Oprez! Zbog ‘znači’ ili ‘ovaj’ ljudi djeluju nesigurni u sebe

Na razgovoru za posao nikad nemojte priznati da ste nervozni jer nijedna tvrtka ne želi zaposliti nekoga kome nedostaje samopouzdanja, kaže poslovni savjetnik Michael Kerr i dodaje kako u ovom slučaju iskrenost nije vrlina i najbolje je pokušati odglumiti samopouzdanje do samog kraja. 

U ranim fazama razgovora za posao izbjegavajte riječi ‘novac’ i ‘plaća’. Fokusiranje na plaću može ostaviti dojam da ste na razgovoru samo zbog novca, a poslodavci uvijek više cijene ljude koji su usmjereni na zadatak i druge vrijednosti. Pregovori se mogu i trebaju obaviti poslije, kada dobijete posao ili u završnim fazama pregovora. 

- I definitivno, nikada nemojte reći da vam je posao jako potreban. Zaposlenici će očaj protumačiti kao znak slabosti i radije će zaposliti nekoga tko je u potrazi za karijerom, a ne samo poslom. Izbjegavajte i negativne riječi poput ‘grozno’, ‘užasno’ i ‘mržnja’, osobito dok govorite o prijašnjem poslu ili poslodavcu, čak i ako vas osoba koja vodi razgovor na to navodi - napominje Kerr. 

To nije kulturno i prikazat će vas ogorčenima i sitničavima, a može biti i trik poslodavca da vidi hoćete li reći nešto pogrdno. Iz govora izbacite poštapalice koje se koriste za popunjavanje praznina, poput ‘znači’ ili ‘ovaj’. Takve riječi koriste se najčešće kad ne znate što biste rekli, a poslodavac bi mogao pomisliti da ste nesigurni ili, najgore od svega, da niste iskreni. 

Dojam pasivnosti

Nekima je ‘oprostite’ poštapalica ili pokušaj da se prikažu pristojnijima, a drugi ga rabe kada ne dijele mišljenje. I kada je u dobrom kontekstu, na primjer u rečenici “Oprostite, nisam shvatio”, pretjerano ispričavanje može se tumačiti kao pasivnost. 

Moguće prepreke

Izbjegavajte iznošenja vlastitih problema i briga. Nemojte pričati o rastavi, trudnoći, bolestima ili sličnim osobnim temama jer to može potaknuti poslodavca da se upita hoće li vaši osobni izazovi utjecati na vaš rad.

Gubitak karaktera

Započinjanje rečenice sa ‘ustvari’ udaljava vas od sugovornika i aludira na to da je on bio u krivu. S druge strane, dodavanjem riječi ‘samo’, kako biste popunili praznine, zvučat ćete pokunjeno, a poslodavac može pomisliti da nemate stav.