Djeca pamte od rođenja, ali kratkoročno. Sjećat će se najviše pažnje roditelja, ali i one negativne stvari koje su ostavile traga na njima. Prepričavanje događaja će osvježavati sjećanje
Djeca se najviše sjećaju pažnje roditelja, ali i negativnih stvari
Kad se prisjećamo djetinjstva, najranija sjećanja rijetko sežu prije četvrte ili pete godine. Taj fenomen stručnjaci objašnjavaju pojmom infantilna amnezija. Premda se neki sjećaju upečatljivog događaja iz najranijeg djetinjstva, teško je procijeniti je li riječ o pravom sjećanju ili su zbog čestog prepričavanja stvorili slike događaja.
- Dijete pamti od rođenja, no u najranijim danima govorimo o kratkoročnom pamćenju koje se s vremenom polako produljuje. Kratkoročno pamćenje rezultat je nerazvijenih i nepovezanih dijelova mozga zaslužnih za dugoročno pamćenje - objašnjava psihoterapeutkinja Lina Đulvat iz Psihološkog centra Razvoj.
Prve godine života su period kad usvajamo brojna iskustva znatno više nego ikad kasnije u životu, no ipak sjećanja na njih s vremenom nestanu. Dijete će se u predškolskoj dobi prisjetiti događaja iz ranijeg djetinjstva, no to sjećanje, ako nije rezultat intenzivnog događaja ili vezan uz jake emocije, vremenom će izblijediti.
Prepričavanje događaja će osvježavati sjećanje, no također uz pomoć fotografija i priča djeca organiziraju svoja sjećanja, za koja je teško reći jesu li rezultat isključivo iskustva ili su nadopunjena fotografijama.
- Pamtimo ono što je vezano uz snažne emocije. Pamtimo ako smo savladali neki važan cilj, pamtimo ljude i događaje uz koje smo se osjećali sigurno, zaštićeno, iznimno ugodno ili pak iznimno neugodno. Osjećaj priziva sjećanje. Tako ćemo često čuti da starija osoba jako dobro pamti svoju najraniju okolinu, ulicu gdje je odrasla, prve prijatelje, prva postignuća, no isto tako i situacije gdje se osjećala ustrašeno, prestravljeno i ugroženo. Stoga možemo reci da sjećanja prizivaju emocije - kaže Đulvat dodajući da se možda uvijek ne sjećamo što se dogodilo s drugom osobom, ali svakako pamtimo osjećaj vezan uz to.
Tako se među pet stvari koje djeca najčešće pamte o svojim roditeljima na prvome mjestu nalazi sjećanje na vrijeme kad su se osjećali sigurno s roditeljima. Ovdje je riječ o tome da svako dijete ima potrebu osjećati se zaštićeno, pa će se stoga vjerojatno sjećati kako ste “otjerali čudovište ispod kreveta” ili ste ga tješili nakon ružnog sna.
Djeca mjere ljubav koju netko ima prema njima po količini nepodijeljene pažnje koju dobiju. Trenutak u kojem prestajete raditi nešto i ispunite djetetovu želju da se poigrate s njim urezat će se duboko u njihovo srce i um. Sljedeća važna stvar koje će se djeca sjećati je naš odnos prema partneru. Gledajući odnos između roditelja dijete će formirati pogled o ljubavi. Pružite im stoga sigurnost koja proizlazi iz međusobne ljubavi i uvažavanja.
Pazite kako razgovarate s djecom i što govorite o njima jer na njihovo samopoštovanje snažno utječu riječi roditelja. Unatoč tome što djeca povremeno vole spontanost, ipak imaju usađenu duboku potrebu za predvidivim ponašanjem i poznatim situacijama. Djeca će pamtiti kako ste im organizirali rođendane, obiteljska druženja ili kako ste svake nedjelje uživali u zajedničkom ručku na kojem se okupe svi članovi obitelji.