Lifestyle

Komentari 98

Nizozemci iz Lipika: Na našoj farmi rastu riža i stare jabuke

Nizozemci iz Lipika: Na našoj farmi rastu riža i stare jabuke

Obitelj Meijer u zaseoku Brđani nedaleko od Lipika ostvaruje svoj san o permakulturnom, inkluzivnom imanju na kojem će oživjeti farmu kakva je na tim prostorima bila prije 150 godina

Skenderovci kraj Lipika. Zaselak Brđani. Permakulturna farma četveročlane obitelji koja ima 24 ovce, voćnjak zaboravljenih sorti jabuka, krušaka, šljiva i lješnjaka te ove godine planira primiti prve goste u kućicama koje će preurediti u staroj kući i štaglju.
Početak ove priče ne zvuči nimalo neobično dok mu ne dodate podatak da je riječ o nizozemskoj obitelji koja je prije pet godina odlučila napustiti život u okolici Rotterdama i početi novi u Slavoniji, u Zlatnoj dolini, koju napuštaju mladi i odlaze put (europskog) zapada.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pedesetak metara nakon ploče Skenderovci, tik uz cestu, u svojem terencu dočekuje nas Bart Meijer (52), krajobrazni i permakulturni dizajner, učitelj i terapeut te farmer. Nakon srdačnog upoznavanja moli nas da ga pričekamo da na izvoru uzme vodu za ovce.

- Kod kuće nemamo vode, cijevi su se zaledile, pa svaki dan po nekoliko puta dolazim ovamo. Mještani mi kažu da je ova voda najbolja u široj okolici – govori dok posude s vodom ubacuje u terenac. Ostavljamo auto i sjedamo s njim jer, kako nam kaže, “svojim autom nećete moći k meni uzbrdo”.

I tu se poteže pitanje svih pitanja: Odakle Nizozemac usred Slavonije. Bart na to odgovara kao iz puške:

- Naime, kao netko tko je na inkluzivnim imanjima radio kao učitelj terapeut s djecom s posebnim potrebama, najviše s onom iz spektra autizma, ali i djecom koja su se ogriješila o zakon, sanjao sam da ću osnovati svoje. No Nizozemska je zemlja poreza, sve je skupo, neusporedivo s Hrvatskom. Stopa siromaštva je mnogo veća nego ovdje, a najam kuće u kakvoj ovdje živimo Jessica (42), Bram (16), Maria (14) i ja, od 80-ak kvadrata, tamo stoji 650 eura mjesečno. Naime, ovo imanje od 11 jutara i kuću platio sam 12.000 eura, a u Nizozemskoj sam toliko plaćao režije i poreze na režije za kuću u kojoj sam živio. Tako sam, u razgovoru s prijateljem iz Istre, došao na ideju pronaći imanje u Hrvatskoj. I završio ovdje, u Skenderovcima – priča s oduševljenjem dodajući kako je ovdje sve bolje – priroda je netaknuta, voda zdravija, a zrak 800 puta čišći.

- Kći Marija oboljela je od astme i prije polaska u Hrvatsku pošli smo liječniku kako bismo uzeli zalihe lijekova, barem za prvih šest mjeseci. Kada smo mu rekli gdje selimo, otvorio je stranicu na internetu i pročitao nam da je zrak u okolici Lipika od 800 do 1000 puta čišći nego u Rotterdamu. Rekao nam je da nam ne trebaju lijekovi i da će se Marijina astma povući za pet dana – prisjeća se 'Dutch', a na pitanje što je bilo s kćerkinom astmom uz smijeh nam kaže: Liječnik je lagao. Nestala je za sedam dana.

I sni i kći vole život u Skenderovcima, na njihovu brdašcu. Bram ide u srednju školu, smjer ugostiteljski menadžment te strastveno radi na učenju stranih jezika. Osim materinjeg nizozemskog, jako dobro govori engleski, njemački i hrvatski. A budući da je iz znatiželje na internetu naučio ćirilicu, plan mu je naučiti i ruski. Maria je sedmašica, sjajno se snašla u novoj sredini - pronašla je mnogo prijatelja koje je pak spojila s prijateljima u rodnoj Nizozemskoj. Iako joj je odmalena san postati glumicom, život na farmi otvorio joj je nove vidike - sada razmišlja i o studiju veterine, ponosno nam priča otac. 

Nakon nekoliko minuta vožnje dolazimo na imanje, u zaseok Brđani, a Bart nam govori – dobrodošli na Zlatna jutra. Vodi nas oko kuće i pokazuje imanje pojašnjavajući kako je kad su došli ovdje sve bilo zaraslo. Stare voćke jabuka i šljiva nisu se ni vidjele od šikare koja ih je obrasla.

- Sve sam raskrčio svojim rukama, iza mene su tisuće sati rada bez teške mehanizacije. Prošle sam godine nabavio ovce i sada veći dio posla oko krčenja imanja rade one. Čisteći teren otkrivao sam voćku po voćku – stare jabuke, kruške, šljive, trešnje, orahe, lješnjake... Činim sve da ove voćke koje su nas prve dvije godine nagradile sočnim plodovima, nakon ovogodišnje stanke opet rode u punom sjaju. Na imanju su stare sorte, a one poput zvečarke, kolačare i reske u nekim dijelovima Hrvatske potpuno su izumrle. I dok su mi mnogi susjedi savjetovali da ih maknem jer su stare i u lošem stanju, učinio sam sasvim suprotno – vratio sam ih u život. I one će mi to vratiti – kaže ovaj zaljubljenik u prirodu.

I upravo je život u skladu s prirodom ono što Bart, Jessica i njihovo dvoje djece ovdje žele provesti u djelo. Naime, ništa, ali baš ništa na imanju kojeg su kupili ne žele odbaciti. Ni stare voćke, ni stari štagalj ni trošnu kućicu. Sve će preurediti, u skladu sa zakonitostima permakulture. I od toga živjeti.

- Pedesetak metara od kuće u kojoj živimo su stara kuća i štagalj. Tamo su sada i naše ovce. Preuredit ćemo ih, i to tako da ćemo obnoviti kuću baš onakvu u kakvoj se ovdje živjelo prije 100-150 godina. Samo ćemo iz sigurnosnih razloga uvesti solarne panele. Uredit ćemo je 'pola-pola', tako da će ljudi ako žele imati moderni tuš i toalet to imati u jednom dijelu kuće, a sve ostalo će biti kao što je bilo prije - kaže i dodaje da će tijekom gradnje i uređenja poštovati tradiciju ovoga kraja. 

Pronašli smo i znak na kojem piše 'bez čavala' koji ćemo zadržati. Dakle, sve će biti građeno rukama i zatečenim slavonskim drvom, bez izolacije, stiropora i ostalih modernih građevnih materijala. Sve će biti 100 posto ekološki, pa će tako kuća biti građena od zemlje, a za izolaciju ćemo koristiti slamu – pojašnjava nam ugrubo zakonitosti permakulturne gradnje i kaže da će ljudi na njihovo imanje moći doći prije svega da pobjegnu od užurbanosti grada, ali i kako bi nešto naučili jer ova obitelj planira organizirati permakulturne radionice, od sijanja i sadnje do gradnje kuća i raketnih peći, na kakvu se i sami griju.

I dok ovaj svestrani Nizozemac priča o svojim planovima, supruga Jessica priprema čaj i kavu te se s oduševljenjem nadovezuje:

- Bit će to wi-fi free zona. Neće biti interneta, struje, 'no signala'.  Tu će se ljudi moći ponovno spojiti s prirodom i pronaći mir. Iskusiti život na farmi kakav se živio prije 150 godina.  U ponudi ćemo imati i svoju hranu, uključujući domaći pršut, špek, kobasice, čvarke.. A mi dodajemo - 'i rakiju'.

- Nema rakija – govori Bart pa nastavlja smijući se – i rakija naravno! Osobito dudovača, od duda s našeg imanja. Nema bolje u cijelom kraju, kaže ponosno dok nam, s manirama pravog slavonskog domaćina, toči čašicu dobrodošlice. Naime, osim što je osnovao Zlatna jutra, 'skuhao' je svoju dudovaču i registrirao obrt Brđanska rakija.

Pri registraciji ga je službenica čudno gledala, no kad joj je objasnio da će na poleđini boce biti ispričana priča o strancu, oduševila se njegovom idejom.

- Stranac se zasitio Zapada i skrasio se u Slavoniji. Pronašao je zapušteno imanje i rekao prijateljima da želi obnoviti staru farmu i oživjeti je. Putujući Slavonijom, od starih djedova i baka naučio je kuhati rakiju... - ovako bi glasio prvi dio priče o strancu, a svaka iduća serija rakije imala bi svoj nastavak, primjerice o voću od kojega je spravljena kao što su jabuka kolačara i zvečarka, šljiva kamenjarka... - kaže.

I ne smeta ga što bi se ime Brđanska rakija povezivalo s pojmom brđanin koji su tijekom drugom svjetskog rata nosili razbojnici. Za sebe kaže – Ja živim u Brđanima i ja sam Brđanin, a brđani su danas ljudi dobrih namjera. I to vidim svaki dan, kaže, ljudi ovdje, za razliku od zapadnjaka, rade zajedno i spremni su pomoći jedni drugima.   

No je li baš sve u Hrvatskoj tako bajno, pitamo se. I tu dolazimo do prve riječi koju je naučio s dolaskom u Skenderovce.

- Sutra. To je riječ koju sam prvu naučio. Većinu stvari koju ovdje želite napraviti, osobito ako je riječ o birokraciji i papirima, samo čujete to 'sutra' – govori pomalo nezadovoljno i dodaje 'da, malo sutra'.

No, entuzijazam ne napušta našeg domaćina i ubrzo se vraća na priču o svojoj bajci, o Zlatnim jutrima slavonskim. I pritom se diže od stola i pokazuje nam još jedno čudo koje je prošloga ljeta, za probu, uzgojio na svojoj farmi. Grančice osušene riže od kojih će sačuvati sjeme i sijati ga u proljeće. Iako zvučio neobično, riža u Slavoniji nije nimalo suluda ideja, govori i s oduševljenjem podsjeća da je Slavonija nekada hranila Rimljane koji su je zvali Zlatna dolina.

- Kroz razgovor s prijateljem iz SAD-a, koji je također ekološki uzgajivač, došao sam na temu riže. Predložio mi je da je probam uzgojiti na svom imanju. Na to sam se samo nasmijao i pitao ga je li skrenuo s uma. Kazao sam mu da živim na brdovitom terenu i da nemam dovoljno vode za tako nešto. No objasnio mi je da se radi o 'brđanskoj' riži koja ne traži mnogo vode. Pomislio sam, brđanska riža u Brđanima, pa to bi i moglo upaliti. Posijao sam jedan dio i pokazalo se da sjajno uspijeva – govori nam pokazujući na osušene grančice, ali i sadnice riže koju rasađuje od ljetnog usjeva.

I odmah baca računicu, jer Bart je sve stavio na papir. Osim što je dizajnirao cijelo imanje i svakoj kulturi pronašao idealno mjesto na kojem će rasti, što se riže tiče smatra da bi sa prinosom od četiri tone po hektaru i cijenom koja je šest puta veća od one za kukuruz, riža mogla biti odlična kultura, naročito za Slavoniju koju Nizozemac želi nesebično educirati o ekološkoj poljoprivredi.

Ljudi su ga, kaže, ispočetka smatrali čudakom, no nakon što im je pokazao što je sve napravio na svom zapuštenom imanju, počeli su mijenjati mišljenje. I prihvaćati njegove savjete. No njegov plan nije samo saditi i sijati, njegov cilj je puno veći.

- Budući da smo i Jessica i ja u Nizozemskoj radili na inkluzivnim farmama, želimo isto osnovati i ovdje. Nevjerojatno je gledati ljude, bilo da je riječ o onima iz spektra autizma, ljudima koji imaju Downov sindrom ili onima koji pate od PTSP-a, kako baveći se korisnim radom, napreduju i osamostaljuju se – priča dodajući kako bi volio stvoriti mjesto na kojem bi ljudi s posebnim potrebama imali mogućnost integrirati se u društvo i osjećati se korisno. Oni to zaslužuju, rekao je za kraj.

POGLEDAJTE VIDEO: 

Najčitaniji članci