Urbani vrt: Zelena oaza nalazi se na krovu u središtu Zagreba

Rekli bismo, jedna obična šetnja vrtom... Gredica po gredica redale su se tikvice i tikve, začinsko bilje, kukuruz, grah, suncokreti i cvijeće, brokula, cvjetača i celer, rajčica, luk, poriluk, cikla, paprika... A ubrani su i prvi plodovi. I tako bi i ostalo da nema tu panoramsku komponentu. Jer iz ovog se specifičnog vrta Zagreb vidi iz zraka, dobro možda ne baš iz zraka, ali s krova (peterokatnice) u samom središtu grada.

A njegova preobrazba u organsku povrtnu oazu zapravo nikada nije bila nemoguća misija, jer, kako bi kroz smijeh rekla vlasnica Andreja Čoh (31): “Mali čovjek ipak nešto može”. Cijela priča o urbanom vrtu započela je prije četiri godine adaptacijom krova.

- Tu živim od rođenja, uvijek smo imali terasu pa travnjak, tata je sadio i cvijeće. Nakon njegove smrti ponovno sam se uselila u obiteljski stan u potkrovlju, s dečkom, pa smo odlučili zasaditi vrt -  govori Andreja i dodaje: 

- Nakon mijenjanja podloge, na krovu je ostao samo pijesak i šljunak. 

A kako je do krova provedena voda, tako su počele rasti i prve biljke jer kaže, uvijek treba imati na umu da ako imaš sjeme i vodu nešto će već izrasti. 

Kada priprema tlo u jesen, gredice prekriva konjskom balegom i s mnogo malča (u Andrejinu je  slučaju to sijeno koje štiti tlo, a može se koristiti i bilo koji drugi biljni pokrov poput lišća, piljevine ili korova), nikada ne vadi biljke s korijenom nego ga uvijek ostavlja da se raspada, zdrave primjerke samo polegne, a uz ptice i kukce najnoviji stanovnici Andrejine zemlje su i gliste. 

Osim malčiranja koje zadržava vlagu, smanjuje isparavanje, hrani tlo i grije ga, još jedna metoda kojom se koristi je plodored.

- Postoje biljke koje troše više iz tla, dok mu neke druge daju, samo ih treba pravilno izmjenjivati - priča urbana vrtlarica i dodaje: 

- U vrtu radiš rotaciju - mahunarke, na primjer, jačaju dušik u tlu pa se nakon njih sadi biljka koja ima jaku potrebu za dušikom, kad ona iscrpi tlo, ponovno se sadi mahunarka... 

Diplomiranoj novinarki koja se u radno vrijeme bavi izradom i restauracijom namještaja cilj je jednoga dana kupiti imanje, a iskustvo s projektom Vrtuljak - urbani vrt SC-a sigurno je jedan korak u tom smjeru.

- Na parceli iza Francuskog paviljona već imamo rajčice, mrkvu, kukuruz, grah... Sve je to posađeno tijekom radionica... Vrt je otvoren svima i zapravo se u srcu grada može naučiti sve o uzgoju biljaka od početka do kraja - govori. No kako se bliži kraj radovima u Paviljonu, uplašila se da bi mogao doći kraj i za Vrtuljak.

- Zbog otvaranja Francuskog paviljona, Studentski centar namjerava urediti okolne kolnike. Projekt je napravljen bez informiranja kulturnog dijela SC-a čiji je projekt i urbani vrt. Radovi počinju u kolovozu - pomalo u čudu objašnjava. U međuvremenu Andreja nam je javila kako je Vrtuljak ipak siguran.

Šareni povrtnjak u srcu grada, za čiji uzgoj trenutačno ne postoje nikakva zakonska ograničenja, isključivo je Andrejina odgovornost, a većina susjeda nije ni znala da vrt postoji, dok se za priču nisu počeli zanimati mediji.

U vrtlarstvu je nepisano pravilo da prve tri godine “plahutaš”, jer biljkama jednostavno treba vremena da se “prime” pa budućim vrtlarima Andreja savjetuje mnogo strpljenja i upornosti prije svega.

- Za početak uzgajaj ono što voliš jesti, tome ćeš pridavati najviše pozornosti i ljubavi. Zatim trebaš osigurati kvalitetno tlo i bez obzira na to kako stvar ispadne, ne smiješ izgubiti motivaciju nego znati da postoji sljedeća vrtlarska sezona - ističe naša sugovornica koja priznaje da joj biljke propadaju i uspijevaju isto kao i drugima. No sve ih sadi iz sjemena jer kako kaže, želi otpočetka uhvatiti taj ciklus brige za biljku.

- Kod kupovnih presadnica nikada ne znamo koje je to sjeme, a u centrima su biljke uzgojene u tako kvalitetnim, nerealnim uvjetima da u onim normalnima ne uspijevaju. 

Andreja redovito posjećuje razmjene sjemena, nabavlja ga putem interneta i obilazi okolicu Zagreba u potrazi za najboljim organskim primjercima, a obvezno čuva i sjeme od vlastitih biljaka. 

- Svaka klima ima svoje uvjete, na primjer sjeme koje je došlo iz Italije, ono u sebi nema zapisan taj jezik koji ima sjeme iz tvog vrta - objašnjava koja je u početku saznanja o uzgoju urbanog vrta upijala iz svih raspoloživih izvora jer nije imala od koga učiti.

- Ako obraćaš pozornost što se u vrtu događa, mnogo toga će ti biti jasnije, a razgovor s drugim vrtlarima ipak je najbolji način informiranja - govori Andreja te dodaje:

- Na početku svake vrtlarske metode treba imati pomalo znanstveni pristup, treba je detaljno izučiti, promatrati, zapisivati i sljedeće sezone sigurno ćeš biti tri koplja dalje. 

Danas još nema mnogo  onih koji uzgajaju urbane vrtove, ali interes postoji.

- Poznajem dečka koji ima sličan vrt na krovu, samo biljke uzgaja u sanducima. 

Andreja je i autorica bloga Urbana vrtlarka kojim želi predstaviti upravo ovakve pojedince. 

- Nadam se da će se stvoriti određeni osjećaj zajedništva koji će zatim potaknuti na akciju, možda osnivanje udruge ili nešto tomu slično... Bilo bi dobro da se povežemo kako bismo mogli koherentnije nastupiti prema gradu - zaključuje. A kako bi u svom vrtu dodatno obogatila biološku raznolikost, planira postaviti košnicu, no najprije će “u gradu” morati provjeriti smije li...

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!