- Krajem 16. stoljeća kimono je postao glavna odjeća za sve Japance bez obzira na njihov spol ili socijalni status, a sredinom 1600-ih počela se razvijati modna kultura. Veći dio razdoblja Eda (1615. do 1868.) Japan je vodio politiku "zatvorene zemlje" koja je ozbiljno ograničavala vanjske odnose. Unatoč tome, država je bila dio dinamične globalne mreže kulturne razmjene - objasnile su kustosice izložbe 'Kimono: Kyoto to Catwalk' u londonskom V&A; muzeju za WWD.
Kimono ima povijest dugu više od tisuću godina, no krajem 19. stoljeća izlazi iz Japana, kad se država otvara Zapadu.
Ubrzo je postao popularan u Velikoj Britaniji, Evropi i Americi, pošto je Zapad poželio obogatiti život japanskim detaljima i modom.
POGLEDAJTE VIDEO: Fascinantan život Karla Lagerfelda
Zato su i sami Japanci krenuli u izradu 'kimona za strance' kako bi udovoljili velim modnim apetitima koji su stizali sa svih strana svijeta.
Naravno, kreacije raznolikog dizajna bile su napravljene od čiste svile, obogaćene veličanstvenim vezom. Poseban način vezanja uključivao je ritual omatanja tijela na pomno definiran način.
Boje i načini bojenja bili su i ostali važni za kimono, dok su svakodnevne varijante bile mnogo skromnije. U svakom slučaju, karakteristika je kimona da ga se može nositi na razne načine, u razne prigode te ga je lako složiti.
Žene iz visokog društva zapadnih zemalja često bi nosile kimono kao svečanu odjeću, otkrivajući naklonost prema egzotičnim, luksuznim kreacijama.
Početkom prošloga stoljeća rekreirali su ga dizajneri poput Paula Poireta, Madeleine Vionnet i Jeanne Lanvin. Svi oni bili su dio modne revolucije koja je napuštala strukturu korzeta i prihvaćala mekše, udobnije linije.
U novijim je vremenima među autorima koji su ga divno reinterpretirali je John Galliano, Jean Paul Gaultier i Alexander McQueen.
Među japanskim dizajnerima koji i dalje koriste kroj kimona u svom radu su Issey Miyake, Yohji Yamamoto i Junko Koshino.
