Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Ono što je trebalo biti skromna obiteljska kućica pretvorilo se u golemi kameni dvorac s tornjevima, mostovima, vitrajima i metalnim zmajem. Jim Bishop gotovo je svaki njegov kamen vlastitim rukama dovukao i ugradio, a svoje životno djelo ostavio je otvorenim svima
Duboko u planinama američke savezne države Colorado, na više od 2700 metara nadmorske visine, iz šume izranja građevina koja izgleda kao da pripada nekom srednjovjekovnom kraljevstvu. Ipak, iza Bishop Castlea ne stoje plemićka obitelj, bogati investitor ni velika građevinska tvrtka. Gotovo cijeli dvorac podigao je samo jedan čovjek – Jim Bishop.
POGLEDAJ VIDEO: Kanađani zbog vjere došli u Međugorje graditi dvorac: Radovi traju već gotovo 30 godina
Pokretanje videa...
VIDEO
Bez formalnog arhitektonskog ili građevinskog obrazovanja, bez nacrta i bez ekipe radnika, Bishop je desetljećima slagao kamen po kamen. Njegov pothvat započeo je 1969. godine, a ono što je u početku trebalo biti jednostavna kamena kućica s jednom prostorijom postupno se pretvorilo u jedan od najneobičnijih američkih spomenika ljudskoj upornosti.
Bishop je još kao tinejdžer pokazivao tvrdoglavost koja će kasnije obilježiti čitav njegov život. Sa samo 15 godina pronašao je zemljište u planinskom području u blizini gradića Rye, jugozapadno od Puebla. Budući da je bio maloljetan, kupnju su formalno morali obaviti njegovi roditelji.
Na zemljištu usred šume najprije nije planirao graditi nikakav dvorac. Nakon što se oženio, želio je napraviti malu kamenu kuću u kojoj bi njegova obitelj mogla provoditi vrijeme. Radovi su počeli 1969. godine, a prve tri godine pomagao mu je otac.
Kako su zidovi postajali sve viši, prolaznici su primjećivali da građevina sve više podsjeća na dvorac. Bishop je njihove komentare shvatio ozbiljno i počeo širiti prvotnu zamisao. Dodavao je tornjeve, lukove, stepenice i balkone, dok se mala kućica postupno pretvarala u golemi kompleks.
Njegov otac nije se slagao s takvim planom pa se povukao iz projekta. Bishop je nakon toga većinu posla nastavio obavljati sam.
Gradnja je bila iznimno zahtjevna jer Bishop nije samo ugrađivao kamenje. Najprije ga je morao pronaći, prikupiti, utovariti, dovesti do gradilišta, istovariti i podignuti na odgovarajuće mjesto. Procjenjuje se da je tijekom gradnje ručno premjestio više od tisuću tona kamena.
Kopao je duboke temelje, sjekao i obrađivao drvo, izrađivao skele te vario metalne konstrukcije. Budući da nije imao odgovarajuću opremu za podizanje teških blokova na sve veće visine, napravio je i vlastitu dizalicu.
Nije koristio klasične građevinske nacrte. Ideju o tome kako bi sljedeći dio dvorca trebao izgledati uglavnom je nosio u glavi, a građevinu je mijenjao i proširivao kako je rad napredovao.
Najviše je radio vikendima i tijekom toplijih mjeseci. Uz gradnju je godinama radio kao zavarivač i izrađivao ukrasne metalne elemente kako bi mogao uzdržavati obitelj i financirati svoj golemi projekt.
Bishop Castle danas se uzdiže približno 48 do 50 metara iznad okolnog krajolika. Sastoji se od nekoliko kamenih tornjeva povezanih uskim metalnim mostovima, vanjskim stubištima i balkonima s kojih se pruža pogled na šume i planinske vrhove Colorada.
U unutrašnjosti se nalazi velika dvorana s visokim lučnim prozorima i vitrajima, dok se prema vrhovima tornjeva posjetitelji uspinju zavojitim stubama. U jednom od njih postavljeno je i zvono.
Najprepoznatljiviji detalj građevine golema je glava zmaja izrađena od metalnih dijelova. Zmaj se pruža iz pročelja dvorca, a njegove su nosnice povezane s unutarnjim kaminom pa iz njih može izlaziti dim. U određenim prilikama iz njegovih je čeljusti izbijao i plamen.
Cijela građevina djeluje kao spoj srednjovjekovnog dvorca, fantastične utvrde i goleme skulpture. Ne postoje dva potpuno jednaka tornja niti savršeno simetrični dijelovi – svaki od njih nastajao je prema Bishopovoj trenutačnoj zamisli.
Bishop je bio poznat po snažnom nepovjerenju prema državnim institucijama i pravilima koja je smatrao nepotrebnim zadiranjem u osobnu slobodu. Tijekom gradnje ulazio je u sukobe s lokalnim i saveznim vlastima zbog građevinskih dozvola, prometnih znakova te kamena koji je prikupljao na području okolne nacionalne šume.
Vlasti su svojedobno tvrdile da bi kamen koji uzima trebao plaćati, dok je on smatrao da prirodni materijal koji sam prikupi ne pripada birokratima. Vodio je i sporove oko znakova kojima je posjetiteljima pokazivao put prema dvorcu. Unatoč problemima, nastavio je graditi i nije odustajao od projekta.
Njegova borba s birokracijom postala je gotovo jednako poznata kao i sam dvorac. Bishop građevinu nije doživljavao samo kao turističku atrakciju, nego i kao simbol osobne slobode i dokaz da pojedinac može ostvariti naizgled nemoguću ideju.
Iako je dvorac tijekom godina privukao milijune znatiželjnika, Bishop nije želio uvesti obveznu ulaznicu. Nazivao ga je mjestom slobode i „Disneylandom za siromašne“, dostupnim ljudima bez obzira na to koliko novca imaju. Posjetitelji su mogli ostaviti dobrovoljne priloge koji su se koristili za održavanje građevine.
Dvorac se i danas može razgledati bez klasične ulaznice. Posjetitelji ulaze na vlastitu odgovornost, penju se kamenim i metalnim stubama te prelaze visoke, uske mostove. Za razliku od većine turističkih atrakcija, mnogi dijelovi nisu zatvoreni staklom niti zaštićeni visokim ogradama.
Upravo taj osjećaj nesputanosti dio je privlačnosti mjesta, ali od posjetitelja zahtijeva velik oprez, osobito kada dolaze s djecom.
Iza neobičnog projekta krije se i bolno poglavlje Bishopova života. Njegov četverogodišnji sin Roy poginuo je 1988. godine u nesreći tijekom radova na posjedu. Tragedija je duboko pogodila obitelj, no Bishop je nastavio graditi.
Na pitanje zašto nakon svega nije napustio dvorac, odgovarao je da nema kamo pobjeći i da je njegov sin volio to mjesto. Gradnja je tako postala ne samo životni projekt nego i način nošenja s gubitkom.
Dvorac je 2018. preživio i požar u kojem su uništeni suvenirnica i obližnja kuća za goste. Sama kamena građevina nije pretrpjela ozbiljnu štetu, a mjesto je ubrzo ponovno otvoreno zahvaljujući pomoći obitelji, volontera i donatora.
Jim Bishop radio je na dvorcu približno pola stoljeća, od 1969. do 2019. godine. Posljednjih godina zbog zdravstvenih problema više nije mogao nastaviti istim intenzitetom.
Preminuo je 21. studenoga 2024. u dobi od 80 godina. Brigu o Bishop Castleu nakon njegove smrti preuzeo je njegov sin Daniel, koji želi sačuvati građevinu i očevu ostavštinu.
Nastaviti gradnju nije jednostavno jer iza Jimovih ideja nisu ostali detaljni projekti ni nacrti. Njegov je sin objasnio da je otac sve planove imao u glavi, zbog čega nitko ne može sa sigurnošću znati kako je zamišljao sljedeću fazu.
Možda je upravo zato dvorac u sadašnjem obliku najvjerniji spomenik čovjeku koji ga je sagradio. Ostao je nedovršen, nepravilan i potpuno jedinstven – poput projekta koji nikada nije slijedio tuđa pravila.
Bishop Castle danas nije samo neobična turistička atrakcija. To je dokaz koliko daleko može stići jedna ideja kada joj čovjek posveti gotovo cijeli život. Ono što je započelo kao mala kamena kuća završilo je kao golema utvrda koja i desetljećima poslije posjetitelje tjera da se zapitaju isto: kako je sve to uspio izgraditi jedan čovjek?
24sata © 2026
