Prigovaranje, kažnjavanje, “kopanje po torbi” i koncentriranje na ocjene kod djeteta će izazvati otpor prema školi i izgubit će volju i želju za daljnjim učenjem
Roditelj 'partner': Dijete je bolje motivirati nego ga kritizirati
Roditelji žele da im djeca u školi budu uspješna, no u najboljoj namjeri da ih potaknu na učenje, često primjenjuju pogrešne strategije. Prigovaranjem, kažnjavanjem i forsiranjem djeteta nećete ga motivirati da se više posveti školskim obvezama, samo ćete izazvati otpor koji može narušiti odnos između vas i djeteta. Umjesto kritičara - budite prijatelj.
Razgovarajte te pitanjima potaknite dijete da vam povjeri školske probleme, a potom zajedno potražite rješenja. Pogriješit ćete i ako sve prestrogo kontrolirate, od toga kako je dijete napisalo sastav, zadaću, kada ima ispit te prekapate po torbi da biste provjerili je li sve spakirano. Uz takav pristup dijete neće postati samostalno niti odgovorno. Aktivno ga uključite u proces postizanja ciljeva te će razviti osjećaj odgovornosti za svoj rad i rezultate.
Usredotočite li se samo na ocjene, djetetu šaljete pogrešnu poruku da su one jedino što je važno. Ono će izgubiti interes za nova znanja te će postati kampanjac fokusiran samo na krajnji rezultat. Pristup “sjedit ćeš ovdje dok sve ne završiš” je netaktičan jer nakon svakih 15 minuta učenja djetetu treba stanka od pet minuta.
Sjajna budućnost ne potiče učenje
Obrazovanje je važno za budućnost, no to neće motivirati školarca. Djeca su usredotočena na sadašnjost, a ne na budućnost te ih treba motivirati trenutačnim nagradama.
Nagrade između zadaće i spavanja
Dijete neće biti motivirano piše li zadaću neposredno prije spavanja, no s užitkom će je dovršiti ako ga nakon toga čeka gledanje omiljene emisije, videoigrica ili poslastica.