Ova žena zbilja obožava zelenu, skoro je i psa ofarbala u tu boju

Zovu je 'The Green Lady' što ne čudi s obzirom na to s koliko zelenih nijansi je okružena.

Elizabeth Sweetheart (80) iz Brooklyna u New Yorku posljednjih 25 godina isijava zelenom bojom i mami osmjehe na lica svojih sugrađana koji uglavnom komentiraju koliko je optimistična i vesela. Čak su joj i kosa i nokti su zeleni.

- Otkako sam postala zelena ne mogu zamisliti na sebi ni jednu drugu boju - kaže ova simpatična sitna žena, visoka nešto malo iznad 150 cm, koja ne samo da je sebe odjenula u zeleno od glave do pete, već ni njen dom ne zaostaje za njom. Ulazna vrata su zelena, a ta boja se nastavlja kroz cijelu kuću.

Ona je inače umjetnica koja izrađuje sitne, fino oslikane akvarele, a desetljećima je ručno oslikavala grafike za vrhunske dizajnere i proizvođače odjeće. Godinama je bila česta pojava u vlaku kojim je putovala do svojeg ureda na Manhattanu. Nije prošao dan da u vlaku ili na stanici netko nije komentirao njezin izgled.

- Znali su mi govoriti: 'Znate, to mi je najdraža boja' ili 'Super vas je vidjeti među toliko ljudi odjevenih u crno' - prisjetila se.

- Uvijek radim one stvari koje me čine sretnom, a zelena je najpozitivnija i najsretnija boja koja postoji - dodala je.

Susjedi se jako dobro sjećaju i obiteljskog psa Dylana kojeg je šetala, naravno, na zelenoj uzici, a palo joj je na pamet i obojati ga u zeleno no njezin sin Sam Eaton to nije dopustio iako podržava majku u njezinom izražavanju osobnosti.

- Ako proguglate zelenu damu (The Green Lady) i Brooklyn, pronaći ćete Kip slobode i moju majku - prokomentirao je njezin sin pa pokazao njezinu putovnicu u kojoj je njezina fotografija sa zelenom kosom, a u putovnicu se potpisala zelenom kemijskom.

PSIHOLOGIJA BOJA Omiljena boja može puno otkriti o vašoj osobnosti, a utječe i na to kako drugi gledaju na vas

Rodila se kao Elizabeth Eaton u kanadskoj provinciji Novoj Škotskoj. Baka i djed odgajali su je u okolici blizu zaljeva Fundy. Baka ju je naučila slikati i izrađivati ​​odjeću.

Na fakultetu je studirala s kanadskim slikarom Alexom Colvilleom, a 1964. godine je odlučila stopirati do New Yorka kako bi se nametnula kao umjetnica i pronašla posao kreiranja grafika za modnu industriju.

Godinama je nosila vintage haljine i dizajnirala kape, a potom je počela favorizirati odjeću u tonovima jedne boje. Izmijenjala je više boja prije nego se zaustavila na zelenoj. 

- Možda toliko volim zelenu je sam odrasla u Novoj Škotskoj, a nakon preseljenja u New York nedostajale su mi sve te zelene nijanse oko mene. Zelena mi ne predstavlja samo zabavu i razigranost, ona mi pomaže u teškim vremenima, kao kad su mi umrli majka i Dylan - rekla je pa pokazala novinaru The New York Timesa zelenu spavaću sobu i ormar pun zelene odjeće.