Prije svega, ovo je priča o zlostavljanju, kako kod Alison, tako i kod Madeline, zbog čega su Tycein prvijenac i opisali kao idealan za #MeToo generaciju
'Krvava naranča' ima napetost, dobru priču i okrutno ubojstvo
Ako pratite književnu scenu i što se sve objavljuje, naročito među krimićima, vrlo su male šanse da niste čuli za “Krvavu naranču”. Harriet Tyce napisala je debitantski triler koji ima dobru priču, psihološku napetost i naravno - okrutno ubojstvo.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Alison je uspješna odvjetnica, koja ima gadnih problema s alkoholom, ali je to nimalo ne sprečava da bude odlična u svojem poslu. Ima i ljubavnika, kolegu Patricka, koji je zapravo odurni ženskar. Ima i muža Carla te šestogodišnju kćer Matildu. Upravo je dobila slučaj ubojstva, a klijentica joj je Madeline, bogatašica koja je optužena jer je sadističkog supruga ubila s 12 uboda nožem. Madelinin brak je bio monstruozan, sa suprugom koji joj je potajno u čaj stavljao pilule za kontracepciju jer mu je pomisao na dijete bila odbojna. Ona ne samo da ne poriče da ga je ubila, nego se uporno želi izjasniti krivom.
No kako Alison više kopa po njezinoj priči, tako sve više sumnja u ono što joj Madeline govori. Osim toga, Madeline je sve čudnija, i to pogotovo kad se vidi s Alison i u nekim situacijama debelo prelazi granicu odnosa između odvjetnika i klijenta. Dok se Alison bori s njezinim slučajem, ali i privatnim životom koji izgleda tako da već dvije godine ne spava u istom krevetu sa suprugom, počinje dobivati anonimne poruke od stalkera u kojima joj prijeti da će svima reći za njezinu vezu s Patrickom.
Prije svega, ovo je priča o zlostavljanju, kako kod Alison, tako i kod Madeline, zbog čega su Tycein prvijenac i opisali kao idealan za #MeToo generaciju, koji je i objavljen upravo u vrijeme kad je #MeToo bio u svojoj “špici”. Harriet Tyce odlično opisuje englesko sudstvo, što je posebno zanimljivo, a i to joj odlično ide, što i nije neko iznenađenje ako znamo da je Tyce deset godina radila kao odvjetnica specijalizirana za krivično pravo.
Upravo je opisivanje pravosuđa jedna od najboljih stvari u romanu, a potom i činjenica da se nevjerojatno brzo čita, što je očito “posljedica” Tyceina odličnog poznavanja engleskog pravnog sustava i iskustvo rada na krim slučajevima. Kako roman ide kraju, tako se stvara dojam da je ovo još jedan odličan psihološki krimić, ali Tyce uspijeva na kraju napraviti obrat zbog kojeg je svaka stranica knjige još veće blago. Dobra vijest je da je Tyce na svojem profilu na Twitteru napisala da radi na novom romanu.