'Vraćam se na planinu na kojoj sam ostao bez svog prijatelja'

Ne može se zamisliti sažetiji prizor sreće od trenutka kad penjač stupi na vrh najviše planine svijeta. Biti u tom trenu najviši čovjek na svijetu nagrada je za sve rizike i napore koji su prethodili. No to je i najkritičniji trenutak u penjačevu životu, jer dosegnuti vrh samo je pola puta koji treba prijeći. Mnogo opasnija polovica je silazak u podnožje planine. U svakom drugom sportu, kad je cilj ostvaren, svi idu u svlačionicu, pod tople tuševe. Nama, međutim, preostaje još jedna bitka, možda još teža - povratak u dolinu, zapisao je u svojoj posljednjoj knjizi naš proslavljeni alpinist Stipe Božić (68), koji ovoga vikenda ponovno odlazi na ekspediciju na Himalaju.

Na ekspediciju ide i njegova kćer Iva

Na put kreću povodom 40. godišnjice prvog Stipina uspona na najviši svjetski vrh - Mount Everest (8848 metara). S njim idu kći Iva Božić, prijatelji Vedran Mlikota, Tonći Čagalj i Ivo Miloš te njegova kći Paola. Namjeravaju osvojiti 6189 metara visok vrh Imja Tse.

- Šestero nas, uglavnom Zabiokovljana, odlazimo na Himalaju, povodom mojeg prvog uspona po Zapadnom grebenu. On je tad bio neprepenjan, nitko ga do tada nije mogao proći. No mi smo to uspjeli 15. svibnja 1979., a i kasnije nitko to nije ponovio, iako je bilo mnogo pokušaja. Bila je to ekspedicija koju su organizirali Slovenci, a iz Hrvatske smo bili u timu Zagrepčanin Vladimir Mesarić i ja te dva Muhameda iz BiH - Šišić i Gafić. Vodio nas je Tone Škarija, on je bio starija generacija penjača koji je imao ranija iskustva s vođenjem himalajskih ekspedicija - prisjetio se Božić koji se ne odriče osvajanja vrhova, iako je u mirovini nakon karijere na HRT-u, za koji je snimio brojne dokumentarce.

Njegova kći Iva (29) aktivna je članica Hrvatske gorske službe spašavanja, autorica filmova i penjačica koja je osvajala vrhove iznad 4000 metara. S ocem se penjala po ovdašnjima planinama, a sad je dobila priliku otputovati na najviši svjetski lanac i snimiti dokumentarac o ovom usponu.

- Meni je sve ovo posebno jer je riječ o druženju s ocem koji je mnogo toga doživio u tim krajevima. Jedva čekam i sama biti dio toga. Nadam se da će sve proći dobro, jer svaki takav pothvat ima opasnosti i zahtijeva dobru pripremu. Nisam nikad bila iznad 4500 metara visine, ali nemam tremu - ispričala nam je Iva.

Popest će se na himalajski vrh Imja Tse

Do sada mi visina nije smetala, kontinuirano se bavim raznim aktivnostima, odnosno u kondiciji sam. Svejedno, mnogo toga može poći po zlu. Mnogo je ljudi stradalo na takvim putovanjima, uglavnom od lavine snijega ili kamenja, nevremena, pa i iscrpljenosti, koja ide uz dezorijentaciju i pothlađenost, dodaje Iva, koja je od 18. godine članica HGSS-a, a najznačajnija penjačka iskustva stekla je u Kirgistanu osvojivši teško pristupačne vrhove gorja Pamir.

KLJUČ JE U PRIRODI Planinarite za jače kosti i srce, vitku liniju i bolje raspoloženje

Stipe ističe kako himalajski vrh Imja Tse nije ni visok ni težak kao Mount Everest, no i tamo ima rizika napretek - od opasnosti koje donosi loše vrijeme pa do lavine ili visinske bolesti. No nastoje sve te rizike unaprijed smanjiti na najmanju moguću mjeru birajući dobre puteve, smjerove i najpogodnije vrijeme za uspon. Sam Stipe je 30-ak puta bio na tom najvišem svjetskom planinskom lancu.
Na samome Mount Everestu (8848 metara) Božić je bio dva puta. Osvojio ga je i 1989. godine s Vikijom Grošeljom, Dimitrom Ilijevskim, Šerpâma Sonamom i Agivom, a taj put se uspeo preko jugoistočnoga grebena.

Tijekom predstojećeg putovanja Nepalom obići će i obitelj Stipina prijatelja Anga Phua iz naroda Šerpâ - stanovnika Himalaja koji pomažu penjačima iz svijeta, a koji je poginuo pri silasku s Mount Everesta tijekom ekspedicije 1979. godine. U drugom silasku s Mount Everesta stradao je, pak, Božićev kolega Dimitar Ilijevski iz Makedonije, a tragedija je bilo i na drugim njegovim avanturama na Himalaji.

PROMO Popis opreme bez koje ne smijete krenuti na planinarenje

Pod Manasluom 1983. godine jedan od najbližih Božićevih prijatelja - Splićanin Ante Bućan te Slovenac Nejc Zaplotnik nestali su pod lavinom, a Marija Frantar i Joža Rozman poginuli su dva dana nakon što je Stipe 1991. sa slovenskom međunarodnom ekspedicijom osvojio himalajski vrha Kanchenjunga (8586 metara).

U Stipinu ruksaku su pršut, juhe i crni čaj

Stipe na Himalaju nosi vakuumirana pakiranja vrgorskog pršuta koja mu dostavljaju njegovi rođaci Ivica i Tonči Pivac, vlasnici mesne industrije.

- Pet dana ćemo biti na velikim visinama, a tad nema ništa bolje nego pojesti malo pršuta. Na put nosimo juhe u vrećici, uglavnom, one ‘starinske’ kokošje i goveđe. Obavezno moramo imati crni čaj koji pijemo ujutro, ali ne i kasnije u danu, kako ne bismo imali problema sa spavanjem zbog teina. Kasnije pijemo čajeve od borovnice, šumskog voća, šipka i slično. Plinskim kuhalima topimo snijeg za vodu. U nižim dijelovima jedemo dal-bhat, ukusnu nepalsku kombinaciju riže i leće - kaže.

Stipe ne kreće na put bez fotoaparata, kamere i tableta kako bi prebacio snimljene materijale. Uvijek treba imati i rezervnu odjeću te rublje. Za održavanje higijene na velikim visinama najvažnije su vlažne maramice. Što se tiče lijekova, Božić nosi antibiotike, aspirine i tablete za probavne smetnje.

Penjačka oprema se sastoji od vreće za spavanje, pojasa, užeta, cepina, dereza sa šiljcima za obuću, klinova i spojki.

Neraskidiva veza s obitelji poginulog prijatelja

Ang Phu je bio među najpoznatijim Šerpama u Nepalu, a nakon pogibije Božić i Viki Grošelj ostali su u kontaktu s njegovom obitelji, posebice sa sinom kojeg su pratili tijekom školovanja i odrastanja. Phu se poskliznuo i pao s 2000 metara na ledenjak Rongbuk u Tibetu kad su se pri silasku s Everesta domogli sigurnijeg terena.

- Bio je to šok u kojem sam prvi put uz trijumf spoznao i gorčinu tragedije – napisao je svojevremeno Božić. Danas je Angov sin Mingma Nuru, visokopozicionirani budistički svećenik, a prije devet godina posjetio je Hrvatsku i učvrstio prijateljstvo sa Stipom. Božić je s prijateljima organizirao i prikupljanje novca za njihovu kuću srušenu u potresu.

'Osjećao sam se kao zemljin izaslanik'

Svojevremeno je Božić zapisao da mu je prvi uspon bio do tada najsretniji trenutak u životu.

- Sve se u mom srcu promijenilo, osjećao sam se kao izaslanik svih mojih prijatelja i ostalih stanovnika Zemlje koji su ikad sanjali o vrhu svijeta. Ovdje čovjek rijetko pobjeđuje, a nerijetko umire. Mislim da penjač mora imati malo ludosti za ovakve izazove, ali ne smije dopustiti da ga ta ludost previše obuzme i ubije! - napisao je Božić, koji se popeo na najviše vrhove svih sedam kontinenata.

NEPREPOZNATLJIVA HUREM: Nekad prekrasna glumica danas izgleda kao plastična lutka