Triatlonci: Tjera nas inat, kile same idu dolje, a mi - rastemo

Triatlon je bio moj izbor i logičan slijed nekoga tko se i ranije bavio sportom, ali se u međuvremenu zapustio. Oduvijek sam trčao i plivao, a onda sam, motiviran željom da izgubim kilograme koje sam nakupio, kupio bicikl i krenuo, priča Krešimir Mikulandra (46), financijski kontrolor, kojem je triatlon prilično promijenio život. 

Iako je u jednom trenutku imao čak 138 kilograma, od trenutka upisivanja u triatlonski klub Swibir smršavio je 13 kg, vrativši se na kilažu od prije pet, šest godina. 

- Zadovoljan sam jer su se mišići i masno tkivo ‘preraspodijelili’. Triatlon zapravo nije bila aktivnost u koju sam krenuo da bih skinuo kilograme, ali sam bio svjestan da će doći do promjena ako želim trenirati ovaj jako intenzivan sport i doći do ciljeva koje sam si zadao. Jedan od njih je i Full distance triatlon (Ironman distanca), iako ni to nije krajnji cilj nego alat za dolazak na cilj - kaže Krešimir, koji je triatlon upisao na nagovor nećaka Lukasa i šogora koji su ga upoznali sa sportom, ali i, važnije - ljudima. 

- A kad naiđeš na ovako dobru ekipu kao što je ekipa u Swibiru, tko se ne bi odlučio na trening. Kad te dočekaju na cilju i zagrle jer si završio utrku, nema bolje nagrade od toga - kaže Krešo. 

Triatlon je vrlo intenzivan sport koji traje i po nekoliko sati. Na olimpijskom triatlonu pliva se oko 2 km, bicikl se vozi 40 km, a trči 10 km. Start je uvijek žestok, ali jednom kad se 'zaroni' u utrku, nema povratka. Dostići cilj postaje jedini cilj. 

- U utrci nam svakakve misli padaju na pamet, a nekad nam je glava toliko prazna da ni o čemu ne razmišljamo. Jedan je dio taktički dio, kako i kad prestići protivnika, primjerice, ali su tu i lude misli, pogotovo kad postane vrlo teško. Tad si ne možemo odgovoriti na pitanje što tu radimo i što mi je to trebalo - priča Krešo. 

U vrijeme kad se 'zapustio' kaže kako kod njega nije bilo prehrambenih navika, no danas se trudi u svoju prehranu uključiti one što kvalitetnije namirnice, iako ovaj težak sport zahtijeva da se - mnogo jede. 

- Ne bavim se održavanjem težine nego održavanjem, tj. poboljšavanjem kondicije - triatlonom. Intenzitet treniranja doveo je do promjene života jer traži puno odricanja, i truda i vremena. No zadovoljan sam povratkom na normalne kilograme iako bih trebao skinuti još 20 kg da bi to bila potpuna transformacija - kaže Krešo.

Kombinacija plivanja, vožnje bicikla i trčanja, pokazala su istraživanja, snizuje krvni tlak, sprečava dijabetes, kardiovaskularne bolesti, rak, a manji je rizik i od osteoporoze ili depresije. 

Triatlonci imaju veći volumen srca i 17 posto sporije otkucaje srca, što produljuje život. Naravno, posljedica takvog, zdravijeg, načina života je i skidanje kilograma. Triatlonac Eduard Vukelić (51), voditelj IT odjela, kaže kako se nikad nije previše opterećivao kilogramima, kojih je imao više od sto, no svjestan je bio da oni nisu dobri za njegovo zdravlje. Iako je pazio što jede, piletinu, povrće, ribu i maslinovo ulje, to jednostavno nije bilo dovoljno, a kilogrami su se nakupljali i zbog sjedilačkog načina života. 

- Odlučio sam da moram početi više se kretati. Počeo sam trčati i dva-tri puta mjesečno ići na Sljeme. Smanjenje broja kilograma takvim načinom života išlo je relativno brzo. Kako sam imao više kondicije, tako sam postajao sve aktivniji. Počeo sam odlaziti na bazen i voziti bicikl, pa su mi prijatelji preporučili da se okušam u triatlonu - priča Eduard. Od kada trenira, skinuo je 20 kilograma, a u želucu mu se probudila 'zvijer'. 

- Jedem sve, ali ne pretjerujem. Sve što pojedem to i potrošim, i to je pravilo s kojim kilogrami ostaju na istoj razini. Morate znati da se u jednoj utrci Ironmana potroši više od 5000 kalorija - kaže Eduard. 

Sad ima oko 85 kilograma. Prvih 10-12 kila otišlo je u nepuna tri mjeseca, a za ostatak mu je trebalo oko dvije godine. 

- Nakon početne faze mršavljenje mi je postalo manje važno, a bavljenje sportom postalo je način života i danas ne mogu zamisliti svoj život bez sportskih aktivnosti - kaže Eduard. Kad je tek počinjao, trčao je tri puta tjedno po 20 minuta, a s vremenom i do sat vremena, a tijekom priprema za porečku utrku poluironman (1,9 km plivanja, 90 km vožnje bicikla i 21 km trčanja) tjedno je trenirao i 10-12 sati.

- Većinu treninga odrađujem vikendima, a ponekad je to i 8 ili 9 sati treninga - kaže Eduard te dodaje da je triatlon jedan sport s tri različite discipline i svaka od tih disciplina ima svoju taktiku. Triatlonci nikad ne trče kao trkači i ne plivaju kao plivači, jer moraju rasporediti energiju na cijelu utrku, i to je ono što ovaj sport čini zanimljivim. 

- Triatlon te ‘ufura’ u neki svoj svijet i ‘hrani te’ jer dolazi do lučenja endorfina, koji daje dobar osjećaj. Iako su mi neke discipline teže, poput trčanja, kad imam cilj, neki inat me tjera naprijed, zato nikad ne odustajem. Osjećaj je fantastičan - govori Eduard. 

Triatlonac Sergej Drenovac (49), IT developer, bliskim ljudima htio je dokazati da se sitnim koracima, redovitošću i znanjem mogu ostvariti u početku nedostižni ciljevi. Triatlon je došao kao posljedica. I prije se rekreativno bavio raznim sportovima, više radi zabave i druženja. 

- Od kada treniram, težina je pala za 20 posto, ali važnije od toga je da su se sad, nakon desetak mjeseci vođenih treninga, moje sposobnosti drastično promijenile. Ranije bih se oznojio na vožnji bicikla nekoliko kilometara do posla, a sad bez problema mogu odvesti biciklistički maraton od 300, 400 i 600 kilometara. A želja mi je odvesti i utrku na relaciji Pariz-Brest-Pariz od 1250 km za maksimalno 90 sati. Naravno, drastično sam poboljšao i rezultate plivanja i trčanja - priča Sergej.

To se zove volja

Krešimir (46) trenira svaki dan sve intenzivnije, i do šest dana u tjednu, a nije mu teško 'odraditi' trening od 5.30 do 7.30, nekoliko krugova biciklom po Jarunu, a poslije smiren ode na posao. 

Supruga mu daje motivaciju

Sergej (49) trenira 4-5 puta tjedno. Sluša trenere i primjenjuje njihove savjete. To stvarno pomaže. Najviše voli pozitivnu atmosferu u klubu, a kaže kako ima podršku supruge, koja trenira s njim.

Treneri su na prvome mjestu

Eduard (51) smatra da dobar trener ima vrlo važnu ulogu tijekom priprema za utrku. Intenzivne pripreme znaju trajati i do godinu dana, pa ima podršku obitelji zbog čestog izbivanja iz kuće. 

POTRESNA ISPOVIJEST MAME: 'Moja mala kćer dobila je menstruaciju u busu, a reakcija nepoznatog dečka me šokirala'