Muke po korzetu: Problemi sa zdravljem, padanje u nesvijest

Iako je relikt modne prošlosti, neki ga nose i dan danas, no to je u 21. stoljeću neusporedivo udobniji odjevni predmet, napravljen od rastezljivih tkanina i mekanih pojačanja. Da, to je ženski odjevni predmet, no povijesni zapisi otkrivaju da su ga nosili i muškarci, kako bi popravili držanje.

Korzet ima impozantnu povijest jer ima status jednog od najznačajnijih odjevnih predmeta ikad. Njegove promjene i značenje vežu se ne samo uz ljepotu, već i uz društvene promjene određenog doba. Moda je dio društva, sociologija je čini relevantnom.

Metal i drvo: Top materijali za neudobnost svakodnevice

Priča o ovom specifičnom odjevnom predmetu započinje u 16. stoljeću, u Europi, a za sve je 'kriva' Talijanka Catherine de Medici. Kad je postala kraljica Francuske, udajom za Kralja Henryja, korzet postaje popularan i kod tamošnjih žena.

Forma je bila namijenjena pravilnom, ravnom držanju, isticanju struka te je istovremeno podizala prsa. Francuskinje su se zaljubile u korzet, smatrale su ga nezaobilaznim za postizanje lijepog izgleda. No nije u to vrijeme bila poanta naglasiti grudi, već ih stisnuti i oblikovati tubu od gornjeg dijela tijela. Ah, ta moda, ponekad je stvarno nedokučiva...

Naravno da je nošenjem ženi bilo onemogućeno raditi išta normalno, a kamoli baviti se poslovima po kući. U početku su ga nosile samo plemkinje, one siromašne i žene iz nižih slojeva mogle su o toj ljepoti samo sanjati.

Dragi, past ću u nesvijest!

Bio je to odjevni predmet od neudobnih materijala kao što su drvo i metali. Kruta forma imala je ulogu kreirati novu siluetu, i to od djetinjstva. Naime, korzete su, kažu povijesni spisi, nosile djevojčice, počevši od 8 godina starosti. Ubrzo, korzet postaje popularniji, silazi s dvora i uvlači se u svakodnevicu onih koje su ih same radile, a postaje i dio narodne nošnje.

Kad mi netko spomene korzet, uvijek se sjetim filma "Prohujalo s vihorom", kad teta Pittypat onako blaženo padne u nesvijest, a svi je okolo pridržavaju... ne, nije njoj i sličnima bila muka, već su gubile svijest radi onemogućenog disanja. Dakle, svako, pa i malo uzbuđenje, stopiralo bi udisanje zraka, a rezultat je – padanje u nesvijest.

Patnja, srčani problemi i raspadnuta rebra…

Pošto su i malene nosile te horor konstrukcije, logično da je patilo i zdravlje. Naime, ilustracije koje prikazuju bolno uvlačenje i stiskanje korzeta, podržavaju činjenice da su mnoge žene imale problema s puknućem rebara, probleme s kralježnicom, otežano disanje, srčane probleme, stisnutost unutarnjih organa, kao i brojne druge probleme sa zdravljem.

Procedura odijevanja je zahtijevala da osoba koja nosi korzet, nakon uvlačenja, legne na pod, pa bi onda sluškinja ili netko drugi tko veže, stao nogom na leđa i do kraja stisnuo vezice.

Bilo je, naravno, problema i u trudnoći. Ne, nisu ga skidale ni kako bi trbuh rastao, već bi preusko vezanje uzrokovalo mnoge bolove, preuranjene porode, pa čak i spontane pobačaje.

Naravno da je u nekom trenutku medicina uletjela s prijedlozima – pokrenuta je suradnja između dizajnera korzeta i liječnika, no činjenica je da je to i dalje ostao problematičan odjevni predmet. Ništa ga nije moglo skinuti s pijedestala stila! Patilo se za ljepotu, doslovno. Tako je to bilo sve do 19. stoljeća, kad na scenu nastupa Roxey Ann Caplin.

Roxey Ann Caplin – vintage feministica žena koja je redizajnirala korzet

Britanska inventorica, spisateljica i autorica knjiga iz područja ljepote i zdravlja – Roxey Ann Caplin, bila je jedna od najpoznatijih dizajnerica korzeta. Za Veliku Izložbu 1851. godine u londonskom Hyde Parku, Roxey je osmislila formu od udobnijih materijala.

Bila je to lakša, prozračnija i mnogo udobnija kreacija, bez naramenica, s klasičnim cik-cak vezanjem na leđima. Recimo da je to onaj korzet kakvog se sjetimo kad pomislimo na one dame sa čipkastim suncobranima, kako ležerno šeću na suncu.

Dobila je Roxey Ann Caplin za svoj rad mnoge nagrade te je u povijesti mode upisana kao jedna od najutjecajnijih žena u svijetu ovog odjevnog predmeta. Uglavnom je koristila mekši tekstil i izbacila tvrde dijelove. Željela je pomoći ženama i učiniti im život lakšim te je ujedno poznata kao jedna od najmodernijih spisateljica viktorijanskog doba.

Uz samu konstrukciju, tu su kruti lan i koža

Povijest korzeta otkriva nam i dodatna pojačanja, poput kožnatih dijelova, a u samom tekstilu ugrađene su bile kitove kosti. No ovaj kruti materijal ipak je bio nježniji od željeza i drva. Kako su ga nosile odmalena, žene su u principu kroz sva ta stoljeća imale uske strukove i vrlo široke bokove, jer se tijelo kroz godine deformiralo.

Stari računi pokazuju kako su korzete nerijetko radili sami krojači te bi često ugradili korzet u samu haljinu. Ponekad su dame nosile više konstrukcija, otkrivaju zapisi starih krojača i dizajnera. Naime, uz više slojeva tkanine, unutra je bila ušivena dodatna konstrukcija koja nije ostavljala mjesta za pokret ili savijanje.

Još bizarnije donje rublje – pojas nevinosti

Žene su, osim korzeta, ponekad odijevale još jedan bizarniji komad – željezni pojas nevinosti. Bio je to neobičan odjevni predmet, nalik metalnim gaćama, koji je onemogućavao penetraciju i seksualni odnos. Imao je rupu na strateškom mjestu, s nazubljenim rubom! Još jedan horor.

Uz to, suknja je imala svojevrsnu podsuknju, odnosno krute ringove koji su bili spojeni kako bi kreirali oblu suknju, krinolinu. Sve to imalo je svoju težinu, stoga su se dame odijevale sporo i uz pomoć posluge ili nekog drugog člana obitelji.

Krinolina je bila tip suknje moderan kroz više stoljeća, a sličan moment možemo pronaći i u današnjim vjenčanicama, iako u novije vrijeme mladenke odbacuju taj besmisleni stilski ritual koji dodatno komplicira život i veliki dan.

Ples i sport značili su slobodu

Situacija se mijenja početkom 20. stoljeća, kad se žene iz visokog društva započinju sve više baviti sportom i plesom. Popularan je postao i bicikl, koji je ženama naprosto onemogućavao nošenje stegnutog abdomena.

Od plesova hit postaje tango – nešto prije Prvog svjetskog rata. Korzeti postaju još mekši, no polako, ali sigurno nestaju iz svakodnevice.

Sloboda je pronađena, žene se oslobađaju kroz odijevanje, a i same haljine i svakodnevna odjeća postaju opuštenije i ležernije. Uvod je to u doba charlestona, kad žene otkrivaju emancipaciju, skraćuju kosu i općenito mijenjaju način života u pozitivnom smislu.

DOMAĆA ZVIJEZDA ISKRENO O PROŠLOSTI: Živjela sam u smeću i spavala po cijele dane