Mama napisala pismo svima koji lete s djecom: Nemojte se brinuti za mišljenje drugih

Dragi roditelji koji se brinete kako će proći let s djecom: (Kao netko tko je upravo letio s četiri todlera od Vijetnama do Bostona ovo je naš savjet), započela je svoj post Marissa, majka dva seta blizanaca otkrivajući zbog čega biste se trebali brinuti, a zbog čega ne. Njezina djeca Noa i Eyva imaju pet godina, a Efi i Raya tri. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:37

Dan obitelji | Video: 24sata/pixsell

Prenosimo ga u cijelosti: 

'Ne brinite ni za koga drugog, osim za dobrobit svoje djece i sebe.
Ne brinite ako vaše dijete ne želi mirno sjediti.
Ne brinite ako vaše dijete plače.
Ne brinite ako vaša djeca ispuštaju zvukove kad su uzbuđena.
Ne brinite ako vaše dijete trči gore-dolje po prolazima.
Ne brinite ako se vašem djetetu dogodi da nogom udari sjedalo ispred vas.
Ne brinite ako vaše dijete ostavi nekoliko mrvica.
Ne brinite ako vaše dijete uključi i isključi svjetlo za čitanje ...

Nemojte se brinuti što drugi misle o vama kao o roditeljima.

Brinite o dobrobiti svoje djece.
Brinite se hoće li vaše dijete biti sretno.
Brinite je li im pelena čista. 
Brinite o logistici kamo god krenuli.
Brinite o stvarima koje su pod vašom kontrolom!

Nema sumnje - svaki putnik zaslužuje ugodno iskustvo u letu i trebali biste učiniti sve što je u vašoj moći da mu pri tome pomognete.
Ali djeca nisu roboti i ne možemo kontrolirati svaki njihov pokret - bez obzira na to koliko se pripremamo.
Oni su djeca.
Bit će djeca.
Oni će se ponašati kao djeca.

Poštujte druge, ali ne gubite vrijeme brinući se što drugi misle. Glupa ideja da se morate ispričati zbog putovanja s djecom polako postaje normalna, a i smiješno je ispričavati se. Opet, to ne znači dopustiti svojoj djeci da polude. To ne znači da nemate poštovanja prema drugima i da ne počistite nered koji naprave. Dajte sve od sebe.

Onima koji lete bez djece: Tolerancija i pozitivan stav u velikoj će mjeri pomoći.

Inače - naša djeca nisu se dobro ponašala na 13-satnom letu. Nisu spavali. Često su plakali. Ostavljali su mrvice. Bilo nam je teško jer smo bili iscrpljeni. Vjerojatno smo napravili preko 10 000 koraka gore dolje po prolazima. Ali sada je to gotovo, a mi smo već zaboravili na ostale putnike na letu.'

Mnogi su ispod komentirali kako djeca ne bi smjela udarati nogama od sjedalo i derati se, te kako ne bi smjela šetati i trčati po prolazima jer je to primjer lošeg ponašanja. No neki su odgovorili kako smatraju ove savjete istinitim te kako je mnogima neugodno ići s djecom na putovanja upravo zbog takvog ponašanja i zbog toga kako će ih drugi ljudi gledati.