Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
3 komentara

Nije lako razumjeti - pa dijete treba učiti vještini empatije

Premda neka djeca prirodnije razvijaju empatiju, svoj djeci treba pomoć u učenju kako biti empatičan, a roditelji su najbolji učitelji kroz svakodnevne primjere

Getty Images/Guliver
Foto: Getty Images/Guliver
3 komentara

Neka će djeca nježno prići zaplakanom prijatelju, položiti mu ruku na rame i pozvati ga na zajedničko igranje ili mu ponuditi čokoladicu utjehe. Druga neće ni trepnuti na more dječjih suza nakon što su mu uzeli omiljenu igračku ili ga, namjerno ili ne, gurnuli u igri. 

Nekima je lako ispričati se i doista žale zbog pogrešaka, drugi nikako da izuste tu riječ, ma koliko ih strogo kaznili. Dapače katkad kazna još više pogorša djetetovu tvrdoglavost. Što je to što čini dijete nježnijim ili “grubljim“.  Iako se djeca već rađaju drukčija, neka više neka manje osjetljiva, neke su stvari vezane uz djetetov razvoj. 

Kad trogodišnjak vikne majci u parku: “Mama, gle kako je ona teta debela“, nije želio povrijediti osobu o kojoj je riječ, samo je izrekao opaženo. Naravno da će ga majka ukoriti. Treba ga pozvati i mirno mu reći da tako ne smije govoriti o drugima. Nikako ne vičite da vas sramoti. Dijete te dobi naime još ne razumije kako će ono što kažu utjecati na tuđe osjećaje. To tek treba naučiti.

- Uživljavanje u tuđu situaciju i razumijevanje položaja druge osobe na osnovi viđene ili zamišljene situacije nazivamo empatijom. Premda neka djeca prirodnije razvijaju svoju empatiju, svoj djeci treba pomoć u učenju kako biti empatičan - kaže diplomirana psihologinja i registrirana teraputkinja igrom te specijalizantica transakcijske analize Tatjana Gjurković. Učenje “razumijevanja tuđih osjećaja i ponašanja te uživljavanja u tuđe emocionalno stanje”, kako rječnik definira empatiju, vrlo je zamršeno. 

Empatična su djeca uspješnija u školi i drugim društvenim situacijama, a tinejdžere s razvijenim osjećajem za emocije i ponašanje drugih njihovi vršnjaci često prepoznaju kao vođe. A najbolji su učitelji empatije – roditelji. Roditelji vlastitim primjerom uče djecu kako se empatična osoba ponaša:  Kada oni izraze empatiju prema djetetu ili prema nekoj drugoj osobi, dijete ima priliku osjetiti kako je to i odmah vidjeti kako se to radi. 

Tada djeca počinju povezivati vlastite osjećaje s tuđima. Zna se dogoditi da u toj dobi dijete udari prijatelja koji se žali da ga nešto boli umjesto da ga utješi. Problem je što se agresivnom djetetu javio osjećaj za to drugo dijete, ali ne zna što napraviti s tom novom vještinom. Bol drugog djeteta izaziva mu nelagodu. Umjesto da pobjegne, što bi učinio samo godinu prije, osjeća se frustrirano i reagira neprimjerno. U predškolskoj dobi može se početi razgovorima u kojima ćemo ih potaknuti da se pokušaju staviti na tuđe mjesto i shvatiti da tuđi osjećaji mogu biti i drukčiji od naših te da ih treba poštovati.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message