Mačke u prosjeku žive do 15 godina, a psi između 8 i 15, no naši sigovornici imaju mačke koje su zagazile u 20. godinu, a psi su im stariji od 15 godina
ČETVERONOŽNI DLAKAVCI
Ovi ljubimci doživjeli su duboku starost, odlučno prkose svojim godinama i uživaju u životu
Mopsevi rijetko dožive Azrinu dob jer imaju problema sa srcem i disanjem, no unatoč činjenici da ima 15 godina, ona je odlično i vjerujem da će sa nama provesti još koju godinu – priča nam Ivana Posavec (31) koja je s Azrom provela pola života.
POGLEDAJTE VIDEO: Punky, Azra i Čupko su dugovječni ljubimci
Pokretanje videa...
01:32
U pasminu se zaljubila u srednjoj školi pojašnjavajući kako su je mopsići osvojili neobičnim izgledom zbog izbuljenih očiju i malene njuškice. Tad su živjeli u Koprivnici, a roditelji su po psića išli u Zagreb.
- Sjećam se tog prvog susreta jer sam srednju školu pohađala u Čakovcu i samo sam vikendom dolazila doma. Tog vikenda kad sam stigla, mi smo se upoznale. Ona je bila malena, u ruku je stala, kao mala buhtlica, i imala je taj sićušni repić i oči, izbuljene, ali slatke. Bila mi je jako smiješna jer je imala tek tri mjeseca. Oči su joj bježale u stranu pa je djelovala zrikavo – smije se Ivana dodajući kako su ona i Azra od tad postale nerazdvojne prijateljice. Ističe kako je Azra vrlo privržena obitelji i uživa promatrati što njezini vlasnici rade.
– Znala mi je krasti plišane igračke koje sam imala, a još i danas se zna igrati skrivača. Recimo, netko je drži dok se ja sakrijem, pa me onda ide tražiti. Inače je zbilja predivna i s njom nikad nismo imali nikakvih problema ni dramatičnijih situacija, ali nismo se u njih niti dovodili jer smo je uvijek vodili na povodcu. Danas, doduše, slabije vidi, a od druge godine ima epilepsiju, no nije strašno i napadaji su vrlo rijetki. Sve u svemu, vrlo je zdrava – kaže Ivana pojašnjavajući kako vjeruje da je na Azrinu dugovječnost utjecala činjenica da o njoj vrlo predano skrbe. Danas žive u Zagrebu gdje se Ivana preselila s dečkom. Nekad je s Azrom odlazila u duže šetnje, no danas samo obiđu četvrt.
– Jako voli male bijele čupave pse i s njima se rado njuška i igra, dok ostale ignorira. Sjećam se da smo je prije dosta godina vodili u Rijeku gdje smo dogovorili parenje sa crnim mopsom jer smo htjeli da ima pomladak i pokušavali smo triput, no ona uopće nije bila zainteresirana za njega – smije se Ivana dodajući kako Azra, kao prava umirovljenica, najradije vrijeme provodi kod kuće gdje se druži s mačkom koju je Ivana udomila prije dvije godine.
Kod kuće najradije boravi i mačak Miško koji je u travnju navršio 19 godina. Njega je Ankica Cirković (74) dobila od prijateljice.
– Sjećam se tog dana kad ga je donijela jer je bio smiješan i mali i imao je kratak rep. On je mješanac perzijske, sijamske i obične mačke, ali ima sve odlike perzijskog mačka. Bio je jako zgodan i dali smo mu ime Miško koje mu zaista pristaje – prisjetila se Ankica dodajući kako su tad živjeli u kući, a mačka nisu puštali van te je živio samo u kući. Ondje je proveo predivne tri godine, a onda je doživio pravu avanturu.
– Moj suprug ga je u pletenoj košari nosio veterinaru na redoviti pregled. Stavio je košaru uz auto dok zaključa vrata, a Miško je šapom otvorio vratašca košare i pobjegao. Izgubio se. Bili smo utučeni jer smo vjerovali da ga više nikad nećemo vidjeti. Lijepili smo oglase s njegovom slikom, čak smo objavili na TV-u u emisiji o ljubimcima oglas da se izgubio. I onda nakon nekog vremena nas je nazvala jedna gospođa rekavši da je našeg mačka vidjela na Krugama. Brzo smo se spremili i otišli tamo, no on je u međuvremenu opet otišao – prepričava Ankica dodajući kako se s gospođom dogovorila da sljedeći put nazove u bilo koje doba dana i ona će odmah stići. I tako je bilo.
– Tad je prošao 51 dan od Miškova bijega, i tog 51. dana se javila gospođa da je Miško opet pred njezinom zgradom. Bilo je sedam ujutro, no suprug i ja samo doslovno istrčali iz kuće i stigli na adresu. I Miškec je zbilja bio ondje. Nije bježao, tako da sam ga odmah uhvatila i uzela te ponijela doma – objašnjava Ankica dodajući kako njezinoj sreći nije bilo kraja.
Nakon skitnje Mišku se krzno posve zaplelo i bio je pun čičaka pa su ga odnijeli na šišanje kod veterinara, no u sve u svemu bio je zdrav i u dobrom stanju. To je, ujedno, jedina avantura koju je proživio jer od tad vodi smiren život. Obitelj se preselila u stan, suprug je u međuvremenu preminuo, a Miško je Ankici ostao vjerni prijatelj.
– Mi sve proživljavamo zajedno, pa i ovu izolaciju zbog korone kad nismo smjeli izlaziti s obzirom na moju dob. I on je u nevjerojatnim godinama, svi se čude kako je uopće živ. Ima sve zube i uglavnom je zdrav, jedino ga muči probava. Kad to krene odemo veterinaru, oni mu daju infuziju i lijekove, i onda ga dovedu u red pa je dobro neko vrijeme – prepričava Ankica koja vjeruje kako je njezina zasluga što je Miško doživio tako duboku starost jer ga redovito vodi veterinaru, dobro ga hrani, a osim avanture kad je pobjegao, mačak živi u stanu i nije izlazio. Zato perzijski mačak Čupko uživa u prirodi u koju ga vlasnici vode na vikendicu. On će u prosincu navršiti 20 godina, a vlasnica Višnja Kovačević (65) također misli da je za to zaslužna kvalitetna skrb koju mu pruža i superpremium prehrana koju mu omogućuje.
– Čupko nam je stigao iz Križevaca, a ja sam ga odabrala prije nego što je uopće došao na svijet. Naime, bili smo u tom gradu u posjeti prijateljici koja je rekla da planira pariti svoju sivu perzijsku mačku sa bijelim perzijskim mačkom. Rekla sam joj da ukoliko mačići ispadnu bijeli, jednog želim za sebe. I zaista, kad se maca omacila, zvali su nas da dođemo i ja sam odmah odabrala Čupka. Tad je još bio jako mali, nije ni progledao, tako da je sljedeća dva i pol mjeseca ostao s mamom, a onda je stigao u naš dom – prisjeća se Višnja dodajući kako mu je prijateljica tad zavezala crvenu mašnu oko vrata, a ona se oduševila toliko da u detalje pamti taj dan.
– Živjeli smo u stanu, no svake godine smo išli u vikendicu tijekom ljeta. Dok je bio mlad, jedanput je pokušao skočiti iz dvorišta preko ograde, no ja sam ga vratila i rekla mu da to ne smije. Od tad više nije ni pokušavao. Jedini incident je bio kad mi se u stanu popeo na krov zgrade pa sam morala za njim. Imao je par godina. Živjeli smo na 4. katu, a iznad nas je bilo potkrovlje. Primijetila sam da nije u stanu i tad sam shvatila da se iskrao kroz prozor i otišao ravno na krov. Popela sam se za njim po požarnim stepenicama i vratila ga – priča Višnja dodajući kako u tom trenutku nije razmišljala o svojoj, nego o Čupkovoj sigurnosti jer se bojala da bi mogao pasti s krova. No sve je dobro prošlo. Čupko je, boraveći u vikendici, izbrusio vještine lova pa je znao donijeti pokojeg mišića, a Višnja je jedanput spašavala i pticu koju je uhvatio.
– No sve u svemu, ima predivan i miran život. Mi na njega strašno pazimo, svake godine je na cijepljenju protiv zaraznih bolesti i bjesnoće, a za svako čudno ponašanje odmah smo išli veterinaru i uvijek smo otklonili što god da je bilo. Inače je zdrav, hranim ga isključivo kupovnom superpremium hranom. Prije tri dana smo bili kod veterinara jer ima probavne tegobe, mislila sam da je kraj. Ali evo, oporavio se, danas jede i valjda će se još malo oduprijeti staračkim tegobama. Jako je dobroćudan, naučio je s nama, sluša, miran je, zaigran još uvijek, makar je sad star, jedva hoda i kad ide leći sve kosti ga bole – požalila se Višnja.
Davorka Pavić iz Zagreba susjeda je mješanca Punkyja koji je u lipnju navršio 16 godina, a kaže kako u praksi funkcionira kao suvlasnica.
– Punky se doselio u stan pored mojeg s vlasnicima kad je imao dvije godine. Bila je to ljubav na prvi pogled, odmah smo se povezali. On je jako privržen i divan pas. Vlasnica je moja prijateljica, no Punkyja svaki dan šećem, kod mene je na čuvanju kad su vlasnici izvan grada i ja ga vodim veterinaru – pojašnjava Davorka smijući se kako je kod vlasnika doma, a kod nje je na vikendici. Mješanac je koker španijela, maltezera i pekinezera, a Davorka kaže da ga smatra ravnopravnim članom obitelji i trudi se razmaziti ga.
– Inače je bio vrlo zaigran pas, no sad je više kao stariji čovjek. Treba mu vremena da dođe k sebi kad se probudi i traži puno velike pažnje jer je maza. Voli biti u središtu pažnje – kaže ona dodajući kako je Punky umalo uginuo kad je imao šest godina. Pojavili su se problemi s bubrezima i veterinari su rekli da mu nema spasa.
– No ja se s tim nisam htjela pomiriti, pa smo tražili drugo mišljenje. Ustanovilo se da je imao neki poremećaj koji su uz terapiju i lijekove uspjeli premostiti i od tada je on potpuno zdrav. Jedini problem mu je sad staračka mrena koju mu ne mogu operirati zbog visoke životne dobi, pa mu mažemo okice raznim kremama. Slabije čuje, ali sve u svemu je jako dobro – nastavlja ona dodajući kako vjeruje da ga je na životu održala velika ljubav koju mu poklanjaju ona i vlasnici.
– Mi sve svi o njemu jako dobro brinemo. Kupujemo mu hranu, a nerijetko mu i kuhamo, redovito ide veterinaru, šećemo ga četiri puta na dan i trudimo se da ima sve što mu treba. S njim gotovo da možete razgovarati, a jako je smiješan kad se naljuti jer nisam došla u vrijeme kad me očekivao. Tad se ljuti, laje na mene i želi se svađati, no brzo se pomirimo. Isto tako, jako je senzibilan i točno osjeti kad je netko tužan ili se loše osjeća. Tad se ne odvaja od nas – kaže ona. Dodaje kako je svjesna da se trenutak njegova odlaska bliži, no nada se da mu je ipak preostala još koja godina te ne želi ni razmišljati o smrti.
Veterinari o dugovječnosti ljubimaca
- Vlasnici i njihova skrb su osnovni razlog zašto ljubimci žive duže od prosjeka. Osim toga, tehnološki smo napredniji i mi veterinari imamo na raspolaganju bolju dijagnostiku i liječenje uz kvalitetnije i bolje lijekove. Kao i u humanoj medicini, to su osnovne postavke koje omogućuju duži životni vijek ljubimca. Dakle, ljubimci trebaju imati na raspolaganju kvalitetnu hranu, njegu, pojačanu skrb i pažnju vlasnika kako bi mogao prepoznati odstupanja u ponašanju te na vrijeme dovesti ljubimca veterinaru. U odnosu na razdoblje od prije 30 godina, životni vijek se kod pasa i mačaka produžio za 30 do 40 posto, odnosno tri do četiri godine duže u prosjeku. Mačke koje su doživjele 20 godina su rijetke u općoj populaciji i takvih je svega tri do pet posto. Nekad se to mjerilo u promilima. Životni vijek mopsa je oko 10 godina – pojasnili su iz specijalističke veterinarske ambulante Marković.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
