Ovo je 5 stvari za kojima ljudi najviše žale na smrtnoj postelji

Bronnie Ware je medicinska sestra koja je godinama gledala pacijente koji umiru, slušala je za čime žale pa izdvojila pet najčešćih. Shvatila je da na kraju ljudi najviše žale za ljubavlju i međuljudskim odnosima.  Ovo je njezina priča:

Dugi niz godina radila sam u palijativnoj skrbi. Moji pacijenti bili su oni koji su otišli od svojih kuća da bi umrli. Sa mnom su dijelili neke vrlo posebne trenutke u svojim životima. Bila sam u zadnjim tjednima života. Primijetila sam da ljudi na samrti duhovno rastu velikom brzinom, a neke njihove promjene bile su nevjerojatne, kao i promjene u emocijama, od poricanja, straha, bijesa, kajanja do prihvaćanja na samom kraju. Svaki od tih pacijenata pronašao je svoj mir prije same smrti.

Svako od njih žalio je za nečime ili su govorili kako bi neke stvari napravili drugačije u svojim životima, a ovo je pet najčešćih:

1. Volio bih da sam imao hrabrosti živjeti kako ja želim, a ne kako su drugi očekivali od mene

To žaljenje je najčešće od svih. Nakon što ljudi shvate da je njihov život gotov, osvrću se u prošlost i shvate koliko snova im je ostalo neispunjeno. Većina ljudi nije slijedila ni polovicu svojih snova, a moraju umrijeti znajući da je to bio isključivo njihov izbor - mogli su ih slijediti ili ne. Na smrtnoj postelji to im postane jasno, ali je prekasno jer je bolest pojela njihovo tijelo i više nikad neće imati priliku birati ono što zaista žele.

2. Volio bih da nisam radio toliko puno i više bio s voljenima

Ovo je izgovorio svaki muški pacijent o kojem sam brinula. Oni su propustili odrastanje svoje djece i provođenje vremena sa svojim partnerima. Žene su, također, pričale o onome za čime žale, ali većinom one starije žalile su što nisu bile uspješnije u životu. Ipak svi oni žalili su što su na radnom mjestu provodili toliko vremena. Govorili su kako ne bi morali toliko raditi da su se zadovoljili skromnijim načinom života, umjesto da su trčali za zaradom za koju su vjerovali da im je neophodno potrebna. Stvaranjem više slobodnog vremena u svojim životima, ljudi postaju sretniji i otvoreniji za nove mogućnosti.

3. Volio bih da sam imao više hrabrosti izraziti svoje osjećaje

Mnogi ljudi potiskuju svoje osjećaje kako bi zadržali mir s drugima. Kao rezultat toga pomirili su se sa svojim osrednjim postojanjem i nikad nisu postali ono što su zaista željeli i mogli. Mnoge bolesti rezultat su jada i gorčine koje ljudi osjećaju. Naime, mi ne možemo kontrolirati reakcije drugih ljudi, ali nakon početne reakcije na istinu, odnos s drugim ljudima dolazi na višu, zdraviju razinu. Na taj način se i oslobađa nezdravih odnosa u životu.

4. Volio bih da sam ostao u kontaktu s prijateljima

Ljudi često nisu svjesni vrijednosti svojih pravih prijatelja sve dok se ne suoče sa smrću, a tada ih je često nemoguće brzo pronaći. Mnogi su bili toliko okupirani svakodnevnim životom da su prave prijatelje potisnuli u stranu. Čula sam mnogu iskrenih žaljenja zbog toga što nisu odvojili više vremena za takve ljude. 

5. Volio bih da sam si dopustio da budem sretniji

Ovo je iznenađujuće često žaljenje. Mnogi do pred smrtne shvate kako je sreća stvar izbora već su živjeli zaglavljeni u starim obrascima ponašanja i navikama. Strah od promjene nagnao ih je da se pretvaraju i žive životom kojim nisu sretni. Na smrtnoj postelji to što neko misli o njima im nije ni na kraj pameti, ali želja za osjećajem sreće i iskrenim smijanjem je sve intenzivnija. Tad shvate kako su se trebali puno više smijati i priuštiti si sretne trenutke o kojima su samo maštali, piše The Earth Child.