Kad se u rujnu 2016. godine pojavio u knjižarama, roman španjolskog pisca Fernanda Aramburua ‘Patria’, koji prati kroz nekoliko desetljeća sudbinu dviju baskijskih obitelj, izazvao je pravu književnu senzaciju
INTERVJU
Fernando Aramburu: 'Ljudi su nasilni, vidim da ne suosjećaju'
Veliki Mario Vargas Llosa napisao je da već dugo nije pročitao tako uvjerljivu i potresnu knjigu, tako mudro napisanu, književno djelo kao što je ‘Patria’, a mi pričamo s autorom djela Fernandom Aramburuom.
Kad se u rujnu 2016. godine pojavio u knjižarama, roman španjolskog pisca Fernanda Aramburua ‘Patria’, koji prati kroz nekoliko desetljeća sudbinu dviju baskijskih obitelji uhvaćenih u stupicu ideoloških i stvarnih sukoba u Baskiji tijekom terorističke pobune ETA-e, izazvao je pravu književnu senzaciju.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:05
Do kraja godine zasjeo je na vrhove ljestvica najčitanijih knjiga, gdje se zadržao mjesecima, proglašen je knjigom godine na španjolskom jeziku, ili barem knjigom o kojoj se najviše govori, a veliki Mario Vargas Llosa napisao je da “već dugo nije pročitao tako uvjerljivu i potresnu knjigu, tako mudro napisanu, književno djelo koje je ujedno i rječita oporuka povijesne stvarnosti”. Vargas Llosa bio je čak i prilično umjeren u odnosu na druge kritičare koji su “Patriju” proglasili “remek- djelom koje silovito udara u lice”, “sofisticiranom plimom iza koje sa svakom osekom ostaju novi tragovi u pijesku”, odnosno “izuzetno snažnim djelom koje nas podsjeća kako neodoljiva, sveobuhvatna i snažna književnost može biti”. U međuvremenu je “Patria” samo u Španjolskoj prodana u više od 700 tisuća primjeraka, dobila je niz literarnih priznanja te je prevedena na dvadesetak važnijih svjetskih jezika, među kojima i na hrvatski (izdavač Fraktura, prijevod Željka Somun).
Fernando Aramburu rođen je 1959. godine u baskijskom San Sebastianu, u Zaragozi je diplomirao španjolski jezik i književnost, a od 1985. živi u Njemačkoj, gdje predaje španjolski i marljivo piše. On, međutim, ni prije “Patrije” nije bio nepoznati pisac, naprotiv! Nakon svojeg nagrađenog debitantskog romana “Fuegos con limon”, objavljenog 1996. godine, Aramburu je napisao dvije zbirke priča i sedam romana, uglavnom jako dobro ocijenjenih, no tek je s “Patrijom” uspio iskoračiti iz okvira španjolske književnosti, gdje već godinama ima odanu sljedbu, i pokoriti globalnu književnu scenu ušavši u najuži krug pisaca o kojima se govori u literarnim kružocima diljem svijeta.
U za njega relativno novom statusu svjetske književne zvijezde, Aramburu je prvi put došao u Hrvatsku kao gost Festivala svjetske književnosti (FSK), koji se od 8. do 14. rujna održavao u Zagrebu. Tim je povodom ljubazno pristao na razgovor za Express.
BestBook: Vaš roman ‘Patria’, koji govori o tridesetak godina španjolske i baskijske povijesti obilježene terorizmom ETA-e, upravo je objavljen na hrvatskom jeziku. Rođeni ste u San Sebastiánu u Baskiji. Na vrhuncu terorističkog vala ETA-e 1977.-1981. upravo ste postali punoljetna osoba. Prisjetite se kako se tad živjelo u Baskiji. Kakvo je bilo odrastanje u sjeni separatističke pobune? Koliko u ‘Patriji’ ima vaše osobne povijesti? Ne mislim da itko živi u prošlosti.
Čovjek je i onomad proživljavao svoju sadašnjost, okružen neprestanim ubijanjem i prožet silnim strahom, a nije bilo nikakva jamstva da neće biti i gore. Vidio sam da se ljudi privikavaju na uzastopna zvjerstva, da neki nalaze opravdanja za nasilje te da mnogi drugi šute i nimalo ne suosjećaju sa žrtvama. Pamtim nevjerojatan moralni pad društva u cjelini. Smatram se svjedokom, ne toliko samih događaja koji su danas zabilježeni u povijesnim studijama, nego općenito svjedokom vladavine nasilja. Zato, temeljem vlastite veće ili manje izravne upućenosti u ljudske sudbine, pišem romane, a ne znanstvene ili historiografske knjige. Recimo da sam bio ondje, da sam vidio, čuo, da su mi ispričali i da sam imao pristup dokumentima.
BestBook: ETA je prije osam godina objavila da odustaje od oružane borbe za neovisnost Baskije - u tom trenutku i počinje vaš roman. U međuvremenu su španjolska i francuska policija uhitile gotovo sve preostale bjegunce te terorističke organizacije. Znači li to da je zauvijek nestala prijetnja terorističkih napada baskijskih separatista?
Pitanje me primorava da se igram proroka, ali ja ne znam što će se zbiti u budućnosti. Znam samo to da vrijeme ide dalje i da su ciljevi koji su se željeli postići upotrebom nasilja još aktualni, štoviše, uživaju znatnu biračku potporu. BestBook: Kako je ‘Patria’ primljena u Baskiji? Jeste li se susreli s kritičarima ‘s obje strane barikade’? ‘Patria’ je bila nevjerojatno čitana u Baskiji, uz podijeljena mišljenja, kako je bilo i za očekivati. Potakla je javnu raspravu, a meni je bilo izuzetno drago vidjeti da je spomenuta rasprava bila staložena i razborita, što dokazuje da se kao društvo razvijamo u dobrom smjeru.
BestBook: Vi zapravo već više od trideset godina ne živite u Španjolskoj - 1985. ste se preselili u Njemačku. Pretpostavljam da ste ipak jako dobro upoznati sa situacijom u Baskiji. Smatrate li međutim da vam ta odmaknuta optika pomaže da na neki način bolje prepoznate širu sliku? Vide li se stvari bolje iz daljine?
Prvih 25 godina života proživio sam u Baskiji, dostatno vrijeme da čovjek upozna navade, kulturu i ljude svojeg okruženja. Pretpostavljam da mi je činjenica da živim daleko pružila panoramski uvid, onakav kakav ima igrač šaha koji partiju promatra iz ptičje perspektive. Ovisno o pojedinom pitanju, možda je bolji taj sveobuhvatni pogled na cijelu šahovsku ploču, nego pogled određene figure koja vidi svaku pojedinost onoga što se događa neposredno oko nje, ali ne shvaća smisao cjelokupne igre. Uglavnom, tijekom svih proteklih godina nikad nisam imao nikakvih zapreka da putujem, proučavam, čitam knjige i novine, razgovaram s ljudima i tome slično. Ustvari, internet je dokinuo svaku distancu.
BestBook: Politička klasa u Kataloniji zadnjih nekoliko godina aktualizirala je političku borbu za neovisnost, no katalonsko društvo je podijeljeno glede tog pitanja. Kakva je po vašoj procjeni trenutačna situacija u Baskiji? Je li većina Baska za neovisnu državu? Stanje u Baskiji trenutačno je mirno zahvaljujući tome što nema nasilja i što cijelo to područje doživljava povoljan gospodarski trenutak. Baskija isto tako uživa visok stupanj samouprave. Institucije dobro funkcioniraju. Ljudi ne vide motiva za pobunu. Činjenica je da na izborima većinu glasova dobivaju stranke koje izrazitije zastupaju trenutačno stanje.
BestBook: Na izborima u Španjolskoj tijesnu pobjedu odnijela je ljevica, premda je ranije izgledalo da PSOE, poput velikog dijela europske socijaldemokracije, klizi u propast. Istodobno se čini da je zaustavljen uspon stranaka ‘trećega puta’, Podemosa i Ciudadanosa. Vraća li se španjolska politička scena u ‘normalu’?
Problem je u tome što u Španjolskoj ne postoji normalna politička scena. Imamo nekolicinu političkih stranaka koje su nesposobne potaknuti kulturu razumijevanja i dogovora. U prošlim su vremenima glasači podržavali vlast apsolutnom većinom glasova. Danas je tako nešto u Španjolskoj sasvim nemoguće.
BestBook: Dakle, u Njemačkoj živite već više od polovice života, ona je vaša druga domovina i dobro je poznajete. Opišite nam kako ste tamo dospjeli. Biste li se složili s ocjenom da je ta zemlja uspješno prevladala nasljeđe Drugog svjetskog rata te da je danas možda i najvjerodostojnija i najstabilnija europska demokracija?
Kao student upoznao sam mladu Njemicu, zaljubio se u nju i ona u mene, otišao sam za njom u njezinu zemlju gdje, i nakon trideset godina, živimo zajedno. Slažem se s tom lako provjerljivom procjenom da Njemačka danas uživa u potpunoj demokraciji. To, između ostaloga, podrazumijeva činjenicu da je bila sposobna na pedagoški se način suočiti s prošlošću u kojoj su, u njezino ime, počinjeni strašni zločini. To povijesno nacističko razdoblje danas igra ulogu stalna upozorenja. U svakom slučaju, društveno organizirani raj na zemlji ne postoji, tako da ni Njemačka danas nije lišena crnih oblaka koji se pojavljuju na obzoru. Poželjno je ne opustiti se. Demokracija nije dana jednom zauvijek. Nad njom treba svakodnevno bdjeti i njegovati je.
BestBook: Veliki španjolski pisac Javier Cercas često u svojim romanima koristi povijesne događaje kako bi govorio o sadašnjosti. Kako sam kaže, njegovi romani nisu povijesni romani, nego romani o sadašnjosti, ali o sadašnjosti koja uključuje i prošlost, prošlost koja predstavlja jednu dimenziju sadašnjosti i bez koje je sadašnjost izobličena’. Jeste li pišući ‘Patriju’ imali nešto slično na umu? Je li ‘Patria’ roman o prošlosti ili o sadašnjosti?
‘Patria’ govori o vremenu koje sam ja doista proživio i koje danas pripada prošlosti. U romanu su u većoj mjeri zastupljena moja osobna iskustva, proizašla iz moje uloge svjedoka, čemu je pridodan minuciozan rad na dokumentima. Nijednog časa nisam smetnuo s uma da sam ja pisac romana, da čitatelju nudim fikciju, napisanu bez ikakve historiografske odgovornosti. Povijesna istina nije materijal kojim se koristim pri radu, moj su materijal ljudske sudbine.
BestBook: Može li u tom smislu književnost pomoći u prevladavanju podjela iz prošlosti? Koliki je uopće društveni utjecaj i doseg književnosti? Književnost ne može imati nikakav društveni utjecaj ako se ne čita masovmasovno. Uglavnom sve ostaje u sferi zabave. Sve da i nije tako, knjiga je podložna najrazličitijim interpretacijama, što već otežava, da ne kažem onemogućuje, izglede njezina jednoznačnog odjeka. No književnost ima moć oblikovanja čitatelja. Po pitanju povezanosti s izgrađivanjem i razvojem osobnog čitateljskog ukusa, njezin je doprinos neporeciv.
BestBook: Posljednjih godina u Španjolskoj je aktualizirano pitanje nasljeđa diktature Francisca Franca - jedno od najkontroverznijih pitanja je i preseljenje posmrtnih ostataka pokojnog diktatora iz Valle de los Caídos. I nama u Hrvatskoj dobro su poznate crveno-crne podjele u društvu. Nije li otvaranje starih rana kontraproduktivno? Jesu li zacijelile rane iz Španjolskoga građanskog rata i razdoblja frankizma?
Postoji stara teorija prema kojoj građanski ratovi traju onoliko koliko traje oružani sukob, čemu treba pridodati još sto godina. Upravo se to događa u Španjolskoj. Mnogi ljudi i dalje pristaju uz jednu ili uz drugu stranu, iako je rat završio prije osamdeset godina, a diktator koji je dobio rat počiva u grobu već više od četrdeset godina. Iskreno, ne smatram da se radi o nezacijeljenim ranama, nego su posrijedi rasprave, ljutnja, netrpeljivost... Činjenica da je Franco, pučist koji nije krzmao kad je trebalo žrtvovati živote sugrađana, pokopan na spomen-mjestu koje financira država doista mi se čini protivnom svakom pedagoškom principu i stoga podržavam inicijativu da se njegove kosti prenesu na neko privatno mjesto.
BestBook: Roman ‘Patria’ preveden je na brojne jezike i dobio je niz nagrada, moglo bi se reći da vam je donio svjetsku slavu. Je li to po vašem osobnom sudu vaš najbolji roman?
Moj najbolji roman tek dolazi. Tome se nadam. Zašto bih inače i dalje pisao?
POGLEDAJTE VIDEO (Boris Banović) #ZAJEDNO24SATA:
Pokretanje videa...
00:24
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
