Sloboda koju umjetnicima cirkus pruža je predivna, ali i odgovornost koju imaju iza odluke da se uporno bave nečim što još uvijek nije priznato, niti prepoznato, niti dio školskog, socijalnog ili kulturnog sustava
ŽIVE OD 'LUDIRANJA'
Kakav je stvarno život cirkuskog umjetnika? Naši cirkusanti su opisali svoja iskustva, ciljeve
Vidimo ih na ulici kako uporno bacaju loptice u zrak, pušu balone ili pak plešu, glume i nastupaju.
Tko su ti ljudi koji su odlučili posvetiti svoj život cirkuskoj i drugim uličnim umjetnostima čiji cilj je zabaviti i prenijeti ljude u neku drugu sferu?
POGLEDAJTE VIDEO: Cirkuski umjetnici
Pokretanje videa...
VIDEO
Razgovarali smo s četiri cirkuska umjetnika koji su nam otkrili tajne svojih zanata, ali i života i planova za budućnost.
Zoran Vukić, cirkuski umjetnik i predsjednik udruge Antuntun
- Cirkusom sam se počeo baviti silom prilika, još u vrijeme ratnih zbivanja, tamo neke 1992.-93. godine radeći za Danski Crveni Križ. U izbjegličko-prognaničkom naselju u Kutini upoznajem i zaljubljujem se u moć cirkusa, te surađujući sa organizacijama Kreuzberger Muzikalishe Action iz Berlina i Klaunovima Bez Granica iz Pariza učio sam i usavršavao cirkuske vještine. Po povratku u Zagreb na Studij Socijalnog rada osigurao sam si 'održivost', a 1994. odlazim premijerno na Trg Bana Jelačića predstaviti se kao ulični zabavljač, žongler, klaun… Ludek... – započinje svoju priču dugogodišnji cirkuski umjetnik s velikim osmijehom na licu.
Nastavlja da se 1998. godine priključio Uličnom Cirkus Kazalištu 'Carrovanna del Circo Immaginario' te kroz 11 mjeseci putovao, nastupao i školovao se kao 'Saltimbancho di Nuovo Millenio'. Osim toga, zbog svog osebujnog umjetničkog izražaja dobiva i specijalne uloge integrirajući cirkus u suvremeni ples Kartografija, suvremenu operu 'Marko Polo', kazalište 'KroatenLager' te je gorljivi podupiratelj uličnih izvedbenih festivala.
- Dakle da, cirkuska izvedbena umjetnost je za mene strast i ljubav - poziv, od koje se može normalno živjeti ako volite to što radite i naravno, ako volite puno raditi – kaže Zoran, predsjednik udruge Antuntun i jedan od organizatora Cu'Fus festivala.
Klaun Ludek postoji nekih 30-ak godina, pa toliko traje i njegovo usavršavanje i dorađivanje.
Kaže da pripreme za pojedine predstave traju do 1-3 mjeseca, a sama inspiracija dolazi od ljudi i njihovog ponašanja, načina rješavanja poteškoća, pa kada se ogledaju u klaunu, često kroz smijeh dođu do rješenja.
Najviše voli kreativne procese, pogotovo kad radi s drugim umjetnicima, ali postoji strana i s kojom nije oduševljen.
- Najgore vezano uz nastupe je administracija i menadžment, a osobito rad s tromim sustavima i kašnjenjima s realizacijom ugovora. Ali i tome će doći kraj, nadajmo se – optimističan je Zoran.
Kao Klaun Ludek nastupa s paletom koju od milja zovem 'ŠašavoŠalabajzanje' koja uključuje žongliranje rekvizitima (loptice, čunjevi, kineski tanjuri, šeširi), vožnju Monocikla ili MiniSegwaya, sviranje na Ukuleleu i pjevanje, mađioničarske trikove i pričanje priča. U predstavi 'Čudovište koje je pojelo četiri želje i još je gladno' Ludek igra Klauna, u 'IzMeĐuKrAjNoStI' igra Klauna Ludeka, a u "PričiKojaDržiVodu" je Prof. FumfŠtajn - objasnio je.
O svom životu kaže da unatoč tome što ljudi vole sve poznato stavljati u ladice da je s ljudima poput njega to jako teško.
- Mi ni sami ne znamo u koju 'ladicu' pripadamo - nomadsku, obiteljsku, kreativnu, cjeloživotno-učeću… - sa smijehom objašnjava.
Zaključuje da sloboda koju umjetnicima Cirkus pruža je predivna, ali i 'odgovornost koju ljudi kao on imaju iza odluke da se uporno bave nečim što još uvijek nije priznato, niti prepoznato, niti implementirano u školski, zdravstveni, socijalni ili kulturni sustav, kao što je to slučaj drugdje u svijetu'.
Ana Vrbaški iz glazbene i kazališne trupe Alice in WonderBand
- Cirkus me je oduvijek zanimao, a uključila sam ga u svoj umjetnički izraz prije desetak godina, poslije pohađanja radionica cirkuskih umjetnika kao što su Matilde Havier Sirija u Španjolskoj ili John Davidson u Velikoj Britaniji. Ja sam kazališni i muzički izvođač, član Udruženja dramskih umjetnika Srbije, a slobodna umjetnica po zanimanju – ispričala nam je Ana.
Kaže da izvođači, ako to stvarno žele biti, moraju biti posvećeni tome što rade – svojem pozivu. Ana se trudi svaki dan imati probu sa svojim partnerom, za što kaže da je 'izazov za izbalansirati u današnje vrijeme'.
U pisanju glazbe i nastupima ju najviše inspiriraju djeca.
- Današnjoj djeci nedostaje kvalitetan dječji program, sve se svelo na elektronsku glazbu i zabavu na brzinu i animaciju, a djeca zaslužuju više, jer su ona sutrašnji svijet, društvo i kultura. Inspirira me i divna energija koju dobivam od publike, jer zajedno stvaramo atmosferu na nastupima. A to je potrebno njegovati - objašnjava.
Ana nastupa sa svojim partnerom kao kazališni duo 'Alice in WonderBand', a jednu od njihovih predstava 'Kiss' su ove godine izveli i na Samoborskom Cu'Fus festivalu.
- Kiss je komedija o igri, nadmetanju i, povrh svega, ljubavi. Komične scene su isprepletane zanimljivim i novim aranžmanima poznatih pjesama, tradicionalnih balkanskih pjesama, kao i autorskih pjesama samih izvođača – opisala je Ana predstavu.
Kad ne nastupa, ona i njezin suprug i partner na sceni Marko Dinjaški, žive već 25 godina u prirodi na Fruškoj gori, blizu Sremskih Karlovaca.
- Volim živjeti u prirodi i to me čini mladom i zdravom, iako svakako taj život ima dvije strane medalje. Mogu pratiti svoja načela o ekologiji, ali je život mnogo manje komforan. Kada nastupamo, onda smo na turneji, no svakako se uvijek vraćamo u prirodu – ispričala je kako izgleda njezina svakodnevica.
Ana poziva i mlade i stare da se 'bave cirkusom, teatrom, da obilaze različite radionice i rade na sebi'.
- Danas je jednostavno naći ljudi na internetu u vašoj blizini koji se time bave. To je način da se povežete s umjetničkom zajednicom i pomognete razvoju lokalne kulture. U Samoboru se svakako obratite Cirkulturi, u Sremskim Karlovcima Otvorenom krugu Novi Sad. Baviti se sobom nije jednostavno, stalno se izlazi iz zone komfora - i psihički i fizički. Ali je nagrađujuće - zaključuje.
Matija Vuletić, predsjednik udruge Cirkultura
- Ja sam Matija Vuletić i bavim se cirkuskom umjetnošću preko 20 godina. Počeo sam sasvim slučajno i spontano, kao žongler i to je preraslo u veliku cirkusku ljubav. Na kraju sam upoznao više različitih vještina iz cirkuske umjetnosti i sve to spojio u jednu veselu homogenu smjesu. Radim ulične predstave, bavim se edukativnim programima i organizacijom festivala – započeo je svoju priču Matija Vuletić, predsjednik udruge Cirkultura i jedan od organizatora Cu'Fus festivala.
On živi od cirkuske umjetnosti već dvadeset godina i kaže 'cirkus mi je glavni izvor financija'.
- Korona i opasne pandemije su nas unazadile u tome tako da sam se silom prilike bacio i u neke druge vode. Ali glavna mi je cirkuska umjetnost. Iako je u Hrvatskoj to što radimo nazadovano, nadamo se svijetloj budućnosti - objašnjava.
Ispričao je da za uvježbavanje svakog nastupa potreban - cijeli život, jer sve što se radi se stalno nadopunjuje.
- Nema onoga da napraviš jednu predstavu i sad to je to. Cijelo vrijeme radiš na sebi, na elementima, ubacuješ nove stvari, stare stvari mijenjaš. To je cirkus… Cirkus je promjena, cirkus je voda. A inspiracija? Inspiracija mi je cijeli život, prošećeš gradom jedan dan i dobiješ pet ideja. Jedna od predstava je John kesten – cirkus show, onda imam sa svojom suprugom Kesten i papaja cirkus show, a sa svojim članovima udruge imam veliki fireshow Las Calaveras – ispričao je Matija.
Dodao je da na nastupima najviše voli 'nenadane situacije, improvizacije i reakcije, a ponovo i najgore mogu biti te 'nenadane situacije''.
- Najbolji savjet mladima koji se žele baviti cirkuskom umjetnošću je da pogledaju na društvenim mrežama što se događa, neka uguglaju cirkus, cirkuske udruge, cirkuske radionice i neka se jave ljudima koji drže te radionice. Imali smo i mi prije radionice, ali nažalost otkad smo izgubili prostor, više ih ne držimo – uputio je sve znatiželjnike gdje mogu dobiti dodatne informacije o cirkuskim umjetnostima, pronaći radionice, ali i društvo s kojima bi mogli surađivati.
Dodao je da Gradovi dosta pomažu udruzi u radu, kao i razne druge udruge, a za uzvrat im oni popunjavaju kulturne programe.
Nola Rađenović-Fijan
Oduvijek su me fascinirale i zanimale cirkuske vještine pa tako kada mi se ukazala prilika za baviti se s jednom od njih zgrabila sam je bez razmišljanja. Kada nešto voliš ništa nije teško – ispričala je petnaestogodišnja Nola iz Samobora.
- Do sad sam imala 4 javna nastupa, prvi je bio u mojoj osnovnoj školi gdje sam isto nastupala na hammocku, drugi i treći su bili na ovogodišnjem Supertalentu, gdje sam prvi nastup odradila na hammocku a drugi na Hoppu i četvrti je bio na Cu'Fusu. Nisam nikada imala točno zacrtano da se želim baviti isključivo hammockom, iskreno ja do dana do kad nisam došla na prvi trening nisam ni znala da hammock postoji, ali evo ljubav na prvom treningu. Uvijek sam se htjela baviti nekim zračnim rekvizitom, ali to se uvijek činio kao neki neostvarivi san pošto toga nije bilo u Samoboru – ispričala nam je kako je počela s 'zračnim izvedbama'.
Nedavno je nastupila i na samoborskom Cu'fus na kojem je odlučila izvesti točku na Hammocku.
- Nastup sam odlučila raditi na temu poznate serije 'La casa de papel' pa je maska Anonymousa došla u paketu s njom kao njezin zaštitni znak – objasnila je.
Nola definitivno ima planove i u budućnosti se baviti plesom i umjetnošću.
- Svakako imam želju se baviti se time i u budućnosti, ali trenutno nekako više imam želju upisati plesnu akademiju, a onda ako će biti prilike, a nadam se da ću upisati i cirkusku akademiju. U životu se svakako mislim baviti nekom vrstom plesne umjetnosti – kaže mlada umjetnica.
POGLEDAJTE VIDEO: DOM IZ BAJKE SA SLAVICOM DE JONG
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
