Barbara Kolar: Želim predah, pet se godina nisam naspavala

Iako je početkom veljače napustila “Jutarnji show” na Anteni Zagreb, Barbara Kolar još se nije naspavala. Pet je godina ustajala u pola pet, a sada joj je, kaže, divno buditi se u 6.45. No umor je, priznaje, nagomilan i ne može se oporaviti u mjesec ili dva.

- Ljudi kažu ‘navikneš se’. Istina, naviknula sam se dizati rano bez problema, ali se nikad nisam privikla na umor koji bih osjetila u neko doba dana. Kažu da je u ljudskom bioritmu ustajanje poslije pet normalno, ali ono prije pet nije, to je svojevrsno nasilje nad organizmom. Kad bi prošao tjedan u kojem ni jedno poslijepodne nisam stigla leći, petkom bih otišla spavati u osam navečer i odspavala do subote u osam. Dvanaest sati u komadu, da ne trepneš, a nikad nisam bila spavalica - govori Barbara. 

Gledatelji vole slušati njezine simpatične upadice u “Plesu sa zvijezdama” ili “Zvijezde pjevaju”, a 16. ožujka kreće i nova sezona “Do posljednjeg zbora”. Rijetko tko zna da je kao mala željela biti zvijezda mjuzikla. I ples i pjevanje jako su joj bliski, ali se kao natjecatelj, tvrdi, ne bi okušala.

- Jako volim svoju voditeljsku ulogu, ona mi je najdraža, pa neka tako i ostane. Ponekad me, budući da volim koketirati i s plesom i s pjevanjem, zaintrigira ideja o nastupu u show programu, ali stvarno se nadam da nema potrebe da se od voditeljice prometnem u natjecateljicu - kaže i dodaje da joj je unatoč problemima sa zdravljem, ples veći izazov od pjevanja.

Zbog bolesne kralježnice ne može na organizirana vježbanja. Liječnici kažu da smije samo hodati i plivati. No Barbara često misli da pretjeruju, pa krene po svojemu i završi na terapijama i blokadama. Trenutačno silno želi upisati pilates jer se dok ga je nekad vježbala osjećala dobro. Zdravstvene se tegobe nikad nisu odrazile na njezin posao. Unatoč stažu dugom gotovo dva desetljeća, još se u nekom drugom poslu ne vidi. Posebice ne u onome koji ima radno vrijeme. Novinarstvo i voditeljstvo odgovaraju njezinu karakteru, treba joj kretanja, raznih događanja, razgovora s ljudima.

Vesela i komunikativna, ne bi mogla, priznaje, ni raditi od kuće. Često joj kažu da dobro piše i čude se zašto se osim u kolumne ne upusti u neku dužu formu.

- Jer mi nedostaje discipline. Ne znam jesam li ikad predala tekst prije krajnjeg roka! Raditi doma znači organizirati si vrijeme, sjesti i pisati sat ili dva svaki dan. Bojim se da bih uvijek našla sto drugih stvari koje trebam napraviti! Ili bi se možda dogodilo i da tjedan dana ne izađem iz pidžame ako mi ponestane inspiracije. Nijedan od tih scenarija mi se baš ne sviđa. Najviše ipak uživa u dugim šetnjama sa svojim psićem Lolom, plemenitašicom iz roda kavalir King Charles španiel. Njih dvije po četiri sata na dan šetaju, a Barbara priznaje da je to sjajan način rješavanja stresa.

- To mi je najbolja terapija. Sat i pol žustra hoda da provjetrim mozak i tako nekoliko puta na dan. Spasi me i kad sjednem u auto pa se spustim do mora. Tri sata Lola i ja piljimo u more i onda se vratimo kući - priča i dodaje da je kao veterinarka hiperosjetljiva na životinje.

- Željela sam im pomoći, zato sam i upisala taj studij. Životinje su uglavnom bolje od ljudi. Ako neke i jesu agresivne, ljudi su ih takvima učinili. Slažem se s Churchillom koji je rekao: ‘Što više upoznajem ljude, to više volim svog psa?’ Na žalost. I dok se većina ljudi boji krize i smanjenja dopuštenih minusa, popularna voditeljica smatra da je glupo živjeti u strahu.

Opaka ju je recesija natjerala, priznaje, na racionalnije raspolaganje novcem. Nekad bi ušla u trgovački centar i bez dvojbi kupila odjeću koja joj se sviđa. Nakon što se prošlo ljeto uselila u vlastiti stan, sada bi, kaže, radije izdvojila za novi komad namještaja.

- Nisam štreberica s novcem, nisam jako štedljiva,ali otkako imam svoja četiri zida na sebe više ništa ne trošim. Sve što dobijem ostaje na računu jer me je strah potrošiti. Situacija je takva da ne znam što će biti sljedeći mjesec, a na računu mora biti novca za kredit. Voljela bih kupovati, naravno, prođem po gradu i uzdišem pred izlozima.

Neki sam dan vidjela divnu haljinu, ogrlicu i cipele, pa sve zbrojila. Sve zajedno - 28 tisuća kuna. Nasmijala sam se i rekla: ‘To je jedna super sofa i jedna dizajnerska lampa’ - govori. Kao i većinu muči je što ne može naplatiti svoj rad. Ima svoju tvrtku, sama si plaća doprinose, a neki ju je dan knjigovođa šokirao jer su joj neki ljudi dužni više od 40 tisuća kuna još iz 2010. godine.

Manje je boli što nije naplatila tih 40 tisuća kuna od činjenice da je na tu svotu koju nikad nije vidjela morala platiti PDV, dati svoj novac za nešto što joj nisu platili.

- E, takve su me situacije natjerale da stanem na loptu. Nije veselo, ali računajmo da će biti bolje - kaže. Unatoč općem uvjerenju kako je uvijek vesela, priznaje da ima faze kad je neraspoložena. Iako bi se u takvima najradije zatvorila u kuću i čekala da stanje prođe, nerijetko izlječenje ubrzaju ljudi koji je vole slušati i gledati na televiziji. Zaustavljaju je na ulici, a Barbari nikad nije teško razmijeniti s njima nekoliko riječi.

- Nisam ni uobražena niti a priori zlovoljna osoba, pa kad me netko oslovi, najmanje što mogu je porazgovarati. Ima mnogo gorih stvari od komuniciranja s nepoznatima čak i kad ustaneš na lijevu nogu. Često mi zapravo takvi nepoznati ljudi naprave neki “klik“ u glavi. Budem ljutita, a oni kažu: “Ono kaj ste jutros rekli na radiju bilo je baš super”. I meni dan odmah bude ljepši. Drago joj je čuti da slovi za najotvoreniju i najdobroćudniju osobu našeg javnog života.

- Vjerojatno je moja prava narav mnogo mračnija od te lepršave slike koju ljudi imaju o meni, ali mi se sviđa da me doživljavaju kao pozitivnu osobu jer to i jesam. Cijepljena sam protiv taštine, a glumiti neki tajanstveni lik stvarno mi se ne da - govori.

I dok je ljudi doživljavaju kao vedru i nasmijanu dobricu s malih ekrana, ona kaže da s godinama pusti suzu češće nego prije. Iako još nije srela muškarca s kojim bi zasnovala obitelj, nije izgubila vjeru niti u ljubav niti u muškarce. Vjeruje u muško-ženska prijateljstva, i sama ima divne prijatelje.

- Kako mi žene ne vidimo u svakom muškarcu privlačnu osobu s kojom bismo htjele vezu, tako ni oni u svima nama ne vide poželjne žene. Zašto onda ne bi postojala takva prijateljstva? Majčin dan u njoj ne budi sjetu i ne žali što još nije postala majka.

- Ne mogu žaliti za stvarima koje nisam iskusila. Da se trebalo dogoditi, dogodilo bi se. I ako se treba dogoditi, dogodit će se. Vjerujem u ljubav, naravno, bez ljubavi život nema mnogo smisla - zaključuje Barbara.

Problemi sa zdravljem često je ograničavaju

'Zbog velikih problema s kralježnicom liječnici mi dopuštaju od tjelovježbe samo hodanje i plivanje. A ja bih tako rado plesala, to mi je neostvarena želja'. 

Šetnja s Lolom uz more najbolja je terapija

'Sat i pol žustra hoda sa psom da provjetrim mozak i tako nekoliko puta na dan. Tako se rješavam stresa. Spasi me i kad sjednem u auto pa se spustim do mora. Tri sata Lola i ja piljimo u more i onda se vratimo kući', kaže Barbara. 

Majčin dan u njoj ne budi sjetu ali...

‘Ne mogu žaliti za stvarima koje nisam iskusila. Da mi se majčinstvo trebalo dogoditi, dogodilo bi se. I ako se treba dogoditi, dogodit će se. Vjerujem u ljubav, naravno, bez ljubavi život nema mnogo smisla.’

Nije zlovoljna osoba iako i ona ima svoje mračne faze

‘Vjerojatno je moja prava narav mnogo mračnija od te lepršave slike koju ljudi imaju o meni, ali mi se sviđa što me doživljavaju kao pozitivnu osobu jer to i jesam. Cijepljena sam protiv taštine, a glumiti ne znam i ne želim.' 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!