Jasna Malec Utrobičić: Uvijek iz svega izvlačim samo najbolje

Vječiti sam i iracionalni optimist, iz svake situacije uvijek izvlačim najbolje, pa su se u skladu s tim i moje životne prilike ostvarivale u sretnim momentima.

Bila sam uvijek sretna i kao glumica i kao žena, a moja je preporuka ljudima u mirovini da imaju što šire interese kako bi vodili što potpuniji život, uvodi nas u priču Jasna Malec Utrobičić (72), Zagrepčanka po rođenju, obrazovanju i govoru, a Splićanka po adresi već više od četiri desetljeća.

Ona je majka, nona, uz to potpuna i istinska glumica, te osoba iznimne energije koja i svoju okolinu učas ispuni pozitivom.

Televizijska slava

Godinama je i kroničarka domaćega glumišta na svojem profilu na Facebooku na kojem svakodnevno objavljuje slike vezane uz film i kazalište, autorske crtice, novinske članke o kolegama i sebi. Nakon desetljeća na pozornici, doživjela je i pravu televizijsku slavu u mirovini - ulogom babe Dragice Odak u seriji “Ruža vjetrova”.

Snimala je i filmove, a često glumi u videospotovima. Prvi joj je bio za pjesmu “Divji cvit” Gibonnija, u čijem je bendu njezin sin Ilija godinama svirao gitaru, a surađivala je s TBF-om, Hladnim pivom te nedavno i s klapom Iskon.

- Veliki sam zaljubljenik u svoj posao, a puno sam radila i nakon odlaska u penziju. Tad je započela i moja komunikacija s internetom koji mi je omogućio da se moji interesi, koji su široki, realiziraju. Zanima me povijest umjetnosti, film, kazalište, knjige, komunikacija... Internet mi je otvorio cijeli svijet, pretražujem ga, pa sam skupila golemu zbirka fotografija o mojim živim, ali i pokojnim kolegama o kojima nedostaje materijala te im radim svojevrsne ‘in memoriam’ albume.

Klasa Koste Spaića

Dakako, moj su blagoslov i sreća sjajni kći i sin te troje unuka, a imam i tu sreću da dobro komuniciram s mladima koji su se uvijek oko mene okupljali. Ta komunikacija mi donosi sretnu zlatnu dob i nikad mi u životu nije dosadno - ispričala nam je Malec Utrobičić.

Glumačku akademiju u Zagrebu završila je u klasi Koste Spaića i Georgija Pare sa svojim prijateljem za cijeli život Mustafom Nadarevićem i Vinkom Vikićem. Glumila je isprva u Dubrovniku, a krajem 1960-ih je na osam godina prekinula glumačku karijeru kako bi se posvetila majčinstvu.

U Split se doselila s bivšim suprugom, a 1977. godine vratila se glumi u splitskom HNK, u kojemu je ostala do mirovine 2009. 

Umjesto studentice

Split ovoj Zagrepčanki, unatoč dobrim glumačkim ostvarenjima, medijski i nije pridavao puno pozornosti. No nije propustila, kaže, dva puta ući u “zlatnu kočiju” i ostvariti svoje glumačke snove.

- Vrlo priznati talijanski kazalištarci došli su u splitski HNK raditi koprodukciju ‘La balatta di Pulcinella’ 1986. godine, a tadašnji direktor splitskog teatra mene je s 40-ak godina, ne znajući kakva je uloga, gurnuo u tu predstavu da čuvam mjesto za njegovu studenticu koja je trebala diplomirati.

Bila je to golema uloga i na kraju me je odabrao talijanski redatelj da umjesto te djevojke provedem s njima četiri mjeseca na turneji po najslavnijim teatrima u Italiji - prisjeća se Jasna.

Imala je, priča nam dalje, predivnu turneju, a kolege Talijani, kao i dobre kritike tamošnjih medija, poput milanskoga Giorna, tad su joj ulili snagu o njezinoj vrijednosti kao glumici.

Ovacije za izvedbu

Drugi put joj je “zlatna kočija” stala 2011., dakako, ukrcala se i postala omiljena televizijska baba u “Ruži vjetrova”.
Glumila je nakon toga i u dvije epizode u “Lud, zbunjen, normalan” po pozivu Mustafe Nadarevića, kao i u kultnom britanskom serijalu “Dr. Who”, koji se snimao u Trogiru, gdje je Jasna Malec svojom izvedbom na snimanju doživjela ovacije nasred glavnog trga.

Jasna je počela s glumom od ranog djetinjstva, kao i puno drugih zagrebačkih glumaca, u Pionirskom kazalištu kod slavne pedagoginje Zvjezdane Ladike. Kao djevojčica učila je i balet, pa je već s osam godina nastupila kao Pahuljica u baletu “Orašar”.

Kaže kako je bila mirna i povučena mališanka sklona sanjarenju, čitanju i gledanju filmova te da je u njezinoj obitelji umjetnost bila neodvojiva od svakodnevice.

- Bakin brat Miroslav Biro bio je violinist u zagrebačkom HNK i kompozitor, autor poznatih evergreena ‘Mirno teku rijeke’, ‘Tri palme na otoku sreće’, ‘More, more’ i ‘O Karolina’. Još kao mala s bakom i mamom, koja je bila zagrebačka Mađarica rođena u Budimpešti, redovito sam odlazila na predstave u kazalište. Očev brat Ivo Malec je kompozitor svjetskoga glasa često izvođen na Zagrebačkom bijenalu. Ima 92 godine i živi u Parizu.

Poliglotkinja

I moj brat Vladimir Bugi poznati je muzičar, nekad član kultne Plave trave zaborava, a danas je frontmen benda Country Guru. Sin mi je poznati gitarist, a i kćerin suprug Toni je bubnjar, tako da se umjetnička crta u obitelji nastavila, pa i kod unuka Domagoja - dodala je Jasna.

- Imam silne informacije u glavi koje volim izmjenjivati, a pomaže mi što dobro komuniciram na engleskom, francuskom, talijanskom i mađarskom. Tako da u cijelom svijetu imam prijatelje s kojima se družim preko Facebooka - zaključuje Malec Utrobičić.