Volonteri širom svijeta pomažu starijima koji su ograničeni na invalidska kolica i hodalice da ponovno 'žive život punim plućima' vodeći ih na biciklističke ture na njihova omiljena mjesta
Volonteri 'kočijom' vode starije koji ne mogu hodati na izlete
Osnivač 'Cycling Without Age' Ole Kassow iz Kopenhagena u Danskoj dosjetio se ideje kad je prošao pokraj starca koji je sjedio na klupi u parku dok je biciklom išao na posao ujutro.
- Kladim se da bi on volio voziti bicikl - pomislio je Ole i zaputio se u starački dom s unajmljenom rikšom pa upitao tko je za vožnju.
Nakon sat vremena vožnje uz šetalište sa starijom ženom, Ole se osjećao kao da mu je vrijeme s njom proletjelo dok ju je slušao kako priča o tome da je čekala da se njezini voljeni vrate iz rata.
Nekoliko dana kasnije, Ole je dobio poziv iz staračkog doma u kojem mu je rečeno da i svi ostali stanovnici doma žele vožnju. Stoga im je on počeo nuditi vožnje u slobodno vrijeme.
- Stekao sam mnogo nevjerojatnih prijatelja - rekao je Ole.
Kad je grad saznao za njegove 'avanture', Ole je dobio pet rikša smještenih u pet staračkih domova pa je nagovorio prijatelje da se jave za probnu vožnju.
Nakon što je njihova prva grupna vožnja objavljena na BBC-u, prijavilo se još 30 volontera. Uskoro se ideja proširila i na druge gradove širom svijeta. Sad ima oko 10 tisuća dobrovoljnih 'pilota' rikša na 1100 lokacija po cijelom svijetu.
- Ljudi koji godinama nisu razgovarali, ponovno su počeli govoriti. Oni koji pate od demencije manje su agresivni i bolje raspoloženi nakon vožnje biciklom. Slijepi stanovnici uživaju u mirisu cvijeća, vjetru u kosi i slušanju cvrkuta ptica. Nisam bio na odmoru 15 godina, a ovo je najbolji odmor koji sam ikad imao. Kad ostarimo nemamo kome više ispričati životne priče. 'Cycling Without Age' daje starijim ljudima priliku da ispričaju te priče, steknu nove prijatelje i poboljšaju svoje mentalno zdravlje - rekao je Ole.
Jedna od mladih volonterki si je vožnjom pronašla novog djeda i baku, par koji je zajedno već 70 godina. Nizozemska volonterka Marian je rekla da je ovo najzanimljiviji volonterski rad kojim se ikad bavila.
- Moja majka i ja smo se vozile biciklima do njezine 92. ili 93. godine, a onda je postala prestara pa smo joj kupili invalidska kolica koja su poput bicikla - prisjetila se Marian.
Kad je njezina majka umrla, pomislila je da moraju postojati i drugi mama i tata koji bi to voljeli. I zaista postoje, prenosi Return to Now.