Novčana injekcija HZZ-a mi je pomogla pokretanju svog posla

Mlada arhitektica Anamarija Popovački (34) iz Duga Rese prije dvije godine je uz pomoć mjera za samozapošljavanje HZZ otvorila tvrtku POP-AP d.o.o za arhitektonske djelatnosti. 

Odmah nakon diplomiranja, Anamarija se zaposlila putem mjera stručnog osposobljavanja Zavoda u jednom karlovačkom arhitektonskom uredu gdje je stažirala i usavršavala svoje zvanje. Tamo je stekla i licencu ministarstva za rad na zaštićenim objektima nakon čega je uz potporu mjera za samozapošljavanje odlučila otvoriti svoju tvrtku. Nakon godinu dana rada uz pomoć mjera HZZ, zaposlila je i jednog arhitektonskog tehničara. 

- Unatoč odličnim uvjetima i super odnosu s bivšom šeficom u uredu ovlaštenog arhitekta nisam mogla biti zaposlena na radnom mjestu ovlaštenog arhitekta, već kao suradnica. Zbog toga je prevagnula želja i rizik da pokrenem nešto svoje i da steknem iskustvo. 

Spremnost na rizik 

Nemam strah od neuspjeha i “bacanje” na glavu mi nije neki problem. Dosta hrabro sam pristupila tome, a mislim da je upravo to ključno u pokretanju svog posla. Mogla sam i ja ostati uživati u komforu radeći za druge, redovito sam primala plaću, imala sam odličan odnos sa šeficom i uvijek smo se mogli dogovoriti oko korištenja godišnjeg odmora i drugih stvari, no drugačije je kad krenete raditi sami za sebe. 

Isplative mjere

Inače su i moji roditelji obrtnici i rade sami za sebe pa me vjerojatno i ta činjenica dodatno ohrabrila - govori nam Anamarija o svojim počecima, dodajući da se prije samog pokretanja posla najprije raspitala u HZZ koje bi mjere mogla iskoristiti i pokazalo se da su za nju najisplativije one za samozapošljavanje. Dodaje da je ured otvorila u prizemlju zgrade koja je u vlasništvu očeve tvrtke, a s obzirom da stanuje iznad, to joj je bilo najprirodnije te ga je uredila uz pomoć roditelja. Napominje da za njega mora plaćati najam očevoj tvrtki. 

Oprema za ured

- Tu srodstva ne funkcioniraju, ipak mora država ubirati porez od svega čega može pa tako morate platiti najam u vlastitom prostoru. Dakle, nema mehanizma da toga budem oslobođena pa troškove poput tog najma, za koje bi se podrazumijevalo da ih nemam, ne mogu izbjeći, a tu je jako puno i ostalih troškova. Stoga su mi sredstva koja sam dobila od Zavoda, odnosno njihove mjere mnogo pomogle tijekom prvih šest mjeseci u podmirenju doprinosa, a to je već jako puno. Inače sam za otvaranje ureda od Zavoda dobila 25.000 kuna. Dio novca sam iskoristila za podmirenje doprinosa, a preostali iznos za nabavu opreme, multifunkcionalnog uređaja - 3D laserski printer, kopirka, skener, fax uređaj koji mi u mom poslu život znači, nadalje monitor, pokrila sam bilježničke troškove, nabavila softvere, te dio iznosa utrošila na knjigovodstvo. 

Početnički troškovi

Uglavnom, taj iznos mi je puno pomogao tijekom prvih šest mjeseci poslovanja tijekom kojih ih moram i utrošiti. Tijekom tog razdoblja mogla sam se više koncentrirati na sami posao, kako bi i počela zarađivati, a malo manje o tim troškovima. Mjere su od velike koristi svakome tko namjerava pokrenuti posao.

To nisu niti veliki iznosi, ali su od velike pomoći dok se posao ne pokrene. A nakon završetka korištenja mjera za samozapošljavanje, iskoristila sam i pogodnost mjera Zavoda za zapošljavanje mladih bez radnog iskustva i zaposlila jednog mladog arhitektonskog tehničara koji mi je u poslu od velike pomoći, a nije mi preveliko opterećenje jer mi njegovo zapošljavanje sada godinu dana sufinancira Zavod.

No kada mjere isteknu, voljela bih da ostane raditi kod mene jer nisam ga zaposlila da bih iskoristila situaciju već sam mjeru iskoristila da bih mogla osobu zaposliti i zadržati. Što se tiče same plaće, ona za sada nije nešto prevelika za posao koji radim, no to mi sada niti nije prioritet. Važnije mi je da sada poguram posao, steknem iskustvo, znanje i kredibilitet, a ostalo će s vremenom doći na svoje.

Malo hrabrosti

- Svima bih preporučila da pokrenu svoj posao jer nemaju što izgubiti. Realno, što se može dogoditi: najgore može ispasti da posao ne ide dobro, no uvijek je moguće krenuti drugim putem i baviti se nečim drugim. Danas je najveći problem što ljudi ostaju unutar komfora i sigurnosti, boje se pokrenuti nešto svoje jer se boje posljedica. No posljedice su ono najbolje što vam se može dogoditi, jer mnogo ćete naučiti i steći iskustvo, a čovjek iz toga može izići samo jači i pametniji. Ne postoje greške, to su sve iskustva. - zaključuje mlada Anamarija.