U povodu Nacionalnog dana oboljelih od epilesije donosimo priču koja će razuvjeriti sve one koji misle da je ova bolest ograničavajuća - dapače, s njom se, kaže Maja Bokunić, mogu ostvariti veliki snovi
ŽIVOT S EPILEPSIJOM
Odgovarali su je od trudnoće, a Maja je rodila krasnog dječaka
Veliki razlog zbog kojeg pričam o epilepsiji je taj što želim da se makne stigma i da pobijedimo česte predrasude o toj bolesti. Naime, ljudi koji ne znaju ništa o epilepsiji često se ponašaju kao da je to zarazna bolest, odnosno kao da bi ju mogli dobiti zato što su u mojoj blizini. Osim toga, često oboljelima prilaze sa sažaljenjem. A moja bolest nije ništa strašno, s njom se može sasvim normalno živjeti i ostvariti velike snove, kaže Maja Bokunić (41), pravnica koja od ranog djetinjstva boluje od epilepsije. Dok bi mnoge ljude takva bolest zaustavila u tome da žive punim plućima, Maja to nije dopustila.
- Epilepsiju sam dobila kao posljedicu dugotrajnih febrilnih konvulzija još od rođenja. Dijagnosticirana mi je kad sam imala samo šest mjeseci, tako da ne mogu reći kako i kada sam se stvarno suočila s dijagnozom. Kad sam imala tri godine roditelji su mi objasnili da sam bolesna, ali da to nije nešto što bi me trebalo ograničavati u bilo čemu, ili zbog čega bi se trebala izdvajati od svojih vršnjaka. Rekli su mi da moram samo redovito uzimati lijekove, ići na kontrole kod liječnika, i da će sve biti u redu - priča Maja. Zahvaljujući takvom pristupu roditelja i njihovoj velikoj podršci, tijekom djetinjstva i odrastanja bila je izrazito aktivna, bavila se sportom, učila strane jezike te studirala i diplomirala na Pravnom fakultetu, a da nije često razmišljala o bolesti.
- Naravno da je bilo i teških, depresivnih situacija, jer nije lako živjeti uz podsvjesni osjećaj da se u bilo kojem trenutku može dogoditi epileptični napad, a da to ne možeš predvidjeti, niti se zaštititi. No, u takvim bih se situacijama zatvorila u sobu, dobro, dobro isplakala i nakon toga rekla sebi: "Maja, idemo dalje. Samo naprijed!" - priča sugovornica.
Dodaje kako je epileptične napade najčešće doživljavala u snu, pa ih se uglavnom ne sjeća, jer ih obično prati i gubitak svijesti. Postoje životne faze kad se javljaju češće, kao i one kad doživi jedan napad godišnje, ili u dvije, tri godine. Svaki napad dovodi i do poremećaja kretanja, osjeta (vid, sluh i okus), autonomnih funkcija, raspoloženja i potrebno joj je neko vrijeme da dođe k sebi. Zato se samih napadaja najčešće ne sjeća. Kako je većinu napada doživjela u snu, osim jednog, koji se dogodio na poslu, najčešće su joj pri ruci znali biti roditelji, a kasnije suprug. No naša sugovornica posebno naglašava kako nikada nije skrivala svoju bolest, jer je važno da ljudi oko nje znaju da je bolesna te da može doživjeti epileptični napad.
Zato ljudima u svojoj okolini uvijek nastoji ukratko objasniti kako joj u slučaju napada mogu pomoći.
- Epileptični napadaj djeluje vrlo dramatično i zato je vrlo važno znati pravilno reagirati, a ne paničariti. Najvažnije je da se u tijeku napadaja polegne osobu na pod i okrene na bok. Svakako treba odmaknuti od čovjeka sve stvari i namještaj, kako se ne bi još dodatno ozlijedio te pustiti da napadaj sam prođe - pojašnjava nam Maja.
Nikako nemojte pokušavati spriječiti grčenje tijela, samo pazite da se osoba ne ozlijedi. Nekada se savjetovalo da se čovjeku koji ima epileptični napadaj među zube stavi olovka ili krpa, kako se ne bi ugrizao za jezik ili usne, no danas se zna da to može biti opasno, jer se tako može još gore ozlijediti. Zato čovjeku koji ima napadaj ništa nemojte stavljati u usta, već samo vodite računa o tome da ostane na boku, s glavom okrenutom malo prema podu, kako jezik ne bi mogao pasti prema nazad.
Također, kod svakog napada dobro je odmah započeti mjeriti vrijeme, najbolje tako što ćete na početku napada odmah pogledati na sat. Većina napada traje dvije do tri minute i kod takvih napada nije uvijek nužna liječnička pomoć, no u slučaju napadaja koji traju dulje svakako bi trebalo pozvati Hitnu pomoć.
- Zbog toga je važno da ljudi koji su uz vas znaju kako reagirati, pa bolest nije mudro skrivati - kaže sugovornica. Izuzetno je važan i otvoren razgovor o bolesti s budućim partnerom, jer epilepsija nosi određene rizike za trudnoću te za zdravlje djeteta, kaže sugovornica.
- Kad sam upoznala supruga, rekla sam mu da sam bolesna i on je to prihvatio bez problema. Ubrzo smo se vjenčali i, naravno, željeli dijete, bez obzira na rizike. No, to u mojoj situaciji nije bilo baš jednostavno. Naime, liječnici su me odgovarali od trudnoće, jer su smatrali da je to preveliki rizik i za mene i za bebu, no unatoč tome, na kraju smo se odlučili za umjetnu oplodnju, priča Maja. Prošli su puno postupaka umjetne oplodnje, što je za njih bilo vrlo stresno razdoblje, no na kraju se isplatilo. Sama vijest o trudnoći za Maju je bila neizmjerna sreća, iako je ona za nju bila rizična i zbog bolesti je trebala biti pod češćim kontrolama.
- Zbog epilepsije, još prije trudnoće morala sam piti folnu kiselinu, a tijekom trudnoće morala sam ići i na puno više različitih kontrola nego zdrave trudnice. No, naša želja za djetetom je bila ogromna, a ja sam vrlo tvrdoglava i uporna i postali smo roditelji prekrasnog i zdravog dječaka - kaže Maja. Dodaje kako je danas sretna i zadovoljna žena.
- Imam prekrasno dijete, dobrog supruga, brižne roditelje i obitelj i radim posao koji volim, što pokazuje da epilepsija zaista ne treba biti prepreka za to da se ostvarite u životu - kaže sugovornica te dodaje kako zato u svakoj prilici nastoji poručiti svima koji imaju epilepsiju ili imaju člana obitelji koji boluje od te bolesti, da im bolest ne treba postati nešto što će ih ograničavati i da si zbog nje ne trebaju uskratiti ništa što zdravi ljudi mogu raditi.
Pritom je važno da upoznaju sebe i svoj organizam te da surađuju s liječnicima i pridržavaju se terapije koja im je prepisana, jer lijekovi i dobra kontrola bolesti u mnogo slučajeva mogu značajno prorijediti učestalost napada.
- Medicina je danas dosta napredovala i lijekovi puno pomažu, pa je epilepsija postala kao i svaka druga kronična bolest. Važno je samo prihvatiti da bolujete i pristupiti životu pozitivno, gledajući i njegove lijepe strane - zaključuje Maja.
BOLJE DA NISU SKUPA: Ovi horoskopski parovi se međusobno varaju iza leđa, nema šanse da uspiju
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
