Kako izgleda trenutak pred smrt

Schon je patio od leukemije u djetinjstvu i u jednom je trenutku doživio iskustvo blisko smrti koje ga je podjednako uplašilo, ali i zadivilo. Pišući za fondaciju koja se bavi istraživanjem iskustava ljudi koji su proživjeli te trenutke (NDERF), napisao je kako se to dogodilo nakon višemjesečne borbe s bolešću.

POGLEDAJTE VIDEO: Prijatelji se opraštaju od djevojke koja je sudjelovala u 'Životu na vagi'

Pokretanje videa...

01:10

Od Vanje se opraštaju kolege iz Života na vagi | Video: 24sata/pixsell

U jednom je trenutku postao toliko žedan da se počeo grčiti i doživio je napadaj, te vjeruje da je tada samo 'skliznuo' u zagrobni život, gdje je osjetio neopisivu euforiju. 

'ČOVJEK SE MORA PRILAGODITI' Smrtnost medvjeda koji žive blizu ljudi 7,5 puta je veća nego kod onih koji žive dalje od nas

- U jednom trenutku sam vidio sliku samoga sebe iznad svog tijela, kratko. Ne sjećam se određenih detalja vezanih uz tijelo ili sobu, no sjećam se onoga što je uslijedilo. Preselio sam se u sliku u kojoj sam vidio bijeli, užareni prostor, sličan oglasima u kojima je prostor zasljepljujuće bijel i sjajan. No, taj prostor nema definiciju, pa se činilo kao da je to beskrajna praznina - piše Schon te dodaje kako njegovo tijelo nije imalo sjenu ni fizičku formu, prenosi portal Express.

 - Sjećam se da sam 'gledao' uokolo i osjećao se kao da sam u jacuzziju, jer je svjetlost djelovala kao zagrijana voda. Bio je to utješan, miran, slobodan i euforičan osjećaj, unatoč tome što nije imao fizički oblik - priča Schon, koji vjeruje da je u tom trenutku napustio svoje tijelo. 

- Bilo je to poput kamere koju vidite u profesionalnim NFL igrama, koja lebdi terenom i može se kretati u bilo kojem smjeru. Osjećao sam se nevjerojatno! - piše. 

Neki istraživači, međutim, kažu da su te vizije normalna pojava kod nekih zdravstvenih stanja i da nisu nužno znak zagrobnog života. Tako dr. Sam Parnia, direktor istraživanja na Odjelu intenzivne njege i reanimacije na Medicinskom fakultetu NYU Langone, u New Yorku, u emisiji dr. Oza ističe da ljudi to iskustvo opisuju kao osjećaj jarke, tople i nježne svjetlosti koja ih privlači te da nerijetko opisuju kako susreću svoje pokojne rođake, gotovo kao da su ih došli dočekati.

- Često kažu da se nisu htjeli vratiti, jer je bilo tako ugodno i poput magneta koji ih privlači. Mnogi ljudi opisuju osjećaj odvajanja od sebe i to kako su promatrali doktore i medicinske sestre koje rade oko njih, no postoje znanstvena objašnjenja za tu reakciju i to nije  dokaz zagrobnog života. Vjerojatnije je da je mozak samo skenirao stvari, pa su ljudi mogli čuti i 'vidjeti' stvari koje se događaju oko njih, što je jedna od tehnika ​​preživljavanja - pojašnjava.

Dodaje kako zahvaljujući modernoj tehnologiji i znanosti 'smrt ne mora biti ograničena na filozofiju i religiju, već se može istraživati i kroz znanstveni pristup'.