Tija Mlinac obožava samoniklo i ljekovito bilje s otoka Brača

Biljke koje rastu na Braču Sutivanku Tiju Mlinac (41) počele su zanimati u najranijim godinama njezina života. Starija generacija obitelji vodila ju je u prirodu još kao dijete. Bralo se divlje zelje, skupljale su se šiške bilombora te mnogi drugi ljekoviti plodovi. Dugo je radila kao krojačica, ali se njezina ljubav prema samoniklom bilju nikada nije ugasila. Kad se otvorio studij Mediteranske poljoprivrede pri Sveučilištu u Splitu bile su joj 34 godine, no nije dvojila ni minutu, znala je da je to ono što zaista želi. Upisala je fakultet, završila za agroekologa u roku, uz veliku potporu kćeri i supruga Franje.

- Rođena sam Bračanka i još smatram srećom to što sam rođena na otoku. Život okružen morem postavlja neka ograničenja, ali dopušta čovjeku da se bolje koncentrira na svoj zavičaj i da mu posveti više vremena. O bilju sam učila od predaka i imala sam povlasticu da mi je svoje znanje imao tko prenijeti - objašnjava Tija koja je objavila knjigu odnosno svojevrsni vodič “103 samonikle biljke otoka Brača”. No biljke sabrane u knjigu samo je dio samoniklih vrsta na otoku. Teško je bilo odabrati samo 103 jer ih, kaže, ima tako mnogo zanimljivih. Zbog toga su odabrali one najčešće i najzanimljivije.

-  Još ima biljaka kojima ne znam latinski naziv kao, na primjer, biljki koju mi zovemo tuštocer i koju beremo i često koristimo u mišanciji ili divljem zelju. Nju često jedem, a o njoj ništa ne znam. Ali nije ni to loše, znači da ima još mnogo toga za učenje, što stvara jedno uzbuđenje i poticaj za daljnji rad. Stavili smo u knjigu i neke koje plijene svojom ljepotom kao što je kozlokrvina, povijuša predivna cvijeta, ukras kamenjara. Našla je tu svoje mjesto i bjelušina koju ljudi brkaju s kaduljom. Tu je i Bertolonijeva kokica, vrsta orhideje koje je na Braču dosta. Zanimljivo je i smilje, inače zaštićeno kao i buhač. Stari su nam ljudi rekli da oko Pražnica ima otrovne kukute, no nismo je uspjeli naći -  kazuje nam Tija. U njezinim potragama uz nju je gotovo uvijek suprug Franjo koji se bavi fotografijom što joj je mnogo pomoglo u dokumentiranju bilja. Skupili su tisuće fotografija. 

- U svemu tome on uči od mene, a ja od njega. Za pisanje prvog vodiča koristili smo se uspoređivanjem sadašnjeg stanja i naših spoznaja sa starim zapisima, znanstvenim radovima koji su napisani prije mnogo godina. Mnogo su nam u odabiru biljaka pomogli Brački zbornici i mislim da smo privilegirani što imamo tako vrijednu biblioteku s mnogo povijesnih zapisa o našem otoku. 

I sama mnoge biljke koristi u prehrani, za čaj ili macerate. Osim divljeg zelja, koje je redovito na njezinu stolu, najčešće sprema čaj od kadulje i zlatne paprati za koji kaže da je okusom nevjerojatno sladak, i to bez dodatka šećera ili meda. 

- Za ozljede i njegu kože koristim macerate gospine trave i smilja. Kantarion je macerat koji treba pažljivo koristiti jer ima fotosenzibilno djelovanje pa se pri primjeni koža ne smije izlagati suncu. Smilje je posljednjih godina vrlo popularno i čest je sastojak raznih krema za regeneraciju kože. Njegov macerat koristim za hematome, mišićne bolove i grčeve jer ima protuupalni učinak i savršen je za njegu kože. Odličan je i za tretman opeklina od prekomjerna izlaganja suncu - objašnjava nam Tija i navodi i neke biljke koje se mogu svrstati u posebnu kategoriju jer su u nekim fazama rasta opasne ili otrovne. - Neke su biljke otrovne samo u sirovom stanju, dok se termičkom obradom ili sušenjem otrovne supstance raspadaju, poput kozlaca (Arum italicum). 

Neke su otrovne samo u pojedinim fazama rasta, na primjer, u doba cvatnje, kao mak (Papaver rhoeas). Nekima su opet pojedini dijelovi ljekoviti, a plodovi otrovni poput tetivike (Smylax aspera) ili bljušta (Tamus communis). Zbilja je nemoguće neku biljku proglasiti opasnom jer treba prije toga sve znati o njoj, iako postoje biljke koje mogu izazvati osipe i upalne procese samim dodirivanjem u osjetljivih ljudi. Naravno da ne smijemo konzumirati biljke ili njihove plodove ako nismo sigurni da ih znamo pouzdano prepoznati, tako da zapravo u nepoznavanju leži jedina prava opasnost - upozorava Tija koja osim dokumentiranja biljaka sudjeluje i u raznim drugim projektima koji se tiču prirode i njena očuvanja ili valoriziranja. 

- Prije nekoliko dana održan je drugi festival hodanja na otoku Braču ‘Supetar olive trek’ u sklopu kojeg radim stručna vođenja po terenu i prepoznavanje biljaka. U projektu ‘Kužina od stajuna’ održala sam radionicu s bračkim ugostiteljima na temu prepoznavanja biljaka i njihova korištenja u kulinarstvu. Sa suprugom i jednim kolegom sudjelovala sam u pisanju prihvaćena projekta formiranja Poučne staze na području općine Sutivan u sklopu kojeg sam radila biološku valorizaciju. Od nedavno sam i dopisnik novog časopisa Vrtal. 

Od početka sam član i stručni suradnik otočkog putopisnog projekta Utrka 1000 otoka - nabraja nam Tija kojoj, kao agroekologu, najviše smeta kada šeta prirodom i vidi ogoljele predjele i samljevene stare gomile tako karakteristične za Brač. - To još nije doseglo šire razmjere, ali ako se nastavi takvim kontinuitetom mogli bi smo za desetak godina imati samljeveni otok Brač. Tla na našem kršu nastaju dugotrajnim procesima, na primjer, za nastanak samo jednog centimetra crvenice treba od 8000 do 10.000 godina. Naši  su stari to osjećali i čuvali tlo koje imaju, a gomile su rezultat toga. Danas se sve melje i ono malo tla što imamo, izgubi se u samljevenoj stijeni. Mislim da autentični brački krajobraz trebamo očuvati, kako prirodni tako i kultivirani. Brojne gomile i suhozidi nešto su što nas razlikuje od mnogih zemalja i upravo to bi trebalo biti ono po čemu ćemo biti posebni i što prenosi priču naših predaka i drevnog života na ovom otoku - zaključuje Tija.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!