ŽIVOT NA TRŽNICI Nada Bijelić (84) na riječkoj Brajdi prodaje voće i povrće koje sama uzgaja. Veseli se svakom danu na placu, a tamo nema tko je ne zna i ne pozdravi
LEGENDA BRAJDE
40 godina na riječkoj tržnici: Dolaze mi mame, kćeri i unuke
Na prste ruku mogu se izbrojiti dani kad gospođe Nade nije bilo na riječkoj tržnici, bili kiša ili bura, sunce ili snijeg.
Punih četrdeset godina Riječanka Nada Bijelić (84) ranim jutrom dolazi punih kašeta svježeg povrća na Brajdu. Već godinama svako jutro ustaje oko pet sati. Slijede kavica, doručak, pa put place. Nema tko je ne zna, kupca koji je ne pozdravi, poznanika koji neće stati i upitati je za zdravlje, dok stalne mušterije odavno znaju da će kod nje kupiti svježe sezonsko povrće koje je sama uzgojila (riga, radič, salata, raštika, broskva, crveni radič, češnjak, luk, korjenasto povrće).
- Kad dođem kući, poradim u vrtu, poigram se s unučadi, počistim, uvik ima posla. Nedjeljom se odmaram, što je je, ona mi je za unučad i obitelj. Ne svađam se, nikad se nisam posvađala, volim narod, volim davat - jasno sažima svoju dugovječnost vitalna, vesela i poletna Nada Bijelić, baka dvoje unučadi i još dvoje praunučadi.
I danas, dodaje, veseli se svakom danu na placu, iako, sa sjetom u očima, priznaje kako više nisu ni nalik danima od prije...
- Izbjegavam doktore, hoću umrijet, zaradim taman za voće - kao iz puške šaljivo odgovara baka Nada.
Današnja tržnica Brajda nije ni sjena nekadašnjoj. Bez gužve, vreve, galame, kaže, nekad se nije mogao ni zamisliti gradski tržnički prostor u zapadnom dijelu Rijeke.
- Evo, tu sam svako jutro s njih deset ženica pila kavu. Sad, vi’te, nema više nikoga, sve pomrlo osim mene - odmahuje pomalo ljutito i dodaje:
– Jaka tržnica je bila, nema što. Vjerujete li vi meni da smo se suprug i ja dizali svako jutro u tri sata kako bismo se samo izborili za rezervaciju mjesta na tržnici.
Vrijedna bakica jedva nam stigne ispričati sve što bi htjela između kratkih pauza mnogobrojnih kupaca na vječito zauzetom štandu.
- Godinama je to trajalo. Radilo se svakodnevno do šest navečer. Jedna cijena najma drvenog stola bila je za ujutro, a druga, dodatna, plaćala se za popodne. Sve do unazad desetak godina, kad je sve rapidno palo. Ne samo ponuda, nego i kupovna moć naših ljudi - tvrdi baka Nada.
Mladih nema, a i oni koji prođu imaju neke druge navike.
- Nisam ni sama pametna - govori u jednom dahu neumorna Nada, koja je sa suprugom Milanom sasvim posvećena poljoprivredi i svojih 800 kvadrata, na kojima kroz cijelu godinu uzgajaju sezonsko povrće.
– Više od trideset godina imam stalne mušterije, dolaze mi i njihova djeca. A i nisam ‘gulibaša’ - smije se objašnjavajući da nije skupa i da ne “dere” mušterije jer zna kako je danas svima teško.
Najsretnija je, zaključuje, kad joj, kao neki dan, dođe mlada žena i kaže: “Teta Nado, meni je mama kao maloj kod vas kupovala mrkvu, a sad je i ja kod vas kupujem za svoje dijete”.
- E, to su te stvari koje uljepšaju dan na tržnici - veselo zaključuje baka Nada.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
