Humanitarna Inicijativa Cipele 46 pomaže ljudima u nevolji...

Rukom ispisan oglas u kojem siromašan invalid moli na dar cipele broj 46 bio je dovoljan da digne na noge tri prijateljice, Silviju Novak (35), Andreju Piskač (22) i Vericu Katić (27). U roku nekoliko sati nakon što su ga objavile na Facebooku, javilo se nekoliko stotina ljudi koji su htjeli pomoći. A u dva dana oglas je bio podijeljen više od 2000 puta. Tužna priča gospodina Z. dobila je sretan kraj, koji je bio samo početak nečega većeg - humanitarne inicijative Cipele 46, koja služi upravo pomaganju ljudima u nevolji.

- Sve je počelo u siječnju ove godine. Bio je grozan snijeg. To jutro išla sam na posao. Na tramvajskoj stanici bio je zalijepljen oglas ispisan rukom u kojem siromašan čovjek moli cipele. Srce mi se slomilo. Pitaš se kako je to moguće. Pomislila sam: ‘Kvragu i život, i sve, i cijeli svijet’. Mislila sam da sam ja puna problema, a drugi su u mnogo težim situacijama. Posramila sam se kukanja i nazvala tatu da provjerim ima li cipele tog broja. Budući da nije imao, stavila sam fotografiju oglasa na Facebook. Nisam mogla vjerovati. U samo nekoliko sati javilo nam se toliko ljudi koji su mu htjeli pomoći. Verica i Andreja odigrale su ključni dio. Nije bilo važno samo lajkanje i dijeljenje, nego ti doista moraš nešto napraviti - prisjeća se Silvija, inače prof. hrvatskog jezika i muzeolog, koja nije ni bila svjesna kakvu je pozitivnu lavinu pokrenula.

- Vidjela sam Silvijin oglas i rekla Andreji da trebamo nazvati gospodina Z. da vidimo što mu možda još treba. Čim mu trebaju cipele, što je osnovna potreba, sigurno mu treba još nešto. Andreja ga je nazvala. Rekao je da mu nedostaje deka i toplih majica - govori Verica, a Andreja dodaje:

- Gdin Z. ima i brata pa je zamolio tople odjeće i za njega. Bio je jako zbunjen svime što se događalo oko njega. U međuvremenu je dobio dva, tri para cipela. Ljudi su nam unatoč snijegu i prometu koji nije funkcionirao neprestano donosili odjeću za njega i brata. Bile smo zatrpane i u velikom čudu. Javljali su nam se prijatelji, ljudi koje nismo poznavali. Izbezumljen pozivima na mobitel, gdin Z. je isključio mobitel pa su djevojkama trebala dva dana da dođu do njega.

- Objasnile smo mu da smo vidjele oglas na Facebooku i da je taj oglas izazvao velik interes. Uplašio se i nije se znao nositi s tom pažnjom. Vjerojatno mu je i bilo neugodno što je morao na takav način tražiti pomoć. Nije mu bilo jasno kako ljudi znaju tko je, otkud im njegov broj, što ti ljudi žele od njega... Iako je bio u šoku, bio je jako sretan. Ali i skroman. Donijele smo mu pune vreće odjeće, ali je on rekao da mu ne trebaju sve te stvari i da ih darujemo nekom kome isto treba pomoć - govori Verica. Nakon šest mjeseci postojanja inicijativa Cipele 46 skupila je više od 13.500 lajkova na Facebooku, a svakodnevno dobivaju toliko poruka ljudi koji žele pomoći da, nakon što su našle gdinu Z. cipele, nije bilo mnogo promišljanja što dalje. Shvatile su da se događa nešto veće nego što su to mogle zamisliti.

- Nazvala me Silvija i rekla da bi pokrenula stranicu te želim li sudjelovati. To će početi sutra - kroz smijeh govori Andreja i nastavlja:

- Objeručke sam prihvatila, kao i Verica. Uz nas tri tu je i naš prijatelj Robert Tomašević. Meni je u tom trenu izgledalo da ne moraš mnogo raditi, a mnogo pomogneš. Nekim ljudima te dvije, tri majice mnogo znače. Bilo je bitno da nas je više da stignemo svima pomoći. Kod nas se isključivo daruju hrana, odjeća, higijenske potrepštine i slično. Nikako novac jer nismo udruga. 

Silvija ističe kako nije poanta da se ljudi kojima treba pomoć sami jave, nego da svi pogledamo oko sebe i reagiramo u ime tih ljudi kojima je prijeko potrebna pomoć.

- Cilj nam je bio i ostao da se oni koji nemaju i oni koji imaju spoje. Kad je riječ o organizacijama, ljudi su skeptični kome uopće ode odjeća. Nama se jave ljudi koji imaju, jave se oni kojima to treba, oni se nađu i na taj način vjeruješ i znaš da si pomogao - kaže Verica. Potencijalnih prevara, govore, ima, ali jako malo jer je Facebook vrlo umrežen pa ljudi odmah reagiraju.

- Naša najveća pobjeda je što nekad bude mnogo više onih koji nude pomoć nego onih kojima treba pomoć. Zbog toga smo silno ponosne. Dovoljno je da samo jedan čovjek reagira kao što je Silvija reagirala na oglas te da povuče druge - ističe Verica i nastavlja:

- Inače sam iz Vukovara. Kao dijete sam ja bila ta kojoj je trebala pomoć, tako da kad vidim da nekom nešto treba, da se danas itekako ljudi bore s takvim nestašicama, želim pomoći. Želim uskočiti. Želim dati svoje cipele. Želim napraviti što god mogu i uključiti druge. Treba dobrotu vratiti jer nikad ne znaš hoćeš li se ti jednog dana naći s druge strane tog oglasa - kaže, a Silvija se nadovezuje:

- Svakom se to danas može dogoditi. Iznenada ti se rata kredita povisi za duplo, izgubiš posao, u kratkom roku možeš pasti na dno. Uvijek nam je teško kad nam majke napišu da su u groznoj situaciji, ali da to skrivaju od djece jer ih moraju zaštititi. One ne traže pomoć za sebe nego za djecu. A teških priča, govore, nebrojeno je mnogo, no nakon što tim ljudima makar malo pomognu, osjećaju se kao da imaju četiri metra.

- Mnogo je priča koje bismo mogle izdvojiti. Kći je za majku koja je u terminalnoj fazi raka pluća tražila bocu s kisikom. I našao se gospodin iz Osijeka koji joj je dostavio bocu. Jedan čovjek je u ime susjede tražio za njezina dva sina bicikl. Zamislite si dječake od 9 i 11 godina koji nemaju bicikl. Gospođa iz Zadra autobusom im je u okolicu Zagreba poslala bicikl. To je predivno. Ljudi se sami organiziraju, to je nevjerojatno - oduševljeno priča Silvija. A Andreja dodaje:

- Priča samohrana oca s graškom nikog nije ostavila ravnodušnim. Bio je Uskrs. Javio nam je da je doslovno skupio šest kuna, otišao u trgovinu i kupio pola kilograma graška. Skuhao ga je i dao djeci jer im više od toga nije mogao priuštiti. Bilo ga je jako sram. Skupili smo 12 vreća hrane za njega. Bio je presretan. Budući da su došle do granice kad se sve to može voditi kao inicijativa, djevojke su odlučile pokrenuti udrugu.

- Inicijativa Cipele 46 gura nas umjesto da mi guramo nju i treba svemu dati pravni okvir. Uz pomoć programerske tvrtke Pet minuta, koja također ima potrebu pomagati ljudima, pokrenuli smo istoimeni portal (cipele 46.org) koji funkcionira kao oglasnik. Ali ne za prodaju stvari nego darovanje - objašnjava Silvija, koju je iznenadila sve veća zainteresiranost i malih poduzetnika te tvrtki koji se žele priključiti u pomaganju.

- Mislim da u Hrvatskoj ništa ovako slično ne postoji. To je jedinstveno. Kad su ljudi čuli za našu ideju, svima je bilo logično da to postoji, ali kako se toga nitko prije nije sjetio. Mi smo neka vrsta pomoćnog oglasnika i sretni smo što na bilo koji način možemo pridonijeti nečijoj sreći - kaže Verica i dodaju kako nema premale stvari koju bi ljudi darovali, pa makar to bila i vrećica Bebimila. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!