Drugačije ikone novog doba: Plavuše su opet u prvom planu

Fatalno sklona grijehu, prva žena Eva najvjerojatnije je bila plavuša, ma što o tome rekli genetičari i forenzičari. Mit o plavušama rođen je čim su rođene prve dvije žene različite boje kose. Izbačen iz raja, muškarac je mogao birati, a što je točno bilo, moguće je zaključiti iz kretanja mita o plavušama u dva prilično suprotna smjera. 

Jedan kaže: plavuša je gospodarica, na tronu je, distancirana poput božanstva, predmet neodoljive žudnje. Drugi je smjer porazan, a rodio je mit o glupoj plavuši vrijednoj tisuća viceva. No nije li to samo muškarčeva osveta i pokušaj da se boginja baci u prašinu, da se ovlada njome? Uzalud, naravno.

Nakon što su 1868. britanski glumci na gostovanju u New Yorku izveli komad s četiri oskudno odjevene plavuše, vrlo se brzo svijetom proširio stereotip o glupim plavušama, “dizzy blondes”. A kad je 1925. Anita Loos objavila roman “Muškarci više vole plavuše”, poslije više puta ekraniziran i uprizoren, rasprava je mogla početi. Hollywood je imao mnoge fatalne plavuše i jednu blago muškobanjastu Marlene Dietrich u prvoj polovini stoljeća. 

Prve su pak predstavnice nove seksualnosti bile Brigitte Bardot i “ljepotica dana” Catherine Deneuve, ali je Marilyn Monroe ipak bila apsolutna vladarica. Čak dugo nakon svoje smrti. Nakon nje, rasprava o plavušama se rasplinula u manja poglavlja. Plavuše su mogle odahnuti. 

Pametna Madonna, ili “glupa” Paris Hilton? Zanima li to više uopće ikoga? Nadajmo se da ne, jer doista nije u redu da nakon čitanja viceva o sebi plavuše izgube samopouzdanje toliko da mnogo slabije rješavaju testove, kako je to pokazalo istraživanje. Madonna je od pojma plavuše napravila valutu – “Blond Ambition” turneja iz 2007. rodila je modni stil i uopće, udovoljila svim komercijalnim kriterijima pop-kulture.

 Ali Madonna je pošteno odradila svaku svoju plavu ambiciju za razliku od Paris Hilton koja nije odradila ništa osim što se pojavljivala na društvenoj sceni, što doduše jest valuta kratkog daha, ali je ipak valuta. Ako ni po čemu, Paris će ostati u povijesti javnog tračeraja kao ona koja se popiškila u automobilu i dala da se i to zabilježi za javnost. Pa kako je, dakle, biti poznata plavuša u takvom društvenom miljeu?

Ne vjerujemo da je o tome mislila ekipa njemačkoga Voguea kad je odlučila broj za ožujak posvetiti plavušama. Moderne je ikone slavni fotograf Mario Testino povezao s mitom o plavuši. To je temelj izdanja s tri različite naslovnice o kojima sada uzbuđeno pišu svi modni mediji. Na naslovnici je Miley Cyrus, provokativna pjevačica sjajna glasa, megapopularna, beskrajno udaljena od mita o plavuši kao glupoj plavuši. Cyrus zgraža sve one koji nježno misle o plavušama. 

Agresivna je, vulgarnih grimasa, radikalna, slobodna i mrtva hladna na sve negativne komentare, kakvih ima i uz Testinove polugole snimke. Ono što sam čini njoj očito znači jedno, a drugima koji se zgražaju nad tim, nešto posve drugo. “Blonde, bad and beautiful” formula je te vrste plavuša, a poznata nam je odavno u rokerskome svijetu. 

Vogue navodi važno ime: Debbie Harry. Nasljednica joj je Madonna, a Madonnina je nasljednica upravo Miley Cyrus. Tako i Vogue postavlja stvari, pa Testino snima Miley kao hommage Madonninu izazovnom imidžu. Kao i Lady Gaga, i Miley Cyrus obilno koristi Madonnin scenski kapital i ikonografiju. Miley pred Testinovom kamerom nosi Eresov crni dizajnerski komplet - grudnjak i “panty”, retrogaćice visokog struka, navučene na mrežaste čarape. 

Kosa joj je platinasto plava, Diorov je ruž paradajz-crven, nokti šiljati kao u horroru, iste su boje. Zubi blistaju. Obrve su debele i tamne, kao nekad u Madonne. Treba li međutim Miley to oslanjanje na Madonnu radi uspjeha i novca iuz pomoć drugog? Ne, jer je Miley, rođena 1992. u Nashvilleu, mnogo prije svojim radom završila na popisu 10 najbogatijih tinejdžera u SAD-u. 

Ona je 2006. postala tinejdžerski idol glumeći u seriji “Hannah Montana”, čiji je soundtrack u kojem pjeva zajedno s ocem, munjevito dospio na prvo mjesto top-ljestvice... I zarada i karijera rasli su joj poput tsunamija. U Vogueu je dakle riječ o hommageu Madonni, ali kakvom? Za Gagu je  Madonna bila dobra kulturološka podloga na kojoj će startati. A Miley sada zapravo odaje počast Madonninoj provokativnosti, s kakvom je Miley baratala već s 15 godina kad ju je Annie Leibovitz snimila razgolićenu za Vanity Fair, što naravno nije prošlo bez skandala. Prvog u sad već furioznu nizu... 

Vogueovo ožujsko izdanje o plavušama Testinov je hommage i Helmutu Newtonu, od Testina mnogo provokativnijem fotografu, čija je poznata plavuša bila supermodel Nadja Auermann. Ona je i bez Newtonove režije posjedovala sličnu provokativnost. Sada ispred Testinova objektiva Nadju “glumi” Anja Rubik. Ona posjeduje istu hladnu seksualnost kao Nadja. Ali ne do kraja, jer joj ne da Testino koji u temi s plavušama novog doba poput samuraja, ipak služi ideji o plavušama od koje nove plavuše bježe - ideji nježne ljepote, bez koje mit o plavušama ne bi opstao ni dana.

Plave dame koje smo obožavali

Hollywood je imao mnoge fatalne plavuše i jednu blago muškobanjastu Marlene Dietrich u prvoj polovini stoljeća. Prve su predstavnice nove seksualnosti bile Brigitte Bardot i “ljepotica dana” Catherine Deneuve, ali je Marilyn Monroe ipak bila apsolutna vladarica. Čak dugo nakon svoje smrti.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!