Malo drame: ‘Stvarno ćeš me sada ostaviti tu u vrtiću?!’

Suze se slijevaju niz obraze, ispružene ručice vas traže, pogled koji govori: “Stvarno ćeš me sada tu ostaviti?!”. Da, malo je svakodnevnih stvari gorih od ostavljanja djeteta u vrtiću. No, nasreću, i to je prolazno. Iako se čini da će nas djeca zbog tog čina mrziti dok ne dobiju svoju djecu, većina zapravo uživa u vrtiću. Nema ispravnog načina kako im olakšati prve dane, dok ne shvate da ćete se zaista baš svakoga dana i vratiti po njih. 

Iako odgojiteljice inzistiraju na tome da se dijete ostavi brzo i gotovo na prevaru - jer će tako manje plakati, savjetujemo da sami procijenite što će biti manji šok vašem djetetu. Svakako nije dobro da opraštanje traje pola sata, ali nekoj djeci potreban je taj posljednji zagrljaj. 

- Djeca se boje odvajanja od bliskih osoba. Boje se novog prostora, novih situacija u kojima će se morati snalaziti sami, bez roditelja pored sebe. Ovdje posebno dolazi do problema kod djece čiji su roditelji suviše protektivni jer se boje suočiti sami s novim situacijama. Kao da im nedostaje povjerenja u sebe. Naučili su da oni nemaju toliku moć da se štite, nego da to imaju mama, ili tata, ili baka, ili djed, ali ne i djeca sama. Zato je važno dati djetetu povjerenje da može samo obavljati, u početku jednostavnije stvari, a poslije sve složenije. Od jednostavnijih stvari iznimno je važno primjerice učiti dijete da gleda susjeda u oči i da ga glasno pozdravi. Da pruži ruku, da kaže kako se zove. Da samo oblači cipele i jaknu. Da opere zube, skine čarape ili odnese svoj čisti veš u ladicu - objašnjava prof. pedagoginja Ivana Grabar.

Dreamstime

Naglašava kako je važno pohvaliti ih više puta prilikom obavljanja “sitnih poslova”, a zatim ga mogu s vremenom korigirati u izvedbi. Kod djeteta koje pokazuje znakove nelagode i strah od vrtića važno je da roditeljska komunikacija pred njim bude uvijek pozitivna i bez ljutnje na dijete.  

Prvih dana prilagodbe roditelj može provesti neko vrijeme s djetetom u grupi. Njegova je uloga da bude “sigurna baza”, kamo se dijete može vratiti kad je nesigurno. Treba usmjeriti dijete na igru s drugom djecom, istraživanje prostora i upoznavanje s odgojiteljima. Pogrešno je stalno držati dijete u krilu i samo se s njim igrati. 

- Tako mu roditelji i nehotice odmažu u prilagodbi. Dijete treba kontinuirano usmjeravati na njegovu novu okolinu i zadržati pozitivan stav te zapamtiti kako je period prilagodbe prolazan - objašnjava pedagoginja Biljana Vidačić. 

Iako djeca različito reagiraju na vrtić, pedagozi se slažu da ih treba pripremati sustavno i polako. Kroz mjesec dana trebalo bi tako odraditi ove vježbe, sugerira pedagoginja Grabar. Prvo prepustite dijete nekom drugom na brigu, isprva kratko, a poslije dulje. Objasnite mu zašto mora ići u vrtić, zajedno prošetaje do vrtića, a zatim produžite na neku drugu ugodnu aktivnost. Tako će dijete povezivati vrtić s lijepim. 

Razgovarajte o tome što se u vrtiću radi, a pokušajte i upoznati neke prijatelje koji već idu u vrtić. Neka djeca negoduju “na prvu loptu”, neka tek nakon dva tjedna kad shvate da će se odlazak u vrtić zaista ponavljati. Većini je zajedničko da ubrzo i prestanu.

- Važno je da mu na sve načine pokažete da ste tu, da ga razumijete, ali da se neke stvari moraju ‘odraditi’. Važno je da roditelj ne gubi mirnoću i da stabilno reagira i na: ‘Baš je bilo dobro!’ i na: ‘Neću više nikada u vrtić! - objašnjava Grabar i napominje da treba potražiti stručnu pomoć ako se dijete povuče u sebe, počne mokriti u krevet, imati noćne more, slab san i tek ili počne gristi nokte.

Pomozite djetetu da se suoči sa strahom: