Pustolovni Zadranin: U prirodi nalazim baš sve što mi treba

Zadranin Ernest Čubrić (48) odlučio je živjeti po svom pa se od gradske vreve prije nekoliko godina sklonio u maloj krševitoj uvali nedaleko od Šibenika. Velik zaljubljenik u prirodu veći je dio života posvetio proučavanju aromatična i ljekovitog bilja. 

- Priroda nam nudi sve što nam u životu treba, ali ne smijemo uzimati više nego nam je potrebno, jer će nam se brzo osvetiti - kaže Čubrić i ističe kao je potrebno čuvati okoliš, ali i biološku raznolikost i promicati život u skladu s prirodom. Čubrić je rodom iz Pirovca, te je na djedovini u uvali Smrdeća s druge strane Pirovačkog kanala, sagradio kućicu. U njoj koristi samo solarnu energiju, ispred nje veže brodić, s tri vrše, udicom i malom mrežom, tako da se osim biljem koje sam uzgoji ili pronađe, hrani i ribom te plodovima mora. Po okolnom kršu skuplja i u vrtu uzgaja razne biljke od kojih radi tradicionalne medicinske pripravke, čajeve, ulja, sapune, rakije... 

Ubere i proizvodi samo onoliko koliko mu treba, koliko može sam potrošiti i podijeliti prijateljima ili putnicima namjernicima. Zauzvrat mu donesu bocu vina, neku kućansku potrepštinu čiju zamjenu ne može naći u prirodi ili neki od kemijskih sastojaka

koji mu trebaju pri izradi aromatskih pripravaka. - Priroda, kad je dala bolesti, dala je i lijek za njih. U okolišu imamo sve što nam je potrebno, samo se moramo otvoriti. Reći će netko da trave ne mogu biti lijek za sve vrste bolesti koje danas poznajemo, ali ja tvrdim da su mirisi ovih biljaka lijek za dušu, kad je duša čista, onda je i tijelo zdravo - objašnjava postulate aromaterapije Čubrić, pokazujući svoja aromatična ulja, macerate, koje radi od gospine trave, stolisnika, smilja, kamilice, nevena...

- Sjećam se epizode iz djetinjstva koja me je vjerojatno predodredila da se bavim ovim. Moja baka Cvita Gamberova brala je neku biljku, za koju sam poslije naučio da se zove artemisija, vrsta pelina, pa sam je pitao što radi i čemu to služi. Rekla je, onako po starinski: ‘To ti je sine za materinu’, kako su zvali maternicu. Pridružio sam joj se u branju i stavio artemisiju u rakiju. Nakon nekog vremena došla nam je žena koja se žalila na bolove u predjelu trbuha. Kliknulo mi je u glavi i dao sam joj rakije. Isti dan su joj prošle sve tegobe i tada sam shvatio moć koju je priroda dala onima koji je žele prihvatiti - prisjeća se Ernest svog prvog travarskog iskustva. Ernest nam otkriva i priču o lavandi:

- Glasovita hvarska lavanda, nažalost, uopće nije prava lavanda, nego hibrid, takozvani lavandin. Naši lavandini, za razliku od prave lavande, tzv. Lavandule angustifolie ili Lavande officinalis, imaju mnogo više ulja, ali je kvaliteta tog ulja slabija. Zbog razlike u kemijskom sastavu ulja, odnosno većem postotku kamfora koji tjera moljce, cvjetovi lavandina, čije su sadnice preplavile Dalmaciju, ne djeluju smirujuće. Pravu Lavandu angustifoliu su Francuzi zaštitili, marketinški je i komercijalno iskorištavaju, zbog čega je mi ne smijemo uzgajati ni koristiti na bilo koji način, iako je na mnogim područjima samonikla, poput ostalih vrsta. 

S lavandom je, izgleda, gotovo, a ono što možemo sada učiniti jest da zaštitimo ostale vrste iz široke lepeze autohtonih aromatičnih i ljekovitih biljaka koje bujaju po kršu. Prije svega, trebamo zaštititi smilje, raširenu biljku koja se tradicionalno upotrebljavala za liječenje astme, migrene, jetrenih i kožnih oboljenja i niza drugih bolesti, čije se kolonije trenutačno kod nas bezobzirno uništavaju i izvoze bez ikakve kontrole. Ako odmah nešto ne učinimo, uskoro ćemo ostati bez našega smilja ili prava na njegovu eksploataciju.

Hrani se onim što ulovi u moru i ubere u vrtu 

Na djedovini u uvali Smrdeća Ernest živi u drvenoj kućici koju je sam sagradio i u kojoj koristi samo solarnu energiju. Prijevozno sredstvo mu je brodica kojom ide u ribolov i nabavu.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!