Način na koji razmišljamo, učimo, reagiramo na promjene i odnosimo se prema vlastitim pogreškama igra važnu ulogu u intelektualnom razvoju. No, neke navike mogu nas pritom nesvjesno kočiti
Lifestyle
Komentari 0
Način na koji razmišljamo, učimo, reagiramo na promjene i odnosimo se prema vlastitim pogreškama igra važnu ulogu u intelektualnom razvoju. No, neke navike mogu nas pritom nesvjesno kočiti
Naravno, ne znači da je osoba koja se prepoznaje u nekoj od njih manje inteligentna. Riječ je prije svega o obrascima ponašanja koji mogu ograničavati kritičko razmišljanje, prilagodljivost i osobni razvoj. Dobra je vijest da se na njima može raditi i da ih je moguće mijenjati.
POGLEDAJTE VIDEO: Ljudska inteligencija je u porastu
Pokretanje videa...
00:47
Psiholozi su izdvojili sedam navika na koje vrijedi obratiti pažnju.
Znatiželja nas tjera da istražujemo svijet oko sebe, postavljamo pitanja i pokušavamo razumjeti zašto se nešto događa upravo na određeni način. Upravo je stalna želja za novim informacijama jedan od važnih pokretača učenja.
Problem može nastati kada prestanemo propitivati stvari koje vidimo i čujemo te se zadovoljimo onime što već znamo. Ljudi koji rijetko postavljaju pitanja i nemaju potrebu dublje razumjeti određenu temu mogu se s vremenom zatvoriti u ograničen pogled na svijet.
No znatiželja se može razvijati. Više čitanja, istraživanja novih tema, promatranja ljudi i svijeta oko sebe te jednostavno češće postavljanje pitanja poput „zašto?“ i „kako?“ mogu biti dobar početak.
Gotovo svi ponekad odgodimo neki zadatak, posebno ako nam nije zanimljiv ili nam se čini prezahtjevnim. No kada odgađanje postane svakodnevni obrazac, može biti povezano s problemima u organizaciji vremena, samodisciplini, planiranju i donošenju odluka.
Takvo ponašanje često stvara dodatni stres. Obaveze se gomilaju, vremena je sve manje, a s njime može doći i osjećaj krivnje zbog svega što nismo napravili.
Jedan od načina da se taj krug prekine jest postaviti realne ciljeve i veliki zadatak podijeliti na nekoliko manjih. Umjesto čekanja idealnog trenutka za početak, korisnije je napraviti prvi mali korak i postupno nastaviti.
Slušati nekoga ne znači samo šutjeti dok druga osoba govori. Aktivno slušanje zahtijeva koncentraciju, razumijevanje onoga što čujemo i pokušaj da situaciju sagledamo iz perspektive sugovornika.
Ako tijekom razgovora samo čekamo trenutak u kojem ćemo ponovno moći govoriti ili unaprijed pripremamo svoj odgovor, možemo propustiti važne informacije.
Razvijanje sposobnosti slušanja može poboljšati komunikaciju i odnose s drugim ljudima, ali nam također omogućuje da prikupimo više informacija prije nego što donesemo zaključak ili odluku.
Sposobnost prilagodbe važna je kada se nađemo u novoj ili neočekivanoj situaciji. Ako određeni način rješavanja problema više ne funkcionira, potrebno je biti spreman isprobati nešto drugo.
Ljudi koji se čvrsto drže starih obrazaca samo zato što su na njih navikli mogu sami sebi otežati napredak. Upravo suprotno, spremnost na promjenu pristupa i traženje novih rješenja povezani su s kognitivnom fleksibilnošću.
Otvorenost prema promjenama može pomoći i kreativnosti jer nas tjera da izađemo iz poznatih obrazaca i problem pogledamo iz drugog kuta.
Samopouzdanje je poželjno, no problem nastaje kada prijeđe u uvjerenje da smo uvijek u pravu i da od drugih više nemamo što naučiti.
Osoba koja unaprijed pretpostavlja da njezino mišljenje mora biti ispravno može propustiti nove informacije koje bi joj pomogle da stvari sagleda drugačije.Važan dio intelektualnog razvoja zato je sposobnost priznati: „Ne znam“. Jednako je važno biti spreman promijeniti mišljenje kada dobijemo bolje argumente ili nove činjenice. Znanje se ne razvija tako da stalno potvrđujemo ono što već vjerujemo, nego i tako da preispitujemo vlastite zaključke.
Ne morate se slagati s nekim da biste ga saslušali.
Različito mišljenje može biti korisno upravo zato što nas prisiljava da razmislimo o vlastitim argumentima. Ako svaku ideju koja se ne poklapa s našom odmah proglasimo pogrešnom, sami sebi zatvaramo mogućnost da određeni problem sagledamo iz potpuno nove perspektive.
Sposobnost saslušati suprotan stav ne znači da ga moramo prihvatiti. Možemo na kraju ostati pri svom mišljenju, ali ćemo barem znati zašto smo ga odabrali i kakvi argumenti postoje s druge strane.
Pogreške same po sebi nisu najveći problem. Problem nastaje kada iz njih ništa ne naučimo.
Samorefleksija nam pomaže da razmislimo o svojim odlukama, prepoznamo motive koji stoje iza određenog ponašanja i primijetimo obrasce koje možda neprestano ponavljamo.
Osoba koja nikada ne zastane i ne zapita se je li nešto mogla napraviti drugačije može se iznova nalaziti u sličnim situacijama i ponavljati iste pogreške.
Samorefleksija ne mora biti komplicirana. Može uključivati iskren razgovor s drugom osobom, vođenje dnevnika ili jednostavno povremeno razmišljanje o tome zašto smo neku odluku donijeli i što bismo sljedeći put mogli napraviti bolje.
Važno je naglasiti da nijedna od ovih sedam navika nije dokaz nečije razine inteligencije niti se na temelju njih može zaključiti da netko ima nizak IQ.
Riječ je o ponašanjima koja mogu otežavati učenje, prilagođavanje i osobni razvoj. Inteligencija i način razmišljanja nisu nešto na čemu prestajemo raditi nakon škole ili fakulteta.
Znatiželja, otvorenost prema novim idejama, sposobnost prilagodbe, aktivno slušanje i preispitivanje vlastitih postupaka vještine su koje možemo razvijati tijekom života. A prvi korak često je upravo prepoznati navike koje nas u tome koče.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+