Dan očeva: Poznati Hrvati napisali su pisma svojoj djeci

Željko Pervan: Tatina ljubav nema premca

Samo je jedan otac. Majke, zahvaljujući činjenici da žive tridesetak godina dulje od svojih muževa, često ljube novopridošle muškarce, a djeci ostavljaju mrvice negdašnje pažnje. Djeca često pate jer su slika i prilika svojih očeva. Vidjeti pod Hamlet. Očevi žele djecu, nagovaraju žene oko toga, nastoje i trude se svakodnevno. Žene često izmišljaju bezbroj razloga da odgode rađanje. 

U strahu za svoje tijelo, ljepotu, slobodno vrijeme, a konačno, čuo sam da rađanje dosta boli. Čine sve da što dulje ostanu u centru pažnje muškarca jer u djeci vide konkurenciju. Muškarac voli iz dna duše, iz srca, cijelog bića, dočim žena izračuna da nekog voli. Pogledajte, recimo u pjesništvu, odnos muške i ženske patnje poradi ljubavi. Zato držim da očeva ljubav nema premca u svemiru. Istina, majke rađaju djecu, ali taj fakat ne proizlazi iz želje za njima, nego iz toga što žene posjeduju maternicu, dok muškarci ne posjeduju istu. Majke često nagovaraju i uče djecu, dok otac radi, da su one blage, pune nježnosti, o majčinom krilu, samo je jedna mama, majčine oči i sve tako godinama. 

Sve su te priče oko majki smislile muške glave hoteći opravdati majčine udaljenosti i hladnoće tijekom odrastanja sinova ili kćeri. Znamo kako su majke ljute dok rađaju, vrište, psuju i proklinju. Očevi nose cvijeće, blistaju od sreće, časte znane i neznane, u zanosu se opijaju do besvijesti. S očevih ramena djeca motre svijet, očeva ruka nježno gura ljuljačku, otac primjećuje tugu i mijenu u okicama, navija vlakiće, popravlja bicikle, pravi praćke, vuče sanjke. 

Majke zabrinute za otiske godina na svom licu nanose kreme varalice, boje kosu, čupaju obrve pa ih ponovno rišu, kupuju kreme za dan i kreme za noć. Paze da ponovno ne rode. Koriste pilule, kalendare, teške glavobolje, pjene, opruge, tamna raspoloženja, greške muževa nose kao štit protiv začeća. 

Dragi Očevi, svako dobro i sve što se može nazvati srećom želi vam Otac.     

Goran Grgić: Vjerujte da svojim mislima možete mijenjati svijet

Mutna su mi sjećanja vaših prvih udisaja jer sam i ja u tim trenucima ostajao bez daha. Pelene, grčevi i noćna buđenja se brzo zaboravljaju, ali se živo sjećam vaših prvih koraka, nesigurnih održavanja na morskoj površini ili na biciklu jer sam pritom ipak imao znatno aktivniju i znojniju ulogu. Lako je postati otac, puno je teže to biti. Poznajem mnoge i viđam bezbrojne u toj ulozi te zaista gotovo ništa se ne da kopirati ili prepisati. 

Uloga oca se ne može naučiti. Mnogim principima, metodama i odgojnim mjerama naših roditelja prošao je rok trajanja, a zajedno s vama nisu došla i uputstva za uporabu. Kroz ovo vrijeme nevjerojatno brzih društvenih promjena, cyber komuniciranja i globalnih utjecaja gotovo obvezna je svakodnevna adaptacija na nove okolnosti. No za ulogu oca nema alibija i, bez obzira na vašu buduću i sadašnju tehnološku, informatičku i mladenačku superiornost, vjerujem da ćete me (pri)zvati uvijek kada vam bude potreban savjet nekoga tko vas bezuvjetno voli.

Slijedite svoje misli, imajte snage postavljati pitanja, budite svjesni svoje jedinstvenosti te vjerujte da svojim mislima i djelovanjem možete mijenjati svijet nabolje.

Sreća je da postojite. Meni, nama, vama, ali i čitavom svijetu, samo što svijet još nije toga svjestan.  

Mile Kekin: Tata nije frend nego roditelj

Koliko muškaraca, toliko vrsta očeva. Ne znam koji je najbolji model i vjerojatno ću saznati kad vi budete odrasli ljudi, a možda neću ni tad. Onaj otac kojega glumim kad sam s vama se voli zezati, volim vas poljubiti kad god stignem i volim kad mi sjednete na trbuh. Osim nakon ručka. Ali i onda mi zapravo ne smeta toliko. 

Više bi mi smetalo da ste u strahu od mene, da ste tiho jer znate da će ih njihov stari izlemati ako zucnu dok ovaj drijema. Ipak, i taj otac kojeg ja glumim ne voli kad ga zamijene s najboljim frendom jer vam nisam i ne želim biti najbolji frend nego roditelj. Nisam fan prepermisivnog pristupa roditeljstvu koji propagira taj labavi “mi-smo-najbolji-frendovi” pristup jer bih bio nepravedan prema vama. 

Roditelj mora preuzeti odgovornost za odgoj što najbolji frend ipak ne mora. Ponekad dignem glas i poludim. Ponekad sam u strahu zbog vaše budućnosti. Ponekad bih najradije bio netko drugi koji može spavati do podne i ne mora vam peći tost u cik zore. Ali većinu vremena sam sretan svojom ulogom - vašega oca.

Špiro Guberina: Ova se uloga igra iskreno i bez glume

Biti otac uloga je koju čovjek igra najiskrenije. Realno i bez glume. Ona je prepuna izazova s jedne strane, ali je i odraz iskrenosti prema sebi i svome djetetu. Biti otac je ispunjenje svakog dijela svog bića jer imati pokraj sebe dijete koje gledaš tijekom odrastanja kako se pretvara u samostalnu individuu koja je sve ono što si gradio i za što si se trudio ujedno je i najveća nagrada. 

O svom sinu mogu reći sve najljepše. Ponosan sam na njega. On je svoj čovjek na kojeg se ponosim prije svega jer je izrastao u osobu kakvu sam želio susresti u životu. Prije svega takav je zahvaljujući trudu i predanom odgoju njegove majke. A sada ga ja imam pokraj sebe. Svakodnevno. Naši zajednički trenuci ispunjavaju sve manjkavosti ili praznine koje su me kroz život obilježile. 

S njim odlazim na more, guštamo u svojim zadovoljstvima koje možda na prvi pogled nikome drugome ne bi mogle donijeti sreću. Tada sam ispunjen. Boris je moj oslonac, prijatelj, sin. Pažljiv sin. I ponosan sam što sam ja njegov otac. Svaki otac, vjerujem, upravo tomu teži. I koliko god ponekad to iziskuje truda i odricanja, nagrada i rezultat nemjerljivi su sa svime što otac ulaže. Biti otac znači graditi bezuvjetno budućnost s nekim. 

Biti otac znači svakodnevno osjetiti ponos. Mir. Zadovoljstvo. Biti otac najvažnija je uloga koju sam ikada odigrao i koja me obilježila kako niti jedna ikad.