Pogled sa strane: I sramežljivo dijete može biti jako uspješno

Kad bi u vrtiću svi potrčali igrati nogomet, Jan bi se, sam ili u društvu jednog prijatelja, udubio u nešto u pješčaniku. Kad bi poslije u školi razrednica nešto pitala, Jan bi, zaokupljen svojim mislima, rijetko podigao ruku pa je razrednica stalno upozoravala roditelje na manjak inicijative i odsutnost. Svatko će se sjetiti nekog djeteta koje se tako držalo po strani, ali ne mora tamo i ostati. Stručnjaci podsjećaju da su sramežljivost i povučenost dio raspona normalnih karakteristika djece, pa i odraslih, i da nije realno očekivati da ćemo svi biti jako otvoreni i društveni. 

- Kad govorimo o društvenosti ili povučenosti, riječ je o ekstrovertiranim ili introvertiranim osobama. Ekstrovertiran je društven, rado se i puno druži, a introverti preferiraju druženje u malim skupinama i rado provode vrijeme i sami. Ekstrovertiranost je socijalno dosta prihvaćena i često u odgoju djecu usmjeravamo prema toj osobini, ali je u redu biti introvertiran. I s tom se osobinom može biti sretan i uspješan - pojašnjava Tanja Dejanović Šagadin, psihologinja i psihoterapeutkinja iz Psihološkog centra TESA. Psihologinja dodaje kako introverti mogu biti uporniji u obavljanju mnogih poslova, osobito kada dulje rade nešto sami, a ekstrovertima je važno da su okruženi ljudima i u poslu. Djetetova se narav pokaže već u prvim danima, a roditelji bi trebali prilagoditi odgoj djetetovu temperamentu. Ako tako postupe, neće se poslije pitati nisu li pogrešnim odgojem stvorili sramežljivca. 

- Neka su djeca od prvih dana bučnija, temperamentnija i stalno traže druženje i promjene, a druga su sklonija samostalnoj igri, mirnija, drže se poznatih osoba te ih uznemiruju promjene - napominje psihologinja i dodaje da se problem ponekad javi kada su roditelj i dijete bitno različiti po temperamentu, pa roditelj treba očekivanja i postupke prilagoditi djetetovim osobinama. Kako ipak ohrabriti dijete da katkad zaigra timske igre kako ne bi izraslo u sramežljiva čovjeka. Važno je osvijestiti ima li zaista dijete zbog te svoje osobine nekih problema ili mi imamo problema s prihvaćanjem činjenice da nam je dijete povučeno.  

Psihologinja upozorava da je važno da roditelj djetetu ne uskače kao ‘štaka’ - treba ga pustiti da samo odgovara kad ga netko nešto pita, iako mu za to možda treba više vremena. Dok je malo, na igralištu mu dajte dovoljno vremena da promotri situaciju, ali ga ne zabavljajte i ne preuzimajte ulogu vršnjaka. Osobito ga ne treba ne upozoravati kad se odluči krenuti prema drugoj djeci. Tada je važno ostati na mjestu - da dijete zna gdje smo.

- Katkad je teško odoljeti da ne prezaštitimo dijete. Ako je oprezno, a sramežljivi su često takvi, nije dobro pojačavati taj oprez stalnim upozoravanjem. Treba ga bodriti i katkad pustiti da samo riješi neki problem. Čini li vam se da vam dijete koje polazi više razrede osnovne ili srednju školu, treba pomoć, možete je dobiti na besplatnim radionicama u psihološkom centru Tesa. Ne oklijevajte potražiti pomoć ako sami ne znate kako jer je za samopouzdanje važno da se dijete zna zauzeti za sebe i to da može samostalno riješiti neke svoje probleme.

Sramežljivost nije negativna  

Povučeno dijete ne treba tjerati na druženje i ne isticati sramežljivost kao negativnu. Valja prihvatiti način na koji ono stupa u odnose, dati mu vremena za prilagođavanje, pa i mogućnost da bude po strani.