Najčešće fobije u Hrvatskoj su: Zatvoreni prostor, visina, zmije

Dr. Stanislav Matačić, psihijatar i psihoanalitičar, objasnio je 4 vrste fobija koje se najčešće pojavljuju među Hrvatima. 

Strah od zatvorenog prostora vezan je za traume iz djetinjstva 

Najčešće fobije u kliničkoj praksi u Hrvatskoj su par agorafobija/klaustrofobija, u koju spadaju i strahovi od otvorenog i zatvorenog prostora: trgova, prometnih sredstava, liftova, tunela i slično.

Tu su i socijalne fobije, poput straha od izlaganja u javnosti, ali i od ispitnih situacija, bivanja u grupi. Ove fobije mogu biti izrazito nezgodne za obavljanje svakodnevnih dužnosti i mogu invalidizirati čovjeka, pa se zato često i liječe. Prilično su tvrdokorne, vezane su za emocionalne traume u vrlo ranoj fazi djetinjstva te odnos s primarnim objektom – majkom, koji nije bio dovoljno dobar.

Zmije, paukovi, kukci, ali i ptice izazivaju paralizirajući strah

Zoofobije, odnosno strahovi od životinja, su vrlo proširene fobije, koje obično ne dolaze na psihodinamsko liječenje. Ako nema mnogo kontakata sa fobogenom životinjom, kao u životu u gradu, onda nema ni svakodnevnih problema. Obično traju od djetinjstva, nisu se smanjile u intenzitetu ili nestale u odrasloj dobi.

Uglavnom je riječ o strahu od zmija, paukova, kukaca, ptica, pasa i sl. Uz paralizirajući strah javlja se i osjećaj gađenja pri pogledu na životinju, što se može javiti već i na sliku životinje. Ove fobije imaju bolje prognoze liječenja, kako kod psihodinamskih terapija, tako i bihevioralnim.

Strah od obolijevanja

Nozofobiju, odnosno strah od bolesti, ponekad nije lako razgraničiti od hipohondrije. Nozofobija je više neurotska, postoji strah od obolijevanja, dok je kod hipohondrije pogrešno uvjerenje da je osoba već bolesna, ali se to još nije otkrilo i više govori o dubljem poremećaju ličnosti.

Kod svake fobije prisutan je strah od gubitka kontrole

Tipične su i fobije od visine ili dubine, od leta i od pada, strah od noža ili drugog hladnog oružja. Uvijek je kod fobije prisutan strah od gubitka kontrole nad situacijom koja se očekuje da će se dogoditi u suočavanju s objektom straha.

Preplavljujuća tjeskoba u paničnim napadajima je iskustvo koje je ostalo zapisano u memoriji od čijeg se pojavljivanja čovjek plaši te tako nastaje začarani krug ‘straha od straha’. U taj začarani krug treba prodrijeti radom u psihodinamskoj psihoterapiji te se uz postupno izlaganje i ‘savladavanje’ opasne situacije prevladava fobija.