Obavijesti

Lifestyle

Komentari 1

U najskupljem gradu na svijetu vrijede sasvim druga pravila

U najskupljem gradu na svijetu vrijede sasvim druga pravila
5

Hrvatski slikar Hrvoje Majer svladao je sve prepreke do uspjeha u britanskoj metropoli, pa se danas njegova djela prodaju u najboljim londonskim galerijama

VIDEO

Iako je zamalo postao operni pjevač, Hrvoja Majera (39) iz Osijeka potraga za slobodom odvela je u slikarstvo o kojem nikad dotad nije razmišljao. Život ga je čudno vodio, no kreativnost je ta koja je uvijek bila dio njega. Čega god se primio, to je moralo biti povezano s osjećajem za lijepo. Prvi put je uzeo kist u ruke sa 17 godina, kad mu je kao predložak poslužila Cezanneova reprodukcija. No dvije godine poslije, i ne znajući da je o njemu riječ, presudio mu je Tizian u Veneciji. 

- Nisam otprve uspio upisati Akademiju likovnih umjetnosti pa sam pokušao otići na glumu, ali sam shvatio da to nije za mene. U međuvremenu tata me odlučio poslati u vojsku da se ‘skuliram’ i tu sam shvatio svoje kvalitete ozbiljno. S 22 sam upisao nastavnički odsjek na ALU gdje su jednako važne likovna praksa i povijest umjetnosti koja se sluša na Filozofskom fakultetu - kaže. Prepustivši se osjećaju koji mu je govorio da to mora raditi, bez opterećivanja hoće li uspjeti kao slikar, mogućnost da iznenadi samog sebe pred praznim platnom ono je što ga tjera da neprestano istražuje jedan od najstarijih umjetničkih medija. Na zadnjoj godini Akademije prepoznao ga je Ranko Murtić, koji mu je ponudio prvu samostalnu izložbu u galeriji Zona, tada jednoj od najboljih privatnih komercijalnih galerija.

- Malo me to iznenadilo. Izložba je bila velik uspjeh. Došao je i Edo Murtić. No najveći kompliment bio mi je kad mi je gospodin Đuro Seder rekao: ‘Kolega, čestitam, ovdje nema gluposti’ - prisjeća se. U međuvremenu je posjetio znance u Londonu i osjetio da taj grad ima nešto, da se mora u njega vratiti. To mu se vrlo brzo i ostvarilo. Iako svi suvremeni umjetnici i oni koji to žele postati sanjaju o Central Saint Martins Collegeu, Hrvoje je bez problema uspio upisati poslijediplomski. 

- Traje jednu godinu, ali je vrlo zbijena, bez praznika. Cijela struktura tog postdiplomskog je osvještavanje procesa, zašto nešto radiš i što želiš reći. I to je ono što fali kod nas iako na našoj akademiji postoji ono što nema više nigdje drugdje; da ljudi stvarno rade, da crtaju, da nauče zanat - ističe. Završena Akademija, kaže, ne znači da ćeš postati umjetnik jer na čovjeku je da s vremenom pronađe način kako će taj klasičan medij pretvoriti u suvremeni jezik. A Hrvoju je londonska škola prije svega bila nadogradnja jer je naučio - objektivno gledati umjetnost. Najdinamičniji i najzahtjevniji grad na svijetu, kako ga opisuje, nije mu ni dao vremena da se prilagodi.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.

- Ostao sam osam godina i odmah naučio da u njemu vrijede druga pravila. Moraš se naučiti nositi s tim da si stranac i najvažnije je odlijepiti taj identitet kako bi došao do unutarnjeg osjećaja slobode koja je meni kao umjetniku ključna - govori. No ono u čemu te London presiječe jest surova realnost - da moraš platiti račune. Takav je način života, priznaje, izvrstan za odrastanje jer nema mjesta za komociju na koju smo u Hrvatskoj navikli.

- Pratiš tu igru ili je ne pratiš. Tri sam godine radio kao kuhar. Bilo je vrlo intenzivno, smjene su bile sulude, tako da baš nisam imao mnogo vremena za slikanje. Onda sam rekao dosta i našao posao vrtlarskog asistenta. Radio sam manje i slikao više. Ne samo da sam upoznao cijeli London nego i njihov klasni sustav jer sam vidio kakvi su Englezi privatno. Zaista su zatvoren narod i privatnost drže za sebe. Ali stoljećima su učili potiskivati emocije tako da ne čudi što su tako distancirani - kaže. Najteže ga je ipak pogodila njihova neiskrenost i komuniciranje u kodovima, pa čak i ako im je nešto dosadno, oni će reći da im je zanimljivo. Ističe kako čovjek mora vjerovati u ono što radi. Iako je svake godine barem jedanput htio odustati i vratiti se u Hrvatsku, sreća mu se osmjehnula kad su cimeri s kojima je dijelio atelijer pozvali na večeru galerista, multimilijunaša Etana Jonathana Ilfelda.

- Baš se bio doselio u London iz L.A.-a i otvorio galeriju Tenderpixel u Covent Gardenu u kojoj je namjeravao izlagati mlade umjetnike i tako napraviti vlastitu kolekciju. Kako sam došao mrtav-umoran s posla, rekao sam da nisam zainteresiran. No on mi je svejedno dao vizitku i rekao mi da dođem predstaviti svoj rad. Nakon dva tjedna otišao sam tamo i nakon razgovora mi je ponudio nekoliko izložbi - kaže, no ističe da mu je mnogo važnije bilo to što je stvorio krug mecena, tj. kolekcionara koji su počeli skupljati njegove slike. Posljednje dvije godine provedene u Londonu bile su mu potpuno boemske, na biciklu je istraživao grad koji mu je omogućio da kreira vlastiti London. U Nacionalnu galeriju odlazio je redovito na “razgovore” sa starim majstorima, a suvremene galerije prepune najboljih svjetskih autora današnjice bile su mu nepresušan izvor inspiracije. Jedino na što se nije naviknuo jest manjak sunca i nedostatak pravih mirisa hrane. Rutina toga dinamičnoga grada natjerala ga je da ipak odluči reći “ne” životu u Londonu.

- Zasitio sam se toga ubrzanoga i golemoga grada. Nisam htio podržati taj kapitalistički sustav, neprestanu jurnjavu za novcem. A i falilo mi je ljudskosti. Ovdje je ipak kvaliteta života bolja, samo to ljudi trebaju shvatiti i početi iskorištavati potencijale koje nam naša zemlja nudi - govori i dodaje kako je najveća lekcija koju je naučio u Londonu imati povjerenja u život. 

Gotovo pa sve slike je dosad prodao te od povratka kontemplira i stvara novi ciklus, osjeća da dolazi nova faza u kojoj će moći pokazati stečeno iskustvo koje ga je itekako obogatilo.

- Dosada radi za slikara. Točno znam kad idem u pogrešnom pravcu. Bitno je biti opušten i ne opterećivati se konkurencijom i lošim kritikama. Čim ti bude stalo do uspjeha, počneš raditi kompromise - zaključuje. 

Kolekcionari diljem svijeta skupljaju njegove slike 

Čovjek je moj ključni interes. Zanima me novi humanizam i želim kroz slikarstvo vratiti individui zdrav kontekst. U svemu me inspirira misaoni proces koji traje dulje nego slikanje, govori Hrvoje, čija se djela prodaju u Londonu, a kolekcionari diljem svijeta (Južnoafrička Republika, Španjolska, Njemačka...) skupljaju njegove slike pune tišine i meditativnosti.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 1
VIDEO

Talijanku Ines optužili da nije stvarna: 'Toliko sam lijepa da ljudi misle da me stvorio AI'
FRUSTRIRANA JE

Talijanku Ines optužili da nije stvarna: 'Toliko sam lijepa da ljudi misle da me stvorio AI'

Umjetna inteligencija sve je prisutnija u svijetu ljepote, a nemoguće lijepe ikone gledaju nas s Instagrama te se uistinu čine stvarnima. Čak se s time 'bore' i one koje uistinu postoje

Dnevni horoskop za četvrtak, 28. ožujka: Jarci će biti uspješni na poslu, a Ribe jako duhovite
PROGNOZA ZA DANAŠNJI DAN

Dnevni horoskop za četvrtak, 28. ožujka: Jarci će biti uspješni na poslu, a Ribe jako duhovite

Pročitajte dnevni horoskop za utorak 27. 3. i saznajte koga očekuje uspjeh na poslu ili u financijama, kakva je situacija na ljubavnom planu, ali i tko mora pripaziti na zdravlje
Običaji za Veliki četvrtak: Ne obavljaju se teški poslovi u polju, zvona prestaju zvoniti...
KRAJ KORIZME

Običaji za Veliki četvrtak: Ne obavljaju se teški poslovi u polju, zvona prestaju zvoniti...

Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota čine vazmeno trodnevlje koje započinje u četvrtak, na posljednji dan korizme. To je sjećanje na posljednju Isusovu večeru, na njegovu patnju...