Svaki se dan hrana baca i rasipa u kamionima. Istraživači iz EU-a razvijaju načine za smanjenje otpada, kako hrane tako i njezine ambalaže
'OVO JE OZBILJAN PROBLEM'
Globalizacija je dovela do paradoksa u prehrambenoj industriji, previše hrane bacamo
Dr. Anastasia Ktenioudaki pratila je jagode u Irskoj s pomoću visokotehnoloških senzora. Bila je dijelom nedavnog europskog istraživačkog projekta za smanjenje goleme količine svježe hrane koja se baca jer se ne pojede prije datuma navedenog na ambalaži.
- Imamo ozbiljan problem s bacanjem hrane. Moramo smisliti nova rješenja kako bismo se svi uhvatili u koštac s tim problemom - kaže dr. Ktenioudaki, jedna od stručnjaka koji rade na projektu FreshProof, a koji se financira iz programa Obzor.
Fokus na svježinu
Globalizacija je dovela do paradoksa u prehrambenoj industriji: iako je znatno proširila asortiman proizvoda na policama trgovina, pridonijela je da veće količine hrane ostanu nekonzumirane čineći je obilnijom i produžujući time put od farme do tanjura. Prema Svjetskom programu za hranu Ujedinjenih naroda, gotovo se trećina sve proizvedene hrane rasipa ili baca, premda su stotine milijuna ljudi diljem svijeta suočene s glađu.
U Europskoj uniji zakonodavstvo zahtijeva da većina pretpakirane hrane ima datum koji označava prag njihove sigurnosti („upotrijebiti do”) ili kvalitete („najbolje upotrijebiti do”) za konzumaciju. Kao dio opće revizije pravila za označavanje hrane, Europska komisija razmatra prijedlog potpunog ukidanja „najbolje upotrijebiti do” datuma.
Tim dr. Ktenioudaki razvio je senzorski sustav koji prati okolišne uvjete za proizvode u svakoj fazi opskrbnog lanca. Uz ovu malu inovaciju, istraživači su uvjereni da mogu ponuditi puno preciznije „najbolje upotrijebiti do” datume i time spriječiti nepotrebno bacanje hrane.
- Tipično, lanci opskrbe hranom funkcioniraju prema principu ‚prvi unutra, prvi van‘, pri čemu će svaki proizvod koji prvi dođe u distribucijski centar ili trgovinu također prvi otići. S obzirom na trenutačnu globalnu trgovinu hranom, sada nam je potreban pametniji sustav kako bismo, umjesto toga, mogli dati prednost onim svježim proizvodima kojima će rok isteći prije ostalih - kaže dr. Ktenioudaki.
Od njive do tanjura, brojni čimbenici utječu na životni vijek svježih proizvoda. To uključuje uvjete prije žetve, kao što su količina padalina ili sunčeve svjetlosti, i one nakon žetve, kao što su promjene temperature, pa čak i vibracije na cesti dok se hrana prevozi kamionom.
Uz projekt FreshProof, Ktenioudaki vjeruje da će kombiniranje podataka o uvjetima uzgoja proizvoda i njihovom putu do trgovine pomoći u preciznijim predviđanjima o njihovom stvarnom vijeku trajanja. To znači da će više robe dolaziti do potrošača u pravo vrijeme, a bit će manje otpada.
- Donosimo standardne pretpostavke o okolišnim uvjetima za proizvode koji govore o tome kako se određuju ‚najbolje upotrijebiti do‘ datumi. Znamo da će stvari usput krenuti po zlu kada je u pitanju transport prehrambenih proizvoda, ali možemo bolje razumjeti kakav to utjecaj ima na rok trajanja proizvoda i iskoristiti to znanje na pametniji način - kaže dr. Ktenioudaki
Točno u bobicu
Tu na scenu stupaju jagode iz Irske.
Dr. Ktenioudaki bila je dio tima na Sveučilištu Južne Floride u SAD-u koji je razvio sustav koji za predviđanje roka trajanja proizvoda upotrebljava višestruke senzore i softver temeljen na oblaku. Projekt se oslanjao na dugogodišnju stručnost poljoprivrednika i distributera o isteku roka upotrebe proizvoda.
- Jagode su visokovrijedan, no vrlo kvarljiv, proizvod za koji su vrijeme i temperatura često ključni - kaže Ktenioudaki.
Osim korištenja temperaturnih senzora duž distribucijskih ruta, istraživači su upotrebljavali hiperspektralne kamere kako bi im pružile detaljan uvid u to kad se voće kvari. S vremenom bi ova tehnologija mogla raditi sa standardnim kamerama.
Rezultati su pružili razlog za optimizam. Predviđanja preostalog roka trajanja jagoda bila su gotovo dvostruko točnija.
Naoružan tim uvidima, tim sada želi proširiti svoj rad, pronaći nove komercijalne partnere i ulagače te primijeniti koncept projekta FreshProof na drugo voće, i naravno povrće.
- U budućnosti bi se ovaj pristup mogao primijeniti na sve svježe proizvode, a mogao bi čak pomoći i u procjeni proizvoda u vašem hladnjaku. Napredak u tehnologiji i umjetnoj inteligenciji vrlo je brz i vjerujemo da to može imati jako velik utjecaj na poboljšanje opskrbnih lanaca, smanjenje bacanja hrane i zaštitu sigurnosti hrane - kaže dr. Ktenioudaki.
Raspakiranje ambalaže
Problem otpada nadilazi samu hranu te uključuje i njezinu ambalažu, za koju industrija proizvodi mnogo plastike.
Drugi je tim znanstvenika upotrijebio svoju stručnost u kemiji materijala za razvoj tehnologije BIOSMART, koja je za cilj imala smanjenje velikih količina plastičnih omota koji se upotrebljavaju za hranu, kao i produžiti rok trajanja svježih proizvoda.
- Bacanje hrane jedan je problem, a plastika drugi. Imamo situaciju u kojoj postojeći materijali za kompostiranje nisu dovoljno jaki da zaštite proizvod, pa upotrebljavamo plastiku - kaže dr. Amaya Igartua, koja je koordinatorica projekta.
Jako je malo ambalaže za hranu koja se može kompostirati, a mnoge se vrste plastike ne mogu reciklirati.
POGLEDAJTE VIDEO Jadran je pun mikroplastike:
Pokretanje videa...
01:23
Jedno od rješenja dr. Igartua bilo je konstruirati izdržljivije materijale na biološkoj osnovi koji su dovoljno čvrsti da nose hranu, ali se nakon toga mogu razgraditi.
Drugi je cilj bio dizajnirati ambalažu koristeći samo materijale koji se mogu u potpunosti kompostirati ili reciklirati. Spremnici se često sastoje od više vrsta plastike i mogu sadržavati aluminij, što komplicira svako recikliranje.
Projekt BIOSMART bio je potaknut ranim rezultatima ispitivanja, koji su signalizirali smjer za sljedeću generaciju ambalaže za hranu koju je moguće kompostirati ili reciklirati.
Javnost je također prihvatila projekt. Sada je plan povećati ulaganja i proširiti istraživanje kako bi se ovi proizvodi za pakiranje plasirali u trgovine.
Brzi podaci
Kao i projekt FreshProof, BIOSMART se također bavi problemom bacanja hrane upotrebom senzora koji otkrivaju marginalne razlike u plinovima unutar pakiranja: kisiku, aminima i ugljičnom dioksidu. Promjene razina plinova, detektirane senzorima otisnutim unutar ambalaže, utječu na stanje hrane.
Povećane razine plinova mogu nagovijestiti da se proizvod kvari, pružajući točne informacije u stvarnom vremenu, za razliku od proizvoljnog „najbolje upotrijebiti do” datuma. Koncept je već testiran za ambalažu za sir, šunku i ribu.
Dr. Igartua se nada da će ova tehnologija s vremenom pomoći distributerima i potrošačima da smanje količinu hrane koja se baca.
U konačnici, ona vjeruje da bi to također moglo pomoći u revoluciji načina na koji se hrana prodaje i skladišti. Kako bi došao do te faze, njezin tim radi s akademskim i industrijskim partnerima diljem Europe radi financiranja sljedećeg koraka rada.
Autor ANDREW DUNNE
Istraživanja u ovom članku financira program EU-a Marie Skłodowska-Curie Actions (MSCA).
Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.
Više informacija možete pronaći na poveznicama u nastavku.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
