postojeće odredbe kojom je za obavljanje djelatnosti dovoljno u vozilu imati samo presliku dozvole, čime je, kažu, de facto ozakonjena neregistrirana djelatnost.

- Dozvola mora biti u autu i u njoj treba pisati registracijska oznaka vozila kojim se posao obavlja, a evidenciju o tome dužna je voditi lokalna samouprava. Donošenje Zakona o prijevozu u cestovnom prometu 2018. uz liberalizaciju tržišta dovelo je do niza manipulacija, pa danas bilo koji taksist može voziti na temelju obične preslike dozvole, zbog čega tvrtke s formalno jednim ili bez ijednog zaposlenog djelatnika obavljaju djelatnost sa stotinama vozila – voditelj Odjela za organizaciju rada cehova u HOK-u Matija Duić te dodaje kako zbog toga ni inspekcija ne može pravilno provjeravati dozvole kad ne postoji baza podataka izvornih dozvola. 

Sigurnost mora biti prije svega

Milivoj Topić opisuje svoj posao kao iznimno delikatan i ističe kako su strpljenje i stručnost dvije važne kvalitete svakog vozača taksija.

- Ovaj posao morate jako voljeti jer je iznimno fizički težak. Višesatno sjedenje u autu ima česte i loše posljedice za zdravlje, pogotovo za kralježnicu. Tu je i psihološki moment, vi ne možete kontrolirati tko će ući u auto. Ja sam, primjerice, prestao voziti noću jer je bilo svakakvih situacija, od ljudi koji su pijani, pa si dopuštaju svašta, do toga da bi mi auto nakon noćne smjene doslovno išao na kemijsko čišćenje. Auto koji vozite kao taksi rauba se 20 puta brže nego privatni automobil koji koristite svaki dan. Svaki čovjek koji nam uđe u auto dao nam je na neki način svoj život na raspolaganje – kaže Milivoj i prisjeća se jedne situacije u kojoj je doslovno bilo tako.

Spasio joj život vozeći je u bolnicu

- Bio je vruć ljetni dan, u Splitu ljudi znaju kako to izgleda kad sve stane i čuju se samo cvrčci. Sjedio sam u autu, pod klimom, termometar je vani pokazivao 39 stupnjeva. Na prozor mi je zakucala žena srednjih godina, bila je vidno blijeda i uspjela je prozboriti da joj je zlo i da mora u bolnicu. Strpao sam je brže u auto i doslovno sam preletio grad do KBC-a na Firulama. Stigao sam za nekoliko minuta, iskrcao ženu, ništa joj nisam naplatio, poželio sam joj sreću i otišao. Nakon nekoliko mjeseci stajao sam opet na istome mjestu na rivi i čekao turiste, kojih je u to doba već bilo manje u Splitu. Na prozor je opet zakucala žena srednjih godina i pitala me sjećam li se nje. Odgovorio sam da ne, a ona je kazala: 'Ja sam ona od prije par mjeseci koju ste vozili u bolnicu'. Ispostavilo se da je žena tad bila doživjela infarkt, a ja sam joj zapravo spasio život dovezavši je na vrijeme – prisjeća se Milivoj.