Kakav vam je njuh? To govori o zdravlju, ali i rizicima od bolesti
Osjetilo njuha može služiti kao vjerodostojan pokazatelj cjelokupnog zdravlja, zaključile su brojne zdravstvene studije, stoga je važno obraćati pozornost na svaku promjenu i slabljenje osjeta. Evo što njuh još otkriva
Učinak koji virus Covid 19 ima na gubitak osjeta njuha usmjerio je pozornost na važno osjetilo mirisa, no postoje i brojne druge stvari koje možemo naučiti o svom zdravlju iz nosa.
Barrieu Smithu dijagnosticirana je Parkinsonova bolest u 50-ima, ali 18 godina prije nego što mu je postavljena dijagnoza, razvio je vrlo čudan i trajan simptom. Jednog je dana otkrio da osjeća 'jak miris dima, poput zapaljenih žica', kaže on za BBC. Od tada više nikad nije osjetio neki miris. Tada je liječnik gubitak osjeta njuha pripisivao njegovom ronjenju na dah, jer je poznato da duboko ronjenje ponekad uzrokuje oštećenja osjetila njuha.
Liječnik nije bio u pravu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:13
Gubitak njuha i pet godina ranije prije nastanka bolesti
Gubitak mirisa može imati zlokobno porijeklo koje nema veze s ronjenjem, a u Smithovom se slučaju to pokazalo istinitim. U današnjem svijetu većina bi gubitak mirisa automatski pripisala Covid-19, ali to je i čest simptom neurodegenerativnih bolesti, uključujući multiplu sklerozu, Parkinsonovu bolest i Alzheimerovu bolest. Istraživanje je pokazalo da je i do 38 posto oboljelih od multiple skleroze te gotovo polovica starijih odraslih osoba s dijagnozom demencije pokazivalo znakove gubitka mirisa pet godina ranije. Kod Parkinsonove bolesti 45-96 posto bolesnika pokazuje oštećenje mirisa.
Godinama se gubitak mirisa - ili anosmija, uglavnom ignorira kao simptom za stanja poput Parkinsonove bolesti, ali sada neki znanstvenici vjeruju da bi korištenje tog dijagnostičkog alata moglo imati velike prednosti.
Patologija bolesti poput Parkinsonove bolesti prisutna je u olfaktornom području mozga mnogo ranije nego utječe na ostala područja, a smatra se da je to razlog zašto je Smith izgubio osjet njuha 18 godina prije svog prvog podrhtavanja. Točan test mirisa mogao je identificirati njegovu bolest gotovo dva desetljeća prije službene dijagnoze, a to bi mu potencijalno moglo dati puno više vremena da uspori napredovanje bolesti.
Nekoliko inicijativa sada razvija testove koji bi mogli upotrijebiti miris za dijagnozu neurodegenerativnih bolesti.
Test za ranije otkriće bolesti
Predict-PD je jedna od takvih inicijativa. Alastair Noyce, predavač sa Sveučilišta Queen Mary u Londonu, koji vodi projekt, razvio je test mirisa nazvan Scratch and Sniff. Ovo je brzi test koji pacijentu predstavlja šest mirisa s kojima se često susrećemo tijekom dana, a temelji se na većem popisu od ukupno 40 mirisa.
Znanstvenici se nadaju da bi se podaci koje prikupe mogli koristiti za predviđanje tko će razviti Parkinsonovu bolest, što bi moglo dovesti do novih ranih tretmana koji bi mogli spriječiti napredovanje bolesti ili je usporiti.
No, 'kvaka' je u tome što su takvi testovi trenutno skupi.
- Standardno ispitivanje mirisa u prosjeku košta 25 funti (oko 220 kuna), iako je proizvodnja testa iznimno jeftina - kaže Noyce.
Troškovi možda nisu prepreka za mnoge privatne klinike koje koriste testove mirisa kao alat za dijagnozu, ali jesu ograničenje njegove korisnosti za javne zdravstvene sustave s ograničenim resursima.
Gubitak njuha kao simptom mentalnih bolesti
Naravno, oštećenje mirisa ne razvija se samo kao rezultat neurodegenerativnih bolesti. Oko 19 posto populacije ima neku vrstu njušne disfunkcije, pri čemu 0,3 posto u potpunosti gubi njuh (anosmija), a 19,1 posto pati od smanjene sposobnosti otkrivanja mirisa (hiposomija). Nedavna istraživanja otkrila su da gubitak mirisa može biti povezan s mentalnim zdravstvenim stanjima poput depresije, shizofrenije i distonije, poremećaja kretanja u kojem se čovjekovi mišići nekontrolirano grče i smanjuju.
Studija iz 2016. otkrila je da muškarci (ali ne i žene) sa simptomima depresije imaju tendenciju da imaju slabiji njuh, dok su oni koji su se osjećali usamljeno općenito bili slabiji u prepoznavanju različitih mirisa. Druga istraživanja povezala su neispravan njuh s povećanom smrtnošću, sugerirajući da bi mogao biti 'alarm' za starenje ili bolest.
Rizik od ranije smrti
Znanstvenici objašnjavaju da gubitak osjetila njuha ne uzrokuje direktno smrt, ali bi mogao predstavljati rano zdravstveno upozorenje. Stručnjaci dakle savjetuju da svatko s dugotrajnim promjenama njuha treba potražiti liječničku pomoć.
Jedno istraživanje na više od 2200 ljudi u dobi od 71 do 82 godine pokazalo je da oni s lošim njuhom imaju 46 posto veći rizik da umru u roku od deset godina od onih s uobičajenim njuhom.
Druga studija, provedena na sveučilištu University of Chicago, sugerira da bi testiranje osjetila njuha osobe u starijoj dobi moglo omogućiti liječnicima predviđanje životnog vijeka. To istraživanje provedeno na uzorku od 3000 ljudi pokazalo je da je 39 posto ljudi s najslabijim njuhom umrlo u roku od pet godina, dok je u tom razdoblju preminulo samo 10 posto ljudi koji su imali odličan njuh.
Ali kako to da miris može imati tako snažnu vezu s našim zdravljem?
Carl Philpott, profesor rinologije i olfaktologije sa Sveučilišta East Anglia, vjeruje da bi mogla postojati veza s onim što jedemo. Prema njegovom istraživanju, 'jedna trećina pacijenata s gubitkom mirisa jede previše, a druga trećina pacijenata nedovoljno jede', kaže on. Budući da je zdrava prehrana jedan od stupova dobrog zdravlja, lako je shvatiti zašto bi to moglo dovesti do povećane smrtnosti.
Čak i skromno poboljšanje njuha može dodati značajnu korist životu pacijenata
Philpott kaže da 'naš osjet njuha čini više od 70 posto okusa koje doživljavamo' (iako se točan omjer osporava), što bi moglo objasniti zašto gubitak tog osjeta može utjecati na čovjekov apetit. To se uklapa u osobna iskustva Clare O'Brien, neuropsihijatrice koji pomaže pacijentima kojima su dijagnosticirane neurološke bolesti i ozljede mozga.
- Miris ima važnu ulogu u životu pacijenta, mnogi gube užitak u aktivnostima koje su temeljni dio njihove svakodnevice - kaže ona, objašnjavajući da često otkrije da oni koji su bliski njezinim pacijentima s gubitkom mirisa kažu da su promijenili svoje ponašanje, postajući više okrenuti prema unutra, bijesni ili povučeni.
Osim toga, upozoravaju stručnjaci, gubljenje osjetila njuha moglo bi biti pokazatelj dugotrajne izloženosti zagađenju i parazitima.
Honglei Chen, profesor epidemiologije i biostatistike sa Sveučilišta Michigan, utvrdio je još jedan razlog zašto miris može dovesti do povećane smrtnosti, a to je da su oštećenja mirisa povezana s povećanom izloženošću nepovoljnim okolišima.
Ako imate dobar njuh, samo razmislite o situacijama kad ste se zatekli kako hodate cestom i osjetili posebno odvratna isparavanja automobila. U ovoj situaciji, osoba koja nema sposobnost mirisa nastavila bi udisati otrovne pare. Smith opisuje kako je jednom satima sjedio u svojoj sobi koja je bila puna dima od požara kod njegovih susjeda, ali to nije primijetio dok njegova supruga nije ušla.
Veza nosa i mozga
Na neurološkoj razini, oštećenja osjeta njuha kod osobe mogu dovesti do dugotrajnih promjena u sastavu mozga. Područja mozga koja su uključena u miris poput olfaktorne lukovice i piriformnih korteksa smanjuju se, ali isto tako i ona manje očita poput prednjeg cingularnog korteksa koji je važan za motoričku kontrolu i racionalno razmišljanje te limbički sustav važan za emocionalnu obradu.
Dobra vijest je da se područja mozga koja se smanjuju zbog gubitka mirisa mogu obnoviti, ukoliko osoba povrati osjet njuha. Kad se to dogodi, njušna 'žarulja', piriformni korteksi, prednja Cingula kore i limbični sustav proširili bi se, a prehrana osobe bi se također poboljšala. To znači da terapije za obnavljanje mirisa mogu biti vrlo učinkovita tehnika. Trenutno postoje istraživači koji dizajniraju tehnike koje bi im to omogućile.
Thomas Hummel, koji vodi Kliniku za miris i okus na Sveučilištu u Dresdenu, izumio je jednu takvu tehniku nazvanu 'treniranje mirisa'. Tehnika uključuje pacijente koji njuše mirise koji kombiniraju mirise iz četiri kategorije mirisa, obično ruže, klinčića, eukaliptusa i limuna. Pacijent mora mirisati 10 minuta, dva puta dnevno, tijekom tromjesečnog razdoblja. Iako tehnika ne djeluje na sve, pokazala se učinkovitom u poboljšanju sposobnosti mirisa kod 40 posto pacijenata.
Terapije poput Hummelove namijenjene su osobama koje imaju gubitak ili slabljenje mirisa zbog niza stanja, bilo Covid-19 ili neurodegenerativnih bolesti. Dostupni su i lijekovi za vraćanje čovjekovog mirisa, međutim, potrebne su nove terapije za 60 posto pacijenata koji ne reagiraju na trening mirisa.
Povratak mirisa
Postoje i druge terapije koje se razvijaju za one koji su izgubili njuh. Jedna od njih je električna stimulacija: stimuliranje određenog područja mozga pomoću elektroda postavljenih na površinu ili ugrađenih tijekom operacije. Te elektrode dovode do promjena u aktivnosti mozga, što zauzvrat može poboljšati pacijentov njuh.
Primjerice, električna stimulacija u nosu pokazala je da povećava proliferaciju stanica njušnog receptora, a to su stanice odgovorne za miris.
Yusuf Cakmak, izvanredni profesor anatomije sa Sveučilišta Otago na Novom Zelandu, objašnjava da njušni neuroni koji sudjeluju u mirisu također imaju terminale u područjima mozga koja su uključena u pamćenje i navigaciju, što ukazuje da bi zaštita ovih neurona mogla dovesti do koristi u pamćenju.
Cakmak trenutno radi na uređaju koji bi se nosio kao 'naočale' za stimuliranje njušnog živčanog sustava, s potencijalom ublažavanja simptoma ili suzbijanja napredovanja bolesti poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Rano modeliranje pokazalo je da se čovjekov njuh može poboljšati primanjem ciljane struje od samo jednog miliampera - što odgovara približno dvije do tri tisućinke energije pohranjene u standardnoj bateriji AA . Klinička ispitivanja trebala bi započeti krajem 2021. Ako pokusi budu učinkoviti, jednog dana ćemo možda nositi električne uređaje kako bismo zaštitili svoj njuh.
