Što bi jedan sin mogao pametno zaključiti i te riječi posvetiti svom ocu koji se već dva puta razveo te koji se prema ljubavi ponaša kao da je potrošna roba?
Poruka o ljubavi? Što u govoru reći na očevu trećem vjenčanju
Moj se otac dva puta ženio prije nego što sam se rodio, jednom sa ženom koju sam upoznao mnogo kasnije, a jednom s majkom. Kad me je u kolovozu zamolio da ceremoniji njegovog trećeg vjenčanja održim govor, mislio sam kako je to nešto za što nisam sposoban.
Pokretanje videa...
Što bi, pobogu, mogao reći jedan sin o braku svom ocu koji je već dva puta razveden te se prema ljubavi ponaša kao potrošna roba, pitao se autor romana "Bulletproof Vest" i ugledni novinar New York Timesa s nekoliko nagrada za svoj rad.
Živio sam s oba roditelja kao dijete, ali nekako mi je najranije sjećanje na oca kako ga dozivam jedne večeri kad sam imao oko 7 godina, a on je bio na poslovnom putovanju. Dijelile su nas tri vremenske zone, no moja je majka nekako uspjela doći do njega u njegovoj hotelskoj sobi te mu reći kako ne mogu spavati.
Mene su mučile misli o smrti na način na koji su se druga djeca brinula zbog mraka. Sjećam se kako me je utješio, a njegova sposobnost da bude tu za mene - telefonom, na bilo koji drugi način - rasla je kako sam i ja rastao.
Moji su se roditelji prijateljski razveli kad sam imao 14 godina, ali na kraju su nemiri vezani uz pubertet i odrastanje donijeli brojne izazove, pa sam do fakulteta već prolazio kroz neke oblike rehabilitacije. Uvijek sam imao spremnu torbu za dizanje sidra, putujući između ljudi i adresa, želja i neuspjeha.
Bio sam anksiozan, naporan k'o vrag i problematičan dečko. Možda je baš zbog svega toga moj otac dolazio u posjetu kamo god bih ja otišao, da me prizemlji.
Bilo da sam bio u rehabilitacijskom centru u Utahu ili na vojnoj akademiji u Pennsylvaniji (gdje sam molio roditelje da me pošalju nakon terorističkih napada 11. rujna, kad sam bio premlad za službu u vojsci ali željan 'davanja domovini'), u mračnoj hotelskoj sobi u Miamiju. Moj otac bi sjeo na avion i doletio da vidi svog sina, makar samo na nekoliko sati.
Kad sam nekoliko godina živio u Georgiji, borio sam se s depresijom i tjeskobom, a moja stalna putovanja bila su i razlog i rezultat mojih neodlučnosti. Udomio sam mačku, Noela. Jedne mi je večeri moj tata na telefon rekao da si stavim mačku u krilo i otpustim tjeskobu.
Jesam, i uspjelo je. Na trenutak sam osjetio kako me preplavio val ljubavi. Noel je svuda putovao sa mnom. Prošli smo više desetaka država i brojne stanove i kuće između. U Queensu sam upoznao ženu koja je mrzila mačke, ali se predomislila kad je upoznala Noela. Počela se igrati s njim više nego ja.
U tim godinama, posjete moga oca poprimale su oblik susreta za ručak. Svidjela mu se moja djevojka, bio je sretan zbog naše odluke da živimo zajedno, a ponekad bi moj ljubavni život i izlaske znao uspoređivati sa svojim.
Nakon razvoda izlazio je s nekoliko žena. Ponekad sam mislio da je razvod mojih roditelja bio toliko tipičan da je bio više klišej nego katastrofa. Ali u drugim vremenima osjećao sam kako iza njega stoji nešto duboko bitno: napuštanje obećanja.
U narednim godinama svidjelo mi se nekoliko djevojaka mog oca, puno njih mi se nije svidjelo, no generalno sam bio sretan zbog činjenice da mi i dalje možemo provoditi dosta vremena zajedno unatoč njima.
Jedne večeri prije nego što sam oženio svoju djevojku/ nekadašnju mrziteljicu mačaka, moj je otac doletio u Boston gdje sam imao predavanje. Sljedećeg smo jutra zajedno otišli u New York, gdje je stajao do mene pod tradicionalnom židovskom huppom.
"Stojimo ovdje kako bismo muškarcu i ženi dopustili da sjednu na svoje mjesto".
Večer uoči njegovog vjenčanja, moj me otac pitao što bih ja učinio drugačije nego što je on učinio u svom braku. Želio sam ga pitati na koji brak točno misli, jer je već bio u dva, no shvaćao sam da cilja na onaj s mojom majkom.
"Slušao bih više", rekao sam. "I usudio bih se uvijek biti prisutan."
Bio je to iskren i otvoren trenutak između nas dvoje i on je rekao "Vaša majka je uvijek bila tako bliska s tobom i sestrom, a i ja sam bio blizak s vama jer smo i ona i ja žudjeli za ljubavlju". Ja mislim da su moji roditelji dugo vremena bili sretno zaljubljeni. Mislio sam na Noel i na moju zaručnicu i našu budućnost zajedno. Htio sam reći svom ocu da je moj jedini cilj u braku ona istinska, prava ljubav, a nipošto razvod.
Razvod sam doživljavao kao crnu prekretnicu u povijesti naše obitelji. Za mene je on značio da moj otac nije pun ljubavi i posvećenosti, već egoist. Ono što nisam uspio shvatiti je bila činjenica da unatoč njegovom razlazu s mojom majkom, uspio je održati vezu između nas kao obitelji, ne kroz njihov brak već kroz vrijeme koje je i dalje provodio s nama.
U narednim je godinama dolazio viđati me u London gdje sam živio i radio, ponudio mi je da neko vrijeme boravim kod njega u Miamiju i otputovao je u Normandiju kako bi u moje ime preuzeo jednu nagradu jer sam ja bio na vjenčanju rođaka.
Njegova prisutnost i posvećenost tada učinila ga je mojim stalnim suputnikom i stijenom, jer je bio tu i kad sam ga trebao i kad nisam. Stoga sam za njegovo vjenčanje pripremio govor.
Pisao sam o ulozi prolaska vremena, o tome kako je svoju ljubav davao i kroz mene, svog sina. Bio je to govor o tome kako me njegova ljubav pratila gdje god sam išao i o tome kako će sada moja ljubav pratiti njega, isto kao što se nadam da će biti slučaj i s mojim tromjesečnim sinom.
Najviše od svega, govorio sam o tome kako sam sa svojom obitelji došao na njegovo vjenčanje. Moji osjećaje za dom i mjesto, pripadnost i obitelj stanovali su ne unutar četiri zida, već poput mog oca, tamo gdje su moji voljeni.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...