Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
3 komentara

Srušio se dok se vraćao s posla pa zaboravio cijelo djetinjstvo

KREĆE ISPOČETKA Anthonyja su tri puta oživljavali. Kad je napokon došao k svijesti nije se ničega mogao sjetiti. Nije mogao dati kontakte najbliže obitelji, ni svoje ime

3 komentara

Nakon ozljede mozga, 22-godišnjak se više ne sjeća djetinjstva i tinejdžerskih godina. Ne sjeća se ničega što se dogodilo prije njegove 16 godine. 

Na povratku doma s posla, u Romford u Essexu, Anthony Holly je osjetio jaki nalet vrućine i onesvijestio se. Već ranije tog dana se loše osjećao, znojio se i kroz tijelo su mu prolazili valovi vrućine, do te mjere da ni stajanje u dijelu trgovine s hladnjacima nije pomoglo.

Odlučio je ranije otići doma, misleći da je sve to samo posljedica vrućina koje su bile u to vrijeme u Londonu. Na povratku kući se srušio.

- Stigao sam do ulice Liverpool i tamo sam se onesvijestio. Od tog trena nadalje sve je mutno i nejasno. Doktori nemaju pojma kako sam tamo stigao ili kako i kad sam se točno srušio, a ja se apsolutno ničeg ne sjećam - izjavio je Anthony.

Povratak u život

Anthonyja su tri puta oživljavali. Kad je napokon došao k svijesti nije se ničega mogao sjetiti. Nije mogao dati kontakte najbliže obitelji, ni svoje ime. Srećom je na telefonu imao aplikaciju za hitne slučajeve u kojoj su bili pohranjeni kontakti njegovih najbližih. 

Kad je majka s obitelji došla u bolnicu, očekivala je da će joj reći da se Anthony onesvijestio i da ga može odvesti kući, ali stvarnost je bila puno drugačija. Dežurni doktor koji je primio Anthonyja ih je odveo u svoj ured i objasnio im da postoji ozbiljna šansa da Anthony neće preživjeti.

Nakon početnih pretraga doktori su došli s prilično nevjerojatnim vijestima - rekli su mu da pati od meningitisa, sepse i ozbiljne infekcije sinusa.

OPASNA UPALA Glavobolja kod djece može biti znak po život opasne bolesti

Nije znao ni svoje ime

Ono što nisu mogli dokučiti je što je uzrok tolikim teškim bolestima, pa su mu čak šest puta radili lumbalnu punkciju. Infekcije su se ubrzo pretvorile u encefalitis koji je prouzročio gubitak pamćenja.

Sve što mu se dogodilo je imalo strašne posljedice na Anthonyja - nije znao kako da obavi nuždu ili se otušira, nije se mogao sjetiti vlastitog ni imena svoje majke, sestara ili bilo koga iz svog života.

- Teško je kad se ničeg ne možeš sjetiti. Ljudi te drugačije tretiraju i to me najviše boli. Ljudi svoje uspomene i sjećanja uzimaju zdravo za gotovo. Ja sad nemam ništa od toga, to je kao da su ti uzeli život - komentirao je za Daily Mail

- Gubitak pamćenja je kao da gledate film svojeg života, s vama u glavnoj ulozi, ali bez ikakvog povezivanja toga što gledate s osjećajima i drugim sjećanjima. To je jako frustrirajuće. Ljudi mi pričaju o stvarima koje  sam radio, i podsjećaju me na lijepe uspomene koje sa mnom imaju, a ja nemam pojma o čemu oni pričaju - objašnjava Anthony. 

Idućih mjesec dana proveo je u bolnici. Deset dana nakon što se srušio, Anthony se sjetio svojeg imena i imena svoje majke, koja ga je konstantno ispitivala sjeća li je se ili njezinog imena. Nje se sjetio, ali svojih nećakinja Libby (6) i Chloe (1) se nije mogao sjetiti što ga je strašno mučilo jer je znao da voli svoje nećakinje i djecu općenito. 

- Sjećam se kako sam ležao u bolnici, moja majka je bila sa mnom i pričala je na telefon s mojom sestrom Danielle (25) i u jednom trenu moje nećakinje su me htjele pozdraviti pa mi je mama dala telefon. Počeo sam plakati jer sam prepoznao njihove glasove, ali ih se nisam uopće sjećao, nisam ih mogao smjestiti - prisjeća se Anthony. 

ISPOVIJEST VEDRANE RUDAN Operirali su mi srce i napokon mogu zaspati bez lijekova...

Prvi dani su bili najteži

U početku, nakon što se osvijestio Anthony se nije mogao sjetiti najobičnijih svakodnevnih stvari, pa su mu doktori počeli pokazivati stvari kao što je sat. pidžama, stetoskop, a Anthony nije imao pojam što je to.

Danima nakon nesreće bio je uvjeren da još stoji u ulici Liverpool i da čeka vlak.

- U svojoj glavi ja sam još bio na stanici i stalno sam ispitivao doktore kad ćemo više krenuti. Ja sam mislio na vlak, a oni, budući da nisu znali o čemu se radi su mislili da ih pitam kad ću moći ići kući - objašnjava.

Nakon što je postalo jasno da više nije u opasnosti, doktori i obitelj su se počeli usmjeravati na rad s njime.

- Moja majka je prava zvijezda. U biti, ona me je rehabilitirala. U bolnici prvih par dana sam sve morao sam - ići na wc, tuširati se, prati kosu, nisam imao pojma kako se obuči. A onda je moja mama preuzela stvari i sve mi je pokazala, od dnevne rutine do pisanja - prisjeća se Anthony.

ŽIVOT S HIV-OM Dali su joj samo šest mjeseci, ali 25 godina kasnije još je živa

Život ide dalje

- Gledajući fotografije ponekad se čak i mogu sjetiti nekih sitnica, onako kroz maglu, ali ne znam kakvi su naši odnosi, kakvu povezanost s tim ljudima imam. Zbog toga ljudima se čini da sam glup ili da me nije briga, ali činjenica je da se ne sjećam. Na primjer kolega s posla mi kaže kako je njegova kćer rodila i kako je postao djed, a ja nisam ni znao da je trudna, ni tko je ona, a kao poznajem ju. I to jako buni ljude - prepričava kako mu često danas zna izgledati život, bez obzira koliko se on trudio sjetiti ili ne pokazati ljudima da ne zna o čemu pričaju.

Kad se onesvijestio, Anthony je bio voditelj trgovine, a danas su ga vratili u trgovinu bliže kući te ga stavili na drugu poziciju pomoćnika voditelja trgovine. Kad se tek vratio na posao, otišao je na najnižu poziciju te je sve ispočetka učio. Od onda su ga promovirali u pomoćnika.

- Moji šefovi su bili super. bili su svjesni da se neću dosta toga sjećati, ali i toga da sve to mogu ponovo naučiti. I tako je i bilo. Najveći problem je bio pisanje. Naučio sam ponovo pisati, ali trebalo bi mi puno vremena da zapišem ono što sam htio - prepričava Anthony, napominjući da si nakon svega što se dogodilo uglavnom daje vremena i da je svjestan da će mu trebati vremena da ponovo preuzme kontrolu nad svojim životom.

ZATO SU RAZDRAŽLJIVI! Tinejdžerski mozak: Kroz život ih vode osjećaji, a ne razum...

Nedugo nakon što je izgubio pamćenje se u njegovom životu pojavio i netko poseban. Anthony kaže da mu je njegova djevojka velika podrška i ohrabrenje na njegovom često teškom putu da ponovo bude samostalan. 

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message