Lifestyle

Komentari 11
JEDINSTVEN PRISTUP

Tajna jedinog mjesta na svijetu gdje se ljudi ne boje umrijeti...

Čak je i njihova kraljica oličenje skromnosti te živi u običnoj kućici s mužem, a njihov stav prema smrti, bolesti i tugovanju je jedinstven

U svom posjetu Thimphu, glavnom gradu Butana, novinar CNN zatekao se u društvu muškarca s imenom Karma Ura. Možda baš zato što se zvao Karma, razrijeđenog i svježeg butanskog zraka ili nečeg neobičnog u tamošnjoj atmosferi, počeo mu se povjeravati i odlučio mu je reći nešto vrlo osobno.

Pogledajte video o psihologiji sreće:

Mjesecima prije toga, novinar je doživio neke vrlo uznemirujuće simptome - kratkoću daha, vrtoglavicu, utrnulost u rukama i nogama. U početku se bojao da doživljava srčani udar ili da će poludjeti. Možda i oboje. Strahovi su ga natjerali liječniku, koji ga je poslao na brojne preglede te je otkrio...

"Ništa" rekao je Ura prije nego je ovaj uspio dovršiti rečenicu. Instinktivno je znao kako su strahovi stranca bili neutemeljeni. Nije umirao, barem ne u skoroj budućnosti kako je strahovao. Imao je samo panične napadaje. Želio je znati zašto, kada mu je sve u životu napokon išlo dobro i nije znao što učiniti da se to više ne ponavlja.

 - O smrti trebaš razmišljati pet minuta svakog dana. To će te izliječiti - rekao je Ura.

- Kako? - upitao je novinar zbunjen.

- U tome je stvar, taj strah od smrti, strah da ćeš umrijeti prije nego postigneš ono što si naumio, prije nego što ti djeca odrastu. Taj strah tebe muči, kao i mnoge druge - objasnio je Uru.

No, zašto razmišljati o nečemu tako depresivnom?

- Bogati ljudi sa zapada ne dodiruju mrtva tijela, svježe rane, trule stvari. U tome je problem, to su sve ljudske stvari, naša poveznica s prirodom i ljudskim stanjem. Moramo biti spremni za trenutak u kojem ćemo prestati postojati - dijeli Karma Ura svoju mudrost.

Realno, on nije daleko od istine, kao ni ostali ljudi u Butanu, državu za koju se slobodno može reći da je spoznala recept za sreću. To je himalajsko kraljevstvo koje na sjeveru graniči s Kinom, a na jugu s Indijom, a od 80 posto zemlje leži na visini iznad 2000 m nadmorske visine. Zemljom vlada kraljevska dinastija iz naroda Ngalong, koji su u Butan stigli iz Tibeta još u srednjem vijeku, a ta je država u svijetu najpoznatija po inovativnoj politici Bruto Nacionalne sreće, umjesto BDP-a. 

Ura je direktor Centra ua butanske studije, a zapravo je, sugerirajući da o smrti razmišlja samo jednom na dan, bio blag, jer se u butanskoj kulturi očekuje se da svaki pojedinac razmišlja o umiranju pet puta na dan. To se čini nevjerojatno za svaku naciju, a osobito za onu koja je toliko sretna kao ona u Butanu. Je li ovo potajice zapravo zemlja mraka i očaja?

Rituali su bolji od antidepresiva

Ne nužno, pokazuju istraživanja prema kojima je njihovo razmišljanje o smrti zdravo i poželjno. Prema studiji Sveučilišta Kentucky, smrt je psihološki zastrašujuća činjenica, no kad ljudi razmišljaju o njoj, automatski nakon toga prebacuju se na sretne misli i promjene.

Prema Uri ili bilo kojem drugom Butancu, smrt je dio života sviđalo se to nama ili ne, a ignoriranje te životne istine dolazi s velikom psihološkom cijenom.

- Razmišljanje o smrti nas tjera da više cijenimo trenutke i uviđamo stvarnu perspektivu stvari. Manje se zamaramo onim nebitnim, prolaznim stvarima i koncentriramo na velike - objašnjava psihologinja Linda Leaming.

Za razliku od zapada, u Butanu su slike i asocijacije na smrt svugdje, pa i u budističkoj ikonografiji. Čak se ni djecu ne štiti od takvih slika ni učenja o posmrtnim ritualima. Kad netko tamo umre, slijedi 49 dana žalovanja, za koje smatraju da na ožalošćene djeluju bolje od bilo kakvih antidepresiva i lijekova za smirenje.

Zbog čega takav drugačiji pristup smrti? Jedan od razloga je što ih smrt doista okružuje - taj mali narod doista umire na brojne načine. Od bolesti do smrti na opasnim krivudavim cestama, zbog napada medvjeda ili od trovanja gljivama...

Drugo objašnjenje nalazi se u njihovim budističkim uvjerenjima, posebno onim o reinkarnaciji. Ako znamo da ćemo dobiti još jednu priliku za život, manje ćemo se bojati okončati ovaj. Kao što budisti kažu, ne biste se trebali bojati smrti ništa više nego bacanja stare odjeće.

To naravno ne znači da se Butanci ne boje ili ne tuguju, samo za razliku od drugih od tih emocija ne bježe. Na Zapadu ljudi traže brza rješenja, bijeg od negativnih emocija, dok se u Butanu one prihvaćaju kao sastavni dio života.

Zanimljivosti o Butanu

Najčitaniji članci