Kristina ima pravo na posjet fizioterapeuta nekoliko puta tjedno, no vježbanje efektivno traje 20-ak minuta i nije joj dovoljno. Zato spremno priskače Gvina, uvjerili smo se
VIDEO: ONA JE TERAPIJSKI PAS
'I u toplicama je bila uz mene': Gvina i Kristina su nerazdvojne
Kad pozvonite na vrata obitelji Mikulić u zagrebačkom naselju Savica, pred vas se najprije sjuri oko 48 kilograma veselja, zaigranosti i sreće.
Dobrih desetak minuta ne stignete ni pozdraviti domaćine, jer labradorica Gvina, inače školovani terapijski pas koji je u obitelj stigao iz Centra za rehabilitaciju Silver, gosta gurka njuškicom, nudi glavu na maženje i skače na stražnje noge u zagrljaj, jer je navikla dijeliti puse. Osmijeh njezine vlasnice Kristine Mikulić, 24-godišnje djevojke koja od rođenja boluje od cerebralne paralize, tako da nikad nije samostalna hodala i najveći je dio vremena vezana za krevet, najbolje govori koliko je labradorica unijela veselja u dom, ali i svuda gdje se pojave.
POGLEDAJTE VIDEO
Pokretanje videa...
01:56
Kad su trebale dobiti terapijskog psa, mami Slavici najprije su ponudili Rojsa, mužjaka labradora, a Gvinu su joj pokazali usput, napomenuvši joj da je riječ o psu koji je jako zaigran, pa se nekome možda ne bi bilo lako nositi s njom.
- Ja sam se već kod upoznavanja zaljubila u nju, pa sam slala SMS voditeljici Centra u nadi da nam može pomoći da to bude ona. No rekla je da to moraju procijeniti treneri. I, nasreću, pokazalo se da i oni vjeruju kako ona jest pas za nas - priča mama Slavica.
Dodaje kako s Gvinom nisu imali problema iako djeluje kao zaigrani zloćko. Sluša bez pogovora i pomaže, a specijalizirala se za skidanje čarapa kad mama razodijeva Kristinu prije spavanja.
- Prvo smo probali s mojim nogama, da ne bi ozlijedila Kristinu, ali tako je nježna i tako zaigrana dok ih skida da je to stvarno čudo - kaže mama.
Kristina i Gvina su nerazdvojne, tako su nedavno u Toplicama Lipik, gdje je Kristina bila na rehabilitaciji, dopustili da cijelo vrijeme bude s njima u sobi, pa je postala miljenica zaposlenika, dodaje mama dok kćeri nosi tanjurić sa sirom narezanim na kockice, što labradorica jednostavno obožava.
- To nije samo poslastica nego i ‘alat’ za vježbanje - kaže Kristina dok se sprema pokazati nam to.
Naime, cerebralna paraliza se očituje grčenjem mišića te dovodi do grčenja i paralize pojedinih dijelova tijela, što ograničava pokretljivost kod oboljelih. Zbog toga im je važna redovita vježba s fizioterapeutom, kao i samostalno.
Ponekad i mimo toga, kad joj je do igranja.
Kristina malo toga može sama. Ne može sjediti bez pomoći, odjenuti se, ustati i prebaciti se sama u invalidska kolica, pa ni jesti, osim suhe hrane koju može dohvatiti desnom rukom, koju donekle može kontrolirati. No od boravka u Toplicama Lipik primjećuju napredak.
- Bila je okružena tolikom pažnjom i upornošću fizioterapeuta koji su radili s njom da je prvi put u životu uspjela samostalno sjediti punih pet minuta. Svaki dan su joj stavljali tople parafinske obloge, što je pomoglo da joj se mišići lijeve ruke opuste, pa se sad pomalo služi i njom - priča mama.
Dodaje da Kristina ima pravo na posjet fizioterapeuta nekoliko puta tjedno, no vježbanje efektivno traje 20-ak minuta i nije joj dovoljno. Zato spremno priskače Gvina, uvjerili smo se.
Kristina joj baca lopticu na drugu stranu sobe, a labradorica spremno skače, lovi lopticu i donosi vlasnici u krilo. Velike smeđe oči odmah traže nagradu, pa Kristina desnom rukom uzima kockicu sira s tanjurića. Ali ne daje Gvini nagradu odmah. Uz malo naprezanja i borbe, prebacuje sir u zgrčenu lijevu ruku i podiže je najviše što može, kako bi pomučila svoju prijateljicu da dođe do nagrade.
Vesele se svakom novom bacanju loptice jer Kristina svaki put lijevu ruku podiže još malo više nego prošli put. Svaka kockica sira nosi nekoliko centimetara više.
Mama Slavica sanja i o tome kako će jednog dana riješiti i problem neprilagođene kupaonice u stanu koji su prije četiri godine dobile od Grada Zagreba na korištenje, ali s kupaonicom koja nije prilagođena za osobe s invaliditetom.
- Kad smo same, nema mi tko pomoći da unesem Kristinu u kadu, kupam je u kolicima nasred kupaonice. Problem je što se voda prolijeva po podu, pa se bojim da ne poplavimo susjedima i da se ne zavuče vlaga. Zato bi nam pomoglo kad bi netko možda mogao donirati dizalicu za kupaonicu ili nam mogao pomoći da sakupimo novac za nju - kaže.
Probale su se, dodaje, snaći s dizalicom koju ima za podizanje Kristine iz kolica u krevet, no ona nije prilagođena za ulazak u kadu, pa je Kristina pala i morale su zvati susjeda da pomogne izvući je iz kade.
Pitate li Kristinu ima li neku želju, kaže da želi samo to da, kad bude ljepše vrijeme, mama Gvinu dovede u njenu školu.
- I želim si paketić za Božić - kaže, dok mama objašnjava koliko se veselila kad su u Toplicama slavile Novu godinu i kad joj je Djed Mraz ostavio paket sa slatkišima.
- Ne moraju biti slatkiši, bolje igračke - kaže djevojka, koja se voli igrati autićima i slagati puzzle, što joj ide odlično pa su to i više nego dobrodošli darovi.
POGLEDAJTE ŠTO ŠARIĆ MISLI O URNEBESNOJ ČESTITKI ALEKSANDRA VUČIĆA:
Pokretanje videa...
08:55
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
