4 tipa samokritičara: Vječne žrtve uvijek nađu svog krivca

Potrošili ste pola budžeta na novi kaput, zakasnili ste na sinovu nogometnu utakmicu... Nakon svega završili ste u raljama osjećaja krivnje, srama i kajanja. Pogreške u koracima, propuste i odluke kojima smo povrijedili druge teško opraštamo sami sebi, tvrdi psiholog Fred Luskin, direktor projekta opraštanja na Sveučilištu Stanford. Zaključio je kako je najveća prepreka opraštanju sebi sklonost da živimo s bremenom vlastite krivnje. 

- Svi griješimo i svi se nakon toga osjećamo loše, no neki od nas se utapaju u lošim osjećajima te odbijaju izaći iz labirinta tuge i jadikovki. No jadikovanje je rezervirano za žrtvu, a ne za počinitelja - kaže dr. Luskin. Tvrdi da neki, nakon što pogriješe, pokušavaju iskoristiti te negativne emocije kao obranu. Umjesto da preuzmu odgovornost za ono što su učinili te pokušaju popraviti što se popraviti da, oni nesvjesno sami sebe kazne time što će se ostatak života osjećati loše i jadno. Tim suludim oblikom pokore okolini šalju poruku: “Pogledaj koliko patim zbog toga što sam učinio. To mi je sasvim dovoljna kazna!”. 

Pribjegavate li ovakvom “receptu”, imajte na umu da odluka da se do kraja života osjećate bijedno i jadno može imati tragične posljedice. Patnja voli društvo te će, nastavite li kažnjavati sebe, i osobe koje vas vole neizbježno biti kažnjene, objašnjava dr. Luskin. Vaš partner, djeca, roditelji, prijatelji, pa čak i vaš pas, patit će s vama. Naš um utječe na tijelo na bezbroj načina te se tako u tijelu onih koje izjeda krivnja stvaraju kemikalije koje izravno utječu na vitalne organe. Povećavaju puls, podižu krvni tlak i razinu kolesterola, ometaju probavu, mišiće čine napetima i smanjuju mogućnost normalnog razmišljanja. 

Ne oprostite li sebi, svaki put kad se budete prisjetili svoga “grijeha”, loši će osjećaji ponovno potaknuti novi val nagrizajućih, korozivnih kemikalija.

Stisni "stop"

Vraćanjem filma ne pomažete ni sebi ni drugima, samo se osjećate loše.

Okreni na pozitivu 

Kad se uhvatite da razmišljate o pogreškama, zaustavite se i usredotočite na pozitivno.

Obogati život 

Umjesto da se grizete zbog pogrešnih koraka, trgnite se i činite dobra djela.

Perfekcionisti su jedini konstruktivni od četiri tipa samokritičara, no i oni su u raljama tjeskobe

Pazi na misli - one postaju riječi. Pazi na riječi - one postaju djela. Pazi na djela - ona postaju navike. Pazi na navike jer one oblikuju karakter. Pazi na karakter jer on će odrediti tvoju sudbinu.

S drevnom kineskom poslovicom slažu se i stručnjaci. Negativne misli stvaraju strah, ljutnju, razočaranje te poput magneta privlače druge negativne misli i tako u krug. Svatko u glavi, više ili manje svjesno, razgovara sa sobom. Taj tzv. self-talk može nam biti potpora ili golema prepreka. Kad ste tjeskobni, depresivni ili pod stresom, očekujete najgore i usredotočeni ste na negativno što vas paralizira. Postoji nekoliko tipova negativnih “self-talkera”. To su kronično zabrinuti, perfekcionisti, samokritičari i vječne žrtve. 

I dok pozitivni “self-talkeri” za svaki problem uvijek imaju rješenje, kronično zabrinuti za svako rješenje imaju problem. Oni se ubijaju brigama od kojih se većina nikada ne ostvari. Njihov negativan samogovor najčešće počinje sa: “Što ako...?”. Takav stav jača tjeskobu jer plaše sami sebe zamišljajući srčani udar, neuspjeh na poslu ili drugu katastrofu. Tijelo reagira stvarajući simptome straha i stalnog stresa. Vječna žrtva se uvjerava da je nesretna i da nema kontrolu. 

U glavi vrti: “Nitko me ne cijeni, sve radim sam, nitko mi nije zahvalan i ništa ne dobivam zauzvrat, zašto sve bolesti baš ja ulovim”. Oplakuje se kriveći druge za sve što ga je snašlo. Žrtva ne preuzima odgovornost i ne vjeruje da će se stvari ikad promijeniti nabolje. Perfekcionistu njegov unutarnji glas stalno poručuje da ni on ni ono što radi nije dovoljno dobro. Često si u glavi ponavlja: “Trebao sam” ili “Trebao bih”. Tako se gura do granice fizičke i mentalne izdržljivosti, što rezultira stresom, tjeskobom i umorom. Perfekcionist se uvjerava da vrijedi prema onome što radi i onome što posjeduje, primjerice, karijera, novac, ljubav ili prihvaćanje okoline. 

Poručuje si da uvijek mora biti besprijekorno organiziran te držati sve konce. Strogi samokritičar je usredotočen na vlastite mane i slabosti, a potpuno ignorira sve što je kod njega dobro i kvalitetno. Ponavlja si: “Glup sam i nesposoban”, uspoređuje se s drugima kritizirajući se što nije vitak kao kolega. Takav je samorazgovor destruktivan te samokritičar u konačnici biva uvjeren da je potpuno beskoristan te da pravi pogrešku za pogreškom. Da biste se riješili krivnje, kategorizirajte djelo koje ste učinili, definirajte kako se zbog toga osjećate i dešifrirajte koji je sljedeći korak. 

Dr. Luskin tvrdi kako si najteže opraštamo četiri stvari - kada ne uspijemo u važnoj životnoj misiji, primjerice, kada ne održimo brak, kada postupcima nekog povrijedimo, kada povrijedimo sebe jer smo krenuli krivim putem odajući se porocima ili destruktivnim navikama te kada nismo napravili ono što mislimo da smo trebali, npr., niste odvajali novac kako bi djeca mogla na studij. 

Svi imaju crne misli 

Negativne misli ne trebaju vas brinuti potpuno, sve dok ne potisnu pozitivne.

Moć loše sugestije 

Negativna samokritika spriječit će vas da od života dobijete ono najbolje.  

"Žao mi je" je dovoljno

Ako ste nekoga povrijedili, imajte na umu da je iskrena isprika sasvim dovoljna da ispravi pogrešku.

Fokus na pozitivnom za samo 45 sekundi 

Kad vas počnu mučiti grijesi iz prošlosti, “uključite” strategiju dr. Luskina. Zatvorite oči, dišite polako tako da dah nježno potiskuje trbuh pa polako izdišite opuštajući trbuh. Ponovite, a kod trećeg udisaja zamislite sliku nekoga koga volite ili čarobnog mjesta. Dok duboko dišete, neka vaš um istražuje prirodne ljepote. Prepustite se pozitivnim osjećajima. Zapitajte se: “Što mogu učiniti da bih se osjećao bolje”. I djelujte.

Kako izaći iz začaranog kruga predbacivanja i okrivljavanja